Aerodrom Ben Gurion Tel Aviv
Aerodrom Ben Gurion Tel Aviv | |||
---|---|---|---|
Opšti podaci | |||
Izvorni naziv | נמל התעופה בן-גוריון | ||
IATA | TLV | ||
ICAO | LLBG | ||
Tip | Međunarodni | ||
Operator | Uprava izraelskih aerodroma | ||
Otvoren | 1946. | ||
Država | Izrael | ||
Najbliži grad | Tel Aviv | ||
Nadmorska visina | 41 m | ||
Koordinate | 32° 01′ N 34° 53′ E / 32.017° S; 34.883° I | ||
Poletno-sletne staze | |||
Smer | Dužina | Površina | |
m | ft | ||
03/21 | 2.772 | 9.094 | Asfalt |
08/26 | 4.062 | 13.327 | Asfalt |
12/30 | 3.112 | 10.210 | Asfalt[1] |
Aerodrom Ben Gurion Tel Aviv (hebr. נמל התעופה בן-גוריון, engl. Ben Gurion International Airport) je glavni međunarodni aerodrom Izrael[mrtva veza]a, pored najvećeg gradskog područja - Tel Aviva. [2]. Aerodrom je smešten 20 km jugoistočno od središta grada.
Aerodrom Ben Gurion je daleko najprometniji u državi - 2018. godine kroz njega je prošlo gotovo 23 miliona putnika[3]. Aerodrom je i avio-čvorište za avio-kompanije: „Arkija”, „KAL Kargo Erlajns”, „El Al”, „Izrair Erlajns” i „San D'Or”.
Smatra se da je među pet najboljih aerodroma na Bliskom istoku zbog svog putničkog iskustva i visokog nivoa bezbednosti; [4] iako je bio meta nekoliko terorističkih napada, nijedan pokušaj otmice aviona koji je poleteo sa aerodroma Ben Gurion nikada nije uspeo.[5]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Period britanskog mandata (1934–1948)[uredi | uredi izvor]
Aerodrom je nastao tokom britanskog mandata za Palestinu kao staza od dve neasfaltirane piste na periferiji grada Lida (sada Lod), u blizini Templera kolonije Vilhelma. Izgrađen je 1934. godine, uglavnom na nagovor korporacije Airwork Services.[6] Prva putnička usluga na novom aerodromu bila je linija EgyptAir-a Kairo — Lida— Nikozija, koja je otvorena 3. avgusta 1935. Nakon toga, EgyptAir je preko Lide odleteo za Haifu i Bagdad. Prva kontinentalna evropska avio-kompanija sa redovnim prevozom do Lide bila je LOT poljske avio-linije 4. aprila 1937. Do tada je aerodrom Lida imao četiri potpuno operativne betonske piste. Holandski KLM, koji se od 1933. zaustavljao u Gazi na putu za Bataviju (sada Džakartu), preselio je svoje usluge u Lidu 1937. Imperial Airways je takođe koristio Lidu kao stanicu za dopunu goriva na putu za Indiju.
Tokom Drugog svetskog rata, Imperial Airways i kasnije British Airways Corporation nastavili su sa prevozom do Lide do pada Francuske u junu 1940. Kada je japanska vojska napredovala u Burmu i Malaju u februaru 1942. godine, KLM je smanjio svoju rutu do Batavije i učinio Lidu istočnim krajem rute. EgyptAir, koji je obustavio letove nakon britanske objave rata, nastavio je nedeljnu uslugu Kairo—Lida—Nikozija u maju 1940.[6]
Godine 1943. aerodrom je preimenovan u „RAF Stanica Lida“ i nastavio je da služi kao glavni aerodrom za vojni vazdušni transport i trajektne operacije aviona između vojnih baza u Evropi, Africi, Bliskom istoku (uglavnom Iraku i Persiji ) i južnoj/jugoistočnoj Aziji. Godine 1944, kada je nemačka pretnja na Bliskom istoku jenjavala, Aviron Aviation Company je pokrenula saobraćaj četiri puta nedeljno između Lide i Haife.[6]
Prvu civilnu transatlantsku rutu, Njujork do aerodroma Lida, otvorila je Trans World Airlines 1946. Britanci su odustali od aerodroma krajem aprila 1948. godine.
Prve decenije Izraela (1948–1973)[uredi | uredi izvor]
Godine 1948. Izraelci su promenili zvanični naziv aerodroma iz Lida u Lod (ime obližnjeg grada na hebrejskom), a ime aerodroma je postalo Aerodrom Lod.[7] Letovi su nastavljeni 24. novembra 1948.[8] Te godine je kroz terminal prošlo 40.000 putnika. Do 1952. broj je porastao na 100.000 mesečno. U roku od jedne decenije, vazdušni saobraćaj se povećao do tačke kada su lokalni letovi morali da budu preusmereni na drugi aerodrom u Tel Avivu, aerodrom Sde Dov (SDV) na severnoj obali grada. Do sredine 1960-ih, 14 međunarodnih avio-kompanija je sletelo na aerodrom.
Ime aerodroma je promenjeno iz Lod u Međunarodni aerodrom Ben Gurion 1973. godine u čast prvom izraelskom premijeru Davidu Ben-Gurionu, koji je umro te godine.
Teroristički incidenti (1972)[uredi | uredi izvor]
Iako je aerodrom Ben Gurion bio meta palestinskih napada, usvajanje strogih mera predostrožnosti je osiguralo da nijedan avion koji poleće sa aerodroma Ben Gurion nikada nije bio otet. S druge strane, avioni oteti iz drugih zemalja sleteli su na Ben Gurion, što je doprinelo dešavanju dva velika incidenta u istoriji aerodroma.
U prvom incidentu, 8. maja 1972. godine, četvorica palestinskih terorista iz Crnog septembra oteli su let Sabene na putu iz Beča i naterali ga da sleti na aerodrom Ben Gurion. Komandosi Sajeret Matkal, uključujući Benjamina Netanjahua, predvođeni Ehudom Barakom (obojica budućih izraelskih premijera) upali su u avion, ubivši dvojicu otmičara i zarobivši drugu dvojicu. Jedan putnik je poginuo.[9]
Kasnije tog meseca, 30. maja 1972, u napadu poznatom kao masakr na aerodromu u Lodu, 24 osobe su ubijene, a 80 povređeno kada su tri pripadnika japanske Crvene armije ispalila vatru iz mitraljeza u zoni dolaska putnika. Među žrtvama je bio Aharon Kacir, istaknuti biofizičar proteina i brat 4. predsednika Izraela. Među povređenima su bili Efraim Kacir i grupa od dvadeset portorikanskih turista koji su tada stigli u Izrael.[10]
Jedini terorista koji je preživeo bio je Kozo Okamoto, koji je dobio doživotnu kaznu zatvora, ali je pušten 1985. u sklopu razmene zatvorenika sa PFLP-CG.[11]
Od 1980-ih godina[uredi | uredi izvor]
Više zgrada i pista je dodato tokom godina, ali sa početkom masovne imigracije iz Etiopije i bivšeg Sovjetskog Saveza 1980-ih i 90-ih, kao i globalnim povećanjem međunarodnih poslovnih putovanja, postojeći objekti postali su neadekvatni, što je dovelo do dizajniranja novog najsavremenijeg terminala koji bi mogao da primi očekivani priliv turizma za proslavu ulaska u novi milenijum 2000. godine. Odluka da se nastavi sa projektom doneta je u januaru 1994. godine, ali je novi terminal, poznat kao Terminal 3, otvorio svoja vrata tek deceniju kasnije, 2. novembra 2004.[12] Tokom sukoba sa Gazom u julu 2014. godine, nekoliko avio-kompanija je zabranilo letove do aerodroma na nekoliko dana.[13]
Najdalji direktni let koji je otišao sa aerodroma bio je privatni Erbas A340 u vlasništvu milijardera kazino mogula Šeldona Adelsona koji je 2. januara 2017. odleteo za Honolulu na ruti preko Severnog ledenog okeana. Predviđeno je da let traje 17 sati i 40 minuta.[14]
Aerodrom Ramon, međunarodni aerodrom u blizini južnog izraelskog grada Eilata, služi kao aerodrom za skretanje za aerodrom Ben Gurion.[15]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 16. 02. 2020. g. Pristupljeno 16. 02. 2020.
- ^ „AD 2.5 TEL-AVIV / BEN-GURION – LLBG”. Arhivirano iz originala 12. 10. 2013. g. Pristupljeno 18. 07. 2014.
- ^ http://www.iaa.gov.il/en-US/airports/bengurion/Pages/statistics.aspx
- ^ „ASQ Awards”. Pristupljeno 3. 6. 2015.
- ^ Dempsey, John S. (23. 3. 2010). Introduction to Private Security (na jeziku: engleski). Cengage Learning. ISBN 978-0495809852.
- ^ a b v „Chapter 1 – from Flying Camels to Flying Stars: Israel Reborn (1917–1948) | Israel Airline Museum”.
- ^ Harro Ranter. „Lydda Airport profile – Aviation Safety Network”. Pristupljeno 3. 6. 2015.
- ^ „Ben Gurion Airport- The 40s”. Israel Airports Authority. Pristupljeno 29. 4. 2007.
- ^ Sontag, Deborah (20. 4. 1999). „2 Who Share a Past Are Rivals for Israel's Future”. The New York Times. str. Section A, Page 3, Column 1.
- ^ „1972: Japanese kill 26 at Tel Aviv airport”. BBC.co.uk. 29. 5. 1972. Pristupljeno 28. 4. 2007.
- ^ Lewis, Paul (21. 5. 1985). „Israel frees 1,150 to obtain release of last 3 soldiers”. The New York Times. Pristupljeno 29. 4. 2007.
- ^ „Ben Gurion”. History Central. Arhivirano iz originala 30. 3. 2007. g. Pristupljeno 29. 4. 2007.
- ^ „FAA lifts ban on US flights to Tel Aviv airport”. Yahoo News. 24. 7. 2014. Pristupljeno 3. 6. 2015.
- ^ Melnitcki, Gili (4. 1. 2017). „"Next Stop Hawaii: Sheldon Adelson sets record with 18-hour flight from Israel"”. Haaretz. Pristupljeno 15. 1. 2017.
- ^ „Israel: Ramon Airport (ETM) in Eilat set to open gradually from January 22”. GardaWorld.