Abelova nagrada
Abelova nagrada | |
---|---|
Dodeljuje se za | značajan naučni rad na polju matematike |
Dodeljuje | Norveška akademija nauke |
Lokacija | Oslo |
Zemlja | Norveška |
Predstavlja | Vlada Norveške |
Prvo dodeljivanje | 2003. god. |
Poslednje dodeljivanje | 2018. god. |
Trenutni dobitnik | Robert Lenglends, Kanada (2018) |
Veb-sajt | www |
Абелова награда (норв. Abelprisen), prema Nilsu Henriku Abelu, je priznanje koje od 2003. godine dodeljuje Norveška akademija nauke kao međunarodnu nagradu za izuzetan naučni doprinos na polju matematike. Nagrada je 6 miliona norveških kruna (oko 750.000 evra). Prilikom 200. godišnjice rođenja Abela, norveška vlada je osnovala 2002. godine fondaciju za dodelu nagrade.
Komisija za dodelu se sastoji od pet osoba, koje delegiraju različite norveške istraživačke institucije. Nagradu svečano dodeljuje kralj Norveške. Ne postoji starosno ograničenje za dobitnika, čime se može reći da nagrada odgovara kao ekvivalent Nobelovoj nagradi.
Dobitnici[uredi | uredi izvor]
Godina | Dobitnik | Institut | Objašnjenje | Slika |
---|---|---|---|---|
2003. | Žan-Pjer Ser (* 1926) |
Francuski Koledž | za njegovu ključnu ulogu u oblikovanju modernih oblika mnogih oblasti matematike, uključujući topologiju Algebarsku geometriju i teoriju brojeva. | |
2004. | Majkl Fransis Atija (* 1929) |
Univerzitet u Edinburgu | za otkrivanje i dokazivanje Indeks teoreme, koja povezuje Topologiju, Geometriju i Alalizu i igra značajnu ulogu u premošćavanjeu matematike i teorijske fizike | |
Isidor M. Singer (* 1924) |
MIT | |||
2005. | Piter Laks (* 1926) |
Univerzitet u Njujorku | za njegov ogroman doprinos teoriji i korišćenju parcijalnih diferencijalnih jednačina kao i numeričkom rešavanju. | |
2006. | Lenart Karleson (* 1928) |
Kraljevska tehnička visoka škola Stokholm | za njegov duboki doprinos, naprednom doprinosu harmonilnoj analizi i teoriji dinamičkih sistema | |
2007. | Š. R. Šrinivasa Varadan (* 1940) |
Univerzitet u Njujorku | za njegov fundamentalan doprinos teoriji verovatnoće, i specijalno za rešavanje jedinstvene teorije velikih rastojanja. | |
2008. | Džon Grigs Tompson (* 1932) |
Univerzitet Floride | za fundamentalan doprinos algebri i poseban za razvoj moderne teorije grupa. | |
Žak Tits (* 1930) |
Francuski Koledž | |||
2009. | Mihail Leonidovič Gromov (* 1943) |
Institut naprednih naučnih studija (Pariz) | za revolucionarni doprinos geometriji. | |
2010. | Džon Tejt (* 1925) |
Univerzitet Teksasa u Ostinu | za njegov veliki uticaj teoriji brojeva. | |
2011. | Džon Milnor (* 1931) |
Univerzitet Stoni Bruk | za pionirska otkrića u oblasti topologije, geometrije i algebre | |
2012. | Andre Semeredi | Matematički institut Alfred Renji i Ratgerski univerzitet | za fundamentalne doprinose diskretnoj matematici i teorijskoj računarskoj nauci, i priznanje za dubok i trajni uticaj ovih doprinosa na aditivnu teoriju brojeva i ergodičku teoriju | |
2013. | Pjer Delinj | Institut za napredne studije | za značajne doprinose algebarskoj geometriji i za njihov transformativni uticaj na teoriju brojeva, teoriju predstavljanja i srodna polja | |
2014. | Jakov Sinaj | Univerzitet Prinston i Institut za teorijsku fiziku Landau | za fundamentalne doprinose dinamičkim sistemima, ergodičkoj teoriji i matematičkoj fizici | |
2015. | Džon Neš | Univerzitet Prinston | za upadljive i značajne doprinose teoriji nelinearnih parcijalnih diferencijalnih jednačina i njenoj primeni na geometrijsku analizu | |
Luis Nirenberg | Institut za matematičke nauke Kurant | |||
2016. | Endru Vajls | Univerzitet u Kembridžu i Univerzitet u Oksfordu | za zapanjujući dokaz o poslednjoj Fermaovoj teoremi putem pretpostavke modularnosti za semistabilne eliptičke krive, otvarajući novu eru u teoriji brojeva | |
2017. | Iv Mejer | École normale supérieure Paris-Saclay | za ključnu ulogu u razvoju matematičke teorije vejvleta | |
2018. | Robert Lenglends | Institut za napredne studije | za program povezivanja teorije predstavljanja sa teorijom brojeva |