Albrekt Švedski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Albrekt Miklenburg
Albrekt Miklenburg
Lični podaci
Puno imeAlbrekt Miklenburg
Datum rođenja1340.
Mesto rođenjaMiklenburg, Sveto rimsko carstvo
Datum smrti1. april 1412.(1412-04-01) (71/72 god.)
Mesto smrtiMiklenburg, Sveto rimsko carstvo
Porodica
SupružnikRichardis of Schwerin, Queen of Sweden, Agnes of Brunswick-Lüneburg
RoditeljiAlbert II Meklenburški
Jefimija Švedska
DinastijaMiklenberg
Kralj Švedske
Period1363−1389
PrethodnikHokon VI Norveški
NaslednikMargareta I Danska

Albrekt Švedski ili Albreht Švedski (1340, Miklenburg - 1412, Miklenburg) je bio kralj Švedske (1363—1389) iz dinastije Miklenburg.

Spoljna politika kralja Magnusa Švedskog, usmerena protiv Novgoroda, bila je neuspešna i nije mu donela ništa drugo sem dugova. On je uzimao zajmove i od papa, i pošto ih nije vratio, bio je isključen iz crkve. Aristokratija, nezadovoljna njime, više puta je dizala ustanke protiv njega i, najzad, ga je zbacila 1363 g. Na presto je, posle sloma pretendenata Erika XII i Hokona VI, norveškog kralja, bio izabran Albrekt.

Albrekt je vladao i u Norveškoj, ali je ovu uniju, 1371. godine, prekinuo Hokon VI Norveški. Ova unija nije vršila primetni uticaj na uređenje Norvaeške, koja je sačuvala svoje staro pravo i političku organizaciju.

Aristokratija se koristila Albrektovim izborom da bi došla do novih privilegija. Za njegove vlade državni je savet prisvojio niz širokih političkih prava: popunjavanje saveta novim članovima bilo je ostavljeno samom savetu; savet je imao isključivo pravo da deli zemljišne poklone. Ovo pravo članovi saveta su, kao i u Danskoj, široko koristili da se lično obogate. Švedski feudalci i Nemci koji su došli sa Albrektom žestoko su ugnjetavali švedsko seljaštvo, Nemci su preplavili švedske gradove i uzeli u njima svu vlast u svoje ruke. Feudalci su nekažnjeno po čitavoj zemlji vršili pljačke i ubistva.

Najzad se protiv Albrehta ujedinilo i niže plemstvo, i građani-Šveđani pa i deo krupnih feudalaca, nezadovoljan nemačkim nasiljem. Oni su se obratili za pomoć Margareti Danskoj. Udruženim snagama Danaca, Norvežana i Šveđana pošlo je za rukom da potuku nemačku Albrehtovu vojsku (1389 g.). Jedino je Stokholm još osam godina ostao u vlasti nemačkih najamnika, koji su pljačkali po Baltičkom Moru.

Švedska aristokratija bila je primorana da stupi u uniju s Danskom, ali se danska politika kosila sa interesima švedskih feudalaca. Ograničavanje prava aristokratije, oduzimanje kraljevskih zemalja koje je ona prisvojila, deljenje feuda u Švedskoj Dancima, rušenje feudalnih zamkova — sve je to izazivalo duboko nezadovoljstvo među švedskom aristokratijom. I spoljna politika Danske, koja je bila usmerena protiv Hanze i Holštajna, gazila je interese Švedske, koja je želela da s Nemačkom uspostavi neposrednu trgovačku vezu. Krajnje su bili nezadovoljni sopstvenici rudnika, tesno povezani s Hanzom, kojoj su prodavali gvožđe i bakar. Dansko činovništvo dozvoljavalo je sebi sva moguća ugnjetavanja i iznuđivanja. Dansku je vlast pratilo jačanje feudalnog ugnjetavanja. Danski feudalci, koji su dobili zemljoposede u Švedskoj, pretvarali su seljake u kmetove i ugnjetavali ih.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Johann I, Prince of Mecklenburg-Güstrow
 
 
 
 
 
 
 
8. Henry I, Prince of Mecklenburg
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Luitgard of Henneberg
 
 
 
 
 
 
 
4. Henry II, Prince of Mecklenburg
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Barnim I, Duke of Pomerania
 
 
 
 
 
 
 
9. Anastasia of Pomerania
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Marianna of Sweden
 
 
 
 
 
 
 
2. Albert II Meklenburški
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Albert I, vojvoda Saksonije
 
 
 
 
 
 
 
10. Albert II, Duke of Saxe-Wittenberg
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Helena of Brunswick-Lüneburg
 
 
 
 
 
 
 
5. Anna of Saxe-Wittenberg
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Rudolf I Habzburški
 
 
 
 
 
 
 
11. Agnes of Habsburg
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Gertrude of Hohenburg
 
 
 
 
 
 
 
1. Albrekt Švedski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Birger jarl
 
 
 
 
 
 
 
12. Magnus III of Sweden
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Ingeborg Eriksdotter of Sweden
 
 
 
 
 
 
 
6. Eric, Duke of Södermanland
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Gerhard I, Count of Holstein-Itzehoe
 
 
 
 
 
 
 
13. Hedwig of Holstein
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Elisabeth of Mecklenburg
 
 
 
 
 
 
 
3. Euphemia of Sweden
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Magnus VI of Norway
 
 
 
 
 
 
 
14. Haakon V of Norway
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Ingeborg of Denmark
 
 
 
 
 
 
 
7. Ingeborg of Norway
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Günther, Count of Arnstein
 
 
 
 
 
 
 
15. Euphemia of Rügen
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Literatura[uredi | uredi izvor]