Adice

Koordinate: 45° 14′ 13″ S; 19° 47′ 07″ I / 45.2369° S; 19.7852° I / 45.2369; 19.7852
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Adice
Ulica Branka Ćopića na Adicama
Administrativni podaci
GradNovi Sad
Geografske karakteristike
Koordinate45° 14′ 13″ S; 19° 47′ 07″ I / 45.2369° S; 19.7852° I / 45.2369; 19.7852
Adice na karti Novog Sada
Adice
Adice
Adice na karti Novog Sada

Adice su gradska četvrt Novog Sada.

Položaj naselja[uredi | uredi izvor]

Gradske četvrti Novog Sada
Ulica Branka Ćopića na Adicama
Ulica na Adicama

Adice se nalaze na periferiji Novog Sada, na krajnjem zapadnom delu urbanog gradskog područja; između Podunavske ulice (na jugu), Novosadskog puta (na severu), Šumske ulice (na istoku) i granice urbanog gradskog područja Novog Sada odnosno ulice Nova 1 (na zapadu).

Susedne gradske četvrti, naselja i delovi grada su: Telep (na istoku), Veternička Rampa (na severu), Kameničko ostrvo (na jugoistoku), Kamenjar (na jugu) i Veternik (na zapadu).

Naselje obuhvata teritoriju od 36 hektara, i to je legalizovani deo lokaliteta bespravne gradnje, ali se naselje širi i na nelegalizovane parcele.

Mesna zajednica[uredi | uredi izvor]

U administrativnom smislu, Adice su deo mesne zajednice „Adice“, koja pored ovog naselja obuhvata i zapadni deo Kamenjara.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Adice su nastale kao „divlje“ naselje, u vreme masovnog stihijskog doseljavanja stanovništva u Vojvodinu, posebno u gradove, između 1950. i 1960. godine.

Migranti su dolazili najviše iz Bosne i Hercegovine, a i iz mnogih mesta u centralnoj Srbiji i Vojvodini. Stanovnici Adica aktivno su se angažovali da dobiju status legalnog naselja. Gradske vlasti su 1974. godine izvršile privremenu legalizaciju naselja a sledeće godine izrađen je detaljan urbanistički plan. Uprkos naporima grada izgradnja objekata se nastavila i izvan legalizovanog lokaliteta.

Revizijom Generalnog urbanističkog plana Adice su 1985. ušle u građevinsko područje Novog Sada, kao prostor za individualno stanovanje. Između 1982. i 1986. sagrađeno je preko 130 kuća a veliki broj postojećih je ponovo sagrađen, ali od čvršćeg materijala i sa potpunijim komforom.

Prvi telefoni su uvedeni 1958, prva ulica je asfaltirana 1973, a prva autobuska linija je uvedena 1977. U centralnom delu naselja je podignut montažni objekat za potrebe mesne zajednice. Dovodnik vode postavljen je 1981, a pošta je otvorena 1984. U naselje je 1993. godine sproveden i gasovod.

U novije vreme, na Adicama je sagrađen i veći broj zgrada za višeporodično stanovanje, a 2022. godine je na Adicama otvoren i dom zdravlja.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Broj stanovnika Adica rastao je od 848, koliko ih je bilo 1966, na 1.122 stanovnika (1975) i 1.455 stanovnika (1991). Više od polovine stanovnika Adica su Srbi, a zatim slede Romi, Aškalije, Mađari, Muslimani, Albanci, Makedonci, Jugosloveni i drugi.

Prema podacima preduzeća JKP Informatika Novi Sad, na području mesne zajednice „Adice“ živi 7.635 stanovnika (2010. godina).[1]

U naselju živi oko 500 Roma i Aškalija, od kojih je većina raseljena sa Kosova.[2]

Privreda, turizam i sport[uredi | uredi izvor]

Privredna delatnost je najviše razvijena u severnom delu naselja, uz Novosadski put, gde se nalaze različiti zanatski i trgovački objekti.

U glavnoj ulici na Adicama, nalaze se restoran „Lupus“ i hotel „Braća Drinić“. U centralnom delu naselja nalazi se sportski centar „Volej“, a u zapadnom delu naselja skvoš klub „Adut“ i teniski tereni.

Jednom godišnje, u septembru, na Adicama se održava multimedijalna manifestacija humanitarno-zabavnog karaktera pod nazivom „Dunavske noći Adica“.

U severozapadnom delu mesne zajednice Adice, na granici sa Veternikom, lociran je sportski centar "Vujadin Boškov", dok se na jugu Adica nalazi teniski klub "As".

Verski objekti[uredi | uredi izvor]

Na Adicama je u toku izgradnja pravoslavnog hrama, posvećenog Prepodobnoj Paraskevi. U naselju je otvoren i mesdžid Islamske zajednice.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „statistike iz opštih podataka |”. Nsinfo.co.rs. Arhivirano iz originala 03. 10. 2018. g. Pristupljeno 02. 07. 2010. 
  2. ^ „Microsoft Word - serbia1005.doc” (PDF). Pristupljeno 02. 07. 2010. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jovan Mirosavljević, Brevijar ulica Novog Sada 1745-2001, Novi Sad, 2002.
  • Jovan Mirosavljević, Novi Sad - atlas ulica, Novi Sad, 1998.
  • Milorad Grujić, Vodič kroz Novi Sad i okolinu, Novi Sad, 2004.
  • Zoran Rapajić, Novi Sad bez tajni, Beograd, 2002.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]