Albin Herljević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
albin herljević
Albin Herljević
Lični podaci
Datum rođenja1916.
Mesto rođenjaTuzla, Austrougarska
Datum smrti20. februar 1942.(1942-02-20) (25/26 god.)
Mesto smrtiVukosavci, kod Lopara, ND Hrvatska
Profesijaradnik
Delovanje
Član KPJ od1939.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
19411942.
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Albin Herljević (Tuzla, 1916Vukosavci, kod Lopara, 20. februar 1942), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1916. godine u Tuzli. Potiče iz mnogočlane radničke porodice. Posle završene osnovne škole, nije imao sredstava za dalje školovanje, pa je morao da radi. Bio je zaposlen u tuzlanskoj Solani.

Kao mladi radnik pristupio je radničkom pokretu, a 1939. godine postao je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Godine 1941. izabran je za člana Mesnog komiteta, a potom i za člana Okružnog komiteta KPJ za Tuzlu.

Posle Aprilskog rata, okupacije Kraljevine Jugoslavije i stvaranja ustaške Nezavisne Države Hrvatske (NDH), bio je jedan od najaktivnijih organizatora ustanka u Tuzli i okolini. Pošto se javno bunio protiv ustaških zločina nad Srbima i otpuštanja radnika srpske nacionalnosti sa posla iz Solane, navukao je na sebe gnev ustaške policije i morao se povući u ilegalnost. Prilikom odlaska na jedan partijski sastanak, bio je uhapšen na tuzlanskoj železničkoj stanici.

U zatvoru je bio mučen, ali je uspeo pobeći. Potom se prebacio na planinu Majevicu, gde je učestvovao u podizanju ustanka. Nalazio se u Majevičkom partizanskom odredu, sa kojim je učestvovao u mnogim borbama, a posebno se istakao u borbi kod sela Pipera, kod Šibošnice, januara 1942. godine i prilikom zauzimanja neprijateljskog uporišta na Miladijama, kod Brčkog. Prilikom izviđanja terena u okolini Tuzle, uspeo je polovinom februara 1942. godine, da zarobi domobransku konjičku patrolu i s celokupnokm opremom je odvede na Majevicu.

Prilikom napada četnika Stevana Damjanovića Leke (sa kojima je postojao dogovor o nenapadanju), na Štab Majevičkog partizanskog odreda, 20. februara 1942. godine u selu Vukosavcima, kod Lopara, nalazio se u izviđanju. Videvši da su četnici opkolili kuću u kojoj se nalazio Štab Odreda, stupio je u borbu s njima i poginuo. Prilikom ovog četničkog napada, poginulo je 30 članova Štaba i boraca Majevičkog odreda.

Čitava njegova porodica učestvovala je u Narodnooslobodilačkoj borbi. Oca su mu 1941. godine prebile ustaše, pa je kasnije preminuo od zadobijenih povreda. Majku i šestogodišnju sestru su ustaše odvele u logor Jasenovac, gde su streljane. Dva brata su mu stradala tokom rata — jedan je poginuo kao partizanski borac, a drugi je streljan, dok su druga dvojica preživela rat i nosioci su Partizanske spomenice 1941. Jedan od dva Albinova brata, koji je preživeo rat, bio je general-pukovnik Franjo Herljević, koji je takođe odlikovan Ordenom narodnog heroja.

Albinovi posmrtni ostaci, sahranjeni su na Partizanskom spomen-groblju u Vukosavcima, kod Lopara, zajedno sa drugim borcima Majevičkog partizanskog odreda.

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije.

Literatura[uredi | uredi izvor]