Азијски слон

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Azijski slon
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Proboscidea
Porodica: Elephantidae
Rod: Elephas
Vrsta:
E. maximus
Binomno ime
Elephas maximus
(Linnaeus, 1758)
Areal rasprostranjenja azijskog slona

Azijski slon ili indijski slon (lat. Elephas maximus) je jedina vrsta u rodu Elephas i jedna od tri savremene vrste slonova. Nešto je manji od afričkog rođaka i ima drugačije životne navike.

Podvrste[uredi | uredi izvor]

Vrsta azijski slon obuhvata sledeće podvrste:[2]

Stanište[uredi | uredi izvor]

U prošlosti je areal rasprostranjenja azijskih slonova bio mnogo veći nego danas, ali usled širenja ljudske populacije ograničen je na nekoliko oblasti južne i jugoistočne Azije. Azijski slon je rasprostranjen u Indiji, na Šri Lanki, Nepalu, Butanu, Indokineskoj oblasti i na Indonezijskim ostrvima. Naseljava tropske šume i prostrane ravnice s travom. Pošto imaju velike potrebe za biljnom hranom i vodom, kreću se između različitih područja sa obilnom vegetacijom i velikim količinama vode. Krda azijskih slonova su u stalnom pokretu, a te migracije se odvijaju bez pravilnosti i zavise od uslova sredine i količine dostupnih resursa.

Morfologija[uredi | uredi izvor]

Skelet azijskog slona

Azijski slon se po veličini i spoljašnjem izgledu razlikuje od afričkog slona. Na prvom mjestu je razlika u veličini ušiju, što je rezultat nešto nižih temperatura i vlažnije klime koja vlada na staništu azijskog slona, jer je prvenstvena uloga velikih slonovskih ušiju rashlađivanje. Uši su široke oko 75 cm, a duge 60 cm. Visina azijskog slona je nešto manja od afričkog i iznosi oko 3 m, dok je dužina tijela oko 6 m. Mužjaci su teški između 3.500 kg i 4.500 kg, a mogu dostići težinu i od 5.000 kg. Ženke su nešto lakše i njihova težina dostiže najviše 3.000 kg. Mužjak azijskog slona dostiže visinu od 3 m, a ženka oko 2,4 m. Imaju debelu kožu koja ih donekle štiti od nametnika, a debljina se kreće između 2 cm i 2,5 cm.

Zdesna na lijevo: zub azijskog, afričkog slona i mastodonta

Boja kože je tamno do svijetlosmeđa, a može biti i žućkasta. Danas postoji malo azijskih slonova s kljovama. Pošto je izlovljavanjem dosta oslabljen genetički fond, većina azijskih slonova danas nema kljove, jer su se u prošlosti lovili mužjaci s kljovama te se tako isključili iz reprodukcije. Neke ženke takođe imaju kljove. Kljove su dugačke oko 1,5 m, a teške oko 30 kg. Jedna od morfoloških karakteristika slona je i debeli sloj tkiva na bazama nogu, koja ublažava posledice ogromne težine na ostatak tijela. Nos i gornja usna spojeni su u dugu surlu koja ima oko 150.000 mišića, a služi za čupanje trave i grana, podizanje predmeta, disanje pod vodom i usisavanje vode za piće i prskanje (rashlađivanje). Surla je ujedno i najosjetljivija na dodir. Azijski slonovi imaju jednu tkivnu resicu na surli, za razliku od afričkog, koji ima dvije. U ustima se nalaze četiri velika zuba - kutnjaka. Imaju hrapavu površinu, teški su do 5 kg, a dugački oko 30 cm. Kada se istroše ispadaju, a na njihovo mjesto dolaze zubi koji su bili iza. Tako slon promijeni kutnjake 6 puta u životu. Slonovi imaju sitne oči pa slabo vide, te se više oslanjaju na njuh i dodir.

Način života[uredi | uredi izvor]

Krdo azijskih slonova

Azijski slonovi žive u krdima. Krda broje između 10 i 30 jedinki, i sačinjavaju ih ženke. Zajednica je matrijarhat i predvodi je najstarija ženka. Kad ona ugine ili joj se bilo šta desi, zamjenjuje je druga najstarija ženka. Krdo prema tome čine bake, majke, kćerke... Postoje i muška krda, koja se sastoje samo od mužjaka koji su napustili krdo u kom su rođeni. To se dešava kod svih mužjaka i najčešće do šeste godine života. Mladi mužjaci se odvajaju i osamljuju, ali kao što je prethodno navedeno, mogu formirati i manja krda mužjaka. Krda azijskih slonova se kreću po prostranim travnatim oblastima ili po šumama u potrazi za hranom. Većinom se kreću noću i nisu posebno teritorijalni. Azijski slonovi imaju malo prirodnih neprijatelja poput tigrova, ali od njih su ugroženi samo mladunci. Ako krdo napadne neki grabljivac, slonovi se zbijaju u krug štiteći mladunce koji su u sredini, dok se najstarija ženka okreće prema opasnosti. U prirodi žive najviše do 70 ili u rijetkim slučajevima 80 godina.

Ponašanje[uredi | uredi izvor]

Azijski slonovi (kao i afrički) pokazuju složeno socijalno ponašanje. U krdu su svi slonovi vezani jedni za druge. Većinom se drže zajedno, ali mogu nakratko i da se odvajaju. Komuniciraju dodirom, pokretima tijela i naročito infrazvukom, koji ljudi nisu u stanju da čuju, jer ima izuzetno nisku frekvenciju. Kad jedan član zajednice zapadne u neku nevolju, ostali ga odlučno brane i štite. Uginule članove krda žale, a rođenje mladunaca „proslavljaju“. Azijski slonovi su izuzetno inteligentne životinje i u stanju su da nauče 23 komande.

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Slonovi se hrane isključivo biljnom hranom i pri ishrani uvijek koriste surlu

Slonovi su isključivo biljojedi, a hrane se travom, grančicama drveća, plodovima voća i lišćem. Mogu pojesti od 75 kg do 150 kg hrane na dan. U potrazi za hranom prelaze razdaljine i do 5000 km ili čak 10.000 km. Odrasli slon može oboriti i drvo da se domogne ukusnih plodova ili lišća. Ako se nađu u blizini plantaža riže ili banana, neće se dvoumiti da je opustoše, tako da farmeri imaju mnogo problema s njima. Slonovi brzo i nepotpuno vare hranu, i poprilična količina hrane ostane djelimično svarena. Zbog toga moraju da jedu stalno da bi podmirili potrebe. U hranjenju im prođe oko tri četvrtine dana. Azijski slonovi jedu više zelene trave od afričkih.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Majka doji mladunče

Polna zrelost mužjaka nastupa između 11. i 12. godine života, ali u tom periodu im stariji mužjaci ne dozvole da se pare sa ženkama. Pare se tek kad navrše 20 godina, i tada im se uvećavaju žlijezde s obije strane glave koje luče tečnost bogatu hormonom testosteronom. Za vrijeme parenja mužjaci postaju agresivniji i često se međusobno bore. Ženke polno sazrijevaju u 9. godini, a imaju potrebu za parenjem svakih 16 do 17 sedmica, čak i ako već doje mladunče. Trudnoća traje 20 do 22 mjeseca, ili oko 640 dana. To je ujedno i najduža trudnoća u prirodi. Nakon toga rađa se mladunče, koje je teško između 100 kg i 120 kg, a visine oko 1 m. Mladunče sisa do 6. mjeseca, posle čega već može da jede čvrstu hranu.

Značaj[uredi | uredi izvor]

Priroda[uredi | uredi izvor]

Azijski slonovi imaju veliki značaj u prirodi jer mijenjaju izgled okoline dok se kreću i hrane. Čupaju travu i tako prevrću zemlju i pomažu izrastanju novih biljaka. U svom kretanju kroz šume krče puteve i obaraju drveće te tako olakšavaju prolaz drugim životinjama i čovjeku. Pored toga probijaju put sunčevim zracima u unutrašnjost džungle. Često doprinose i razmnožavanju biljaka jer prenose sjeme u svom izmetu.

Azijski slon kao „prevozno sredstvo“

Ljudi[uredi | uredi izvor]

Azijski slonovi su najveće životinje koje je čovjek uspio da pripitomi. Smatra se da su prvi azijski slonovi pripitomljeni 2000 godina p. n. e. u dolini rijeke Ind. Od tada azijski slonovi su korišćeni u razne svrhe. Nosili su ljude kroz prašumu, izvlačili balvane drveća u šumi, služili za borbu u ratovima. Još 1100. p. n. e. u Aziji su se koristili za ratovanje. Danas azijski slonovi manje služe kao radna snaga, a više kao „ekološko prevozno sredstvo“ kroz šume, posebno za turiste. U Evropu su ih prvi donijeli portugalski kraljevi u 16. vijeku iz svojih azijskih kolonija. Danas azijskih slonova ima svuda u svijetu u zoološkim vrtovima. Pored toga postoji, danas već mali broj, jedinke koje se koriste u nekim tačkama u cirkusima.

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Azijski slon je bio ugrožen u prošlosti zbog lova, kada su istrijebljeni u mnogim krajevima Azije. Izlovljavanje azijskih slonova doprinijelo je istrebljivanju mužjaka s kljovama, tako da većina današnjih azijskih slonova nema kljove. U prošlosti je mnogo mladunčadi hvatano u prirodi i pripitomljavano, da bi kasnije služili u ratu ili za rad. Danas se sve manje koriste za rad, a lov je zakonom zabranjen. Glavne probleme opstanka azijskih slonova predstavlja krivolov i širenje ljudske populacije. Ljudi potiskuju slonove sa njihovih prirodnih staništa jer sijeku šume i grade plantaže ili naselja. Prema nekim procjenama danas ima između 35 000 i 55 000 divljih azijskih slonova, dok postoji oko 15 000 pripitomljenih slonova.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Choudhury, A., Lahiri Choudhury, D.K., Desai, A., Duckworth, J.W., Easa, P.S., Johnsingh, A.J.T., Fernando, P., Hedges, S., Gunawardena, M., Kurt, F., Karanth, U., Lister, A., Menon, V., Riddle, H., Rübel, A. & Wikramanayake, E. (IUCN SSC Asian Elephant Specialist Group) (2008). „Elephas maximus”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.3. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 14. 2. 2020.  Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti.
  2. ^ Shoshani, J. (2005). „Order Proboscidea”. Ur.: Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 90. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494. 
  3. ^ Fernando, Prithiviraj; Vidya, T. N. C.; Payne, John; Stuewe, Michael; Davison, Geoffrey; Alfred, Raymond J.; Andau, Patrick; Bosi, Edwin; Kilbourn, Annelisa; Melnick, Don J.; Craig Moritz (18. 8. 2003). „DNA Analysis Indicates That Asian Elephants Are Native to Borneo and Are Therefore a High Priority for Conservation”. PLOS Biology (na jeziku: engleski). 1 (1): e6. ISSN 1545-7885. PMC 176546 Slobodan pristup. PMID 12929206. doi:10.1371/journal.pbio.0000006 Slobodan pristup. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. Shoshani, Jeheskel 2005. in Wilson, D. E., and Reeder, D. M. (eds):Mammal Species of the World, 3rd edition, Johns Hopkins University Press
  2. International Masters Publishers, Enciklopedija životinja
  3. http://www.elephants.com/

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Azijski slon na Vikimedijinoj ostavi.
Vikivrste imaju više informacija o članku Azijski slon.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Азијски_слон&oldid=26806293”