Aleksandar Ćirić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandar Ćirić
Lični podaci
Nadimak Ćira
Datum rođenja (1977-12-30)30. decembar 1977.(46 god.)
Mesto rođenja Beograd, Jugoslavija
Državljanstvo Srbija
Visina 1,92 m
Seniorska karijera
GodineKlubovi
1992—1994
1994—2001
2001—2007
2007—2010
2010—2012
2012—2015.
Crvena zvezda
Bečej
Breša
Budva
Barseloneta
Radnički
Reprezentativna karijera
Srbija Srbija

Aleksandar Ćirić (Beograd, 30. decembar 1977) je srpski vaterpolista, osvajač olimpijskih, svetskih i evropskih medalja. Oženjen srpskom balerinom Ivom Janketić, kćerkom glumca Mihaila Miše Janketića. Zajedno su 12 godina i imaju dvoje dece.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Vaterpolo je počeo da trenira u Crvenoj zvezdi, uz starijeg brata Mihajla, danas internacionalnog vaterpolo sudiju.

Crvena zvezda[uredi | uredi izvor]

Bio je deo generacije Crvene zvezde koja je postigla najbolje rezultate u istoriji tima, do titule prvaka Evrope 2013. godine. Prvi trofej u karijeri bila je titula prvaka države sa Zvezdom 1993, nakon čega je prešao u Bečej.

Bečej[uredi | uredi izvor]

U Bečeju je za osam godina igranja sazreo i kao igrač i čovek uz rad sa velikim Vlahom Orlićem. U periodu od 1994. do 2001. šest puta je osvajao naslov prvaka država i Kupa. U Bečeju je proveo i sezonu 1998/1999. u kojoj je takmičenje bilo suspendovano zbog NATO bombardovanja. U narednoj sezoni je, sa 23 godine igrao u finalu Evrolige i savladao zagrebačku Mladost za najveći uspeh karijere do tad. Uz titulu šampiona, proglašen je za najkorisnijeg igrača turnira. U poslednjoj sezoni za Bečej, klub je pratila teška finansijska situacija. Uprkos tome došli su do duple krune, ali je usledio raspad tima po završetku sezone.

Breša[uredi | uredi izvor]

Po rastanku sa Bečejom, napustio je domaći vaterpolo i uzeo kapicu Breše sa kojom je za dve godine osvojio duplu krunu u Italiji, kao i Trofej LEN-a.

Budvanska rivijera[uredi | uredi izvor]

Godine 2007. stigao je u Budvu i zaigrao za ponos grada, Budvansku rivijeru. Iako su za glavnog protivnika imali Primorac koji je tih godina bio i šampion Evrope, uspeli su da ih savladaju za naslov u Kupu Crne Gore.

Barseloneta[uredi | uredi izvor]

Nakon Crne Gore, 2010. je zaigrao za Barselonetu. Za dve sezone stigao je do dve duple krune. Leto posle Barselonete proveo je na Malti gde je na poziv prijatelja igrao Letnju ligu za ekipu Neptuna i osvojio duplu krunu.

Radnički[uredi | uredi izvor]

Srpski vaterpolo je oživeo 2013. godine kada se veliki broj reprezentativaca vratio u domaće klubove. Osnovan je i Radnički u Kragujevcu za koji su zaigrali Vanja Udovičić i Filip Filipović. Upravo ova dvojica pozvali su Ćirića u Kragujevac sa kojim je potpisao ugovor i završio karijeru.[1] Sa Radničkim je osvojio Kup Evrope 2013.[2]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Za nacionalni tim SR Jugoslavije zaigrao je 1995. na poziv Nikole Stamenića za kvalifikacije za Olimpijske igre. Zbog povrede nije nastupio u Atlanti, ali se povratkom selektora Stamenića 1997. ustalio u timu narednih 11 godina. Za reprezentaciju SR Jugoslavije, zatim Srbije i Crne Gore i na kraju Srbije odigrao 346 utakmica i postigao 201 gol.

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Debi na Olimpijskim igrama imao je 2000. u Sidneju gde je osvojio bronzu. Na narednim Igrama u Atini 2004. u finalu je poražen od Mađara za srebrenu medalju. Na poslednjoj Olimpijadi, ali i reprezentativnoj utakmici,[3] u Pekingu 2008. pobedio je Crnu Goru za novu bronzu sa Olimpijskih igara. San o zlatu nikad nije dosanjao.

Svetska prvenstva[uredi | uredi izvor]

Na debitantskom Svetskom prvenstvu 1998. u Pertu pobedom nad domaćinom osvojio je bronzanu medalju. U Fukuoki 2001. osetio se umor zbog prethodno odigranog Evropskog prvenstva, pa su Ćirić i drugovi u finalu nesrećno poraženi od Španije. U Barseloni 2003. godine došao je do nove bronze, a u Montrealu 2005. proslavio je i osvajanje zlatne medalje.

Evropska prvenstva[uredi | uredi izvor]

Nakon smene generacija, među navijačima je vladala sumnjičavost u tim Nikole Stamenića koji ih je demantovao na Evropskom prvenstvu u Sevilji 1997. Nakon sjajnog turnira, pobeda nad Španijom i Hrvatskom poraženi su u finalu od Mađarske. Na narednom šampionatu Evrope 2001. bez poraza su došli do finala u kojem su porazili Italiju za Ćirićevo prvo evropsko zlato sa A timom. Zlatni je bio i na prvenstvima u Kranju 2003. i Beogradu 2006. Poslednje Evropsko prvenstvo za Ćirića bilo je ono u Malagi 2008. kada je Srbija poražena od Crne Gore u finalu nakon nekoliko spornih odluka sudija.

Ostala takmičenja[uredi | uredi izvor]

Na Svetskoj ligi je četiri puta bio zlatni, uz jedno srebro iz 2004. Na Svetskom kupu 2003. u Beogradu osvojio je bronzu, dok je tri godine kasnije u Budimpešti stigao do zlata. Na Mediteranskim igrama 1997. u Bariju osvojio je zlato. Sa juniorskom reprezentacijom bio je šampion Evrope 1996, a godinu dana ranije do zlata je došao na Univerzijadi koja se igrala u Fukuoki.

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Po završetku bogate i uspešne igračke karijere, Aleksandar Ćirić odlučio se da ostane u vaterpolu. Seo je na klupu reprezentacije Irana.[4]

Klupski trofeji[uredi | uredi izvor]

  • Evroliga 1990/2000. - Pobednik sa Bečej Naftagasom
  • LEN Kup Evrope - 2001/2002, 2002/2003. i 2005/2006 Šampion sa Brešom; 2012/2013 - šampion sa Radničkim
  • Prvenstvo Jugoslavije - 1992/1993 Pobednik sa Crvenom zvezdom; 1995/1996, 1996/1997, 1997/1998, 1999/2000, 2000/2001 - Pobednik sa Bečejom
  • Kup Jugoslavije 1995/1996, 1996/1997, 1997/1998, 1999/2000, 2000/2001 - Pobednik sa Bečejom
  • Prvenstvo Italije - 2002/2003 Pobednik sa Brešom
  • Kup Crne Gore - 2008/2009 Pobednik sa Budvanskom rivijerom
  • Prvenstvo Španije - 2010/2011, 2011/2012 Pobednik sa Barselonetom
  • Kup Španije - 2010/2011, 2011/2012 Pobednik sa Barselonetom
  • Prvenstvo Malte - 2012 Pobednik sa Neptunom
  • Kup Malte - 2012 Pobednik sa Neptunom

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]