Adelijski pingvin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Adelijski pingvin
Adelijski pingvin Ostrvu Peterman
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Hordati (Chordata)
Klasa:
Ptice (Aves)
Red:
Pingvini (Sphenisciformes)
Porodica:
Spheniscidae
Rod:
Binomno ime
Pygoscelis adeliae

Adelijski pingvin[2] (lat. Pygoscelis adeliae) vrsta je pingvina srednje veličine. 1830. godine francuski istraživač Žil Dimon d'Irvil ih je nazvao po svojoj supruzi, Adeli.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Adelijski pingvini naseljavaju cjelokupnu antarktičku obalu i okolna ostrva. Pripadaju jednoj od najsjevernijih vrsta ptica.

Postoji 38 poznatih kolonija adelijskih pingvina, od kojih je oko 5 miliona pingvina u području Rosovog mora. Ostrvo Ros je stanište oko pola miliona adelijskih pingvina. Naseljavaju Južna Orknijska ostrva, Južna Šetlandska ostrva, Buve i Južnu Džordžiju i Južna Sendvička ostrva.

Fizičke osobine[uredi | uredi izvor]

Adelijski pingvini porastu do oko 70 cm visine[3] i oko 5,4 kg (mužjaci) odnosno 4,7 kg (ženke) težine po sajtu „Svijet pingvina“[4], odnosno 3 do 6,5 kg po sajtu „70south.com[3]. Imaju karakteristične bijele „prstenove“ od perja oko očiju, po kojima ih je lako prepoznati. Dobar dio njihovog kljuna prekriva perje koje raste u njegovoj osnovi, a rep adelijskog pingvina je nešto duži od repa većine drugih vrsta pingvina.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Adelijski pingvini dolaze na prostor razmnožavanja u oktobru. Mužjaci dozivaju ženke grgutanjem za kojim slijedi jak krik.

Gnijezda grade tako što nogama iskopaju male rupe u zemlji, i okolo posade oblo kamenje koje nakupe iz okoline. Ponekad, u borbi za prostor gdje će se razmnožavati, ženke adelijskih pingvina kradu kamenje sa drugih gnijezda i od njih grade svoja.

Kad naprave gnijezda, ženke nose po dva smeđe-zelena jajeta. Oba roditelja tada griju jaja naizmjenično. Dok jedan roditelj grije jaje, drugi ide po hranu i obrnuto. Roditelj koji trenutno grije jaje ne jede donijetu hranu. Nakon oko 35 dana, otprilike u decembru, jaja pucaju i izlaze mladi. Tada je na Antarktiku najtoplije, i temperatura iznosi oko -2 oC. Prvih sedam dana roditelji griju mladunce, a poslije toga se mladunci pridružuju krešeima. U martu, odrasli i njihovi mladunci skupa idu u lov u more.

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Adelijski pingvini se hrane uglavnom krilom dok odgajaju mladunce, i ponešto glečerskim lignjama i ribom. Gledano po fosilnoj građi iz posljednjih 38 hiljada godina, ovi pingvini su naglo prešli sa ribe na krilove prije oko 200 godina. Ovome je uzrok vjerovatno smanjenje broja antarktičkih krznatih foka počev od kasnih 1700-ih i kitova u 20. vijeku. Smanjenje broja ovih životinja je uzrokovalo povećan broj krilova, što adelijski pingvini sada koriste jer ih je lakše uloviti nego ribe[5].

Uticaj na kulturu[uredi | uredi izvor]

  • Iako zvanična maskota Linuksa, „Tuks“, zvanično ne predstavlja nijednu pojedinačnu vrstu pingvina, mnogi smatraju da najviše liči na adelijske pingvine.
  • Knjiga „Pingvini g. Popera“ iz 1938. godine opisuje priču 12 adelijskiih pingvina.
  • Za pingvine iz crtanog filma „Madagaskar se pretpostavlja da predstavljaju adelijskie pingvine.
  • U crtanom filmu Ples malog pingvina, glavni junak Mambl, koji je carski pingvin upoznaje grupicu adelijskiih pingvina kubanskog naglaska.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]