Aleksandar Blatnik
Aleksandar Blatnik | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1. oktobar 1944. |
Mesto rođenja | Zaječar, DFJ |
Datum smrti | 20. oktobar 2016.72 god.) ( |
Mesto smrti | Niš, Srbija |
Umetnički rad | |
Polje | Karikatura, Slikarstvo, Arhitektura |
Aleksandar Blatnik (Zaječar, 1. oktobar 1944 — Niš, 20. oktobar 2016)[1] bio je srpski arhitekta, karikaturista, slikar grafičar, dizajner i pisac koji je živeo i radio u Nišu u Zavodu za zaštitu spomenika kulture. Član je slikarsko-grafičke sekcije ULUPUDS, sa zvanjem „istaknuti umetnik“. Nosilac je ULUPUDS-ove nagrade za životno delo [2].
Blatnik je jedan od poznatijih karikaturista Srbije [2], koji je ne samo kao karikaturista već i slikar, grafičar i dizajner imao preko 400 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu i preko 30 samostalnih izložbi u galerijama u Srbiji i svetu. Crtao je karikature za štampane medije u Srbiji i nekoliko televizijskih kuća. Nosilac je preko 80 prestižnih domaćih i svetskih nagrada za karikaturu i slikarstvo.[3]
Zahvaljujući bogatom opusu, a naročito delima sa temama iz svakodnevnog života, ali i onim sa dnevnopolitičkom tematikom...Blatnik je uticao na likovno stvaralaštvo i obrazovanje mnogih karikaturista u Srbiji, stoji u obrazloženju ULUPUDS-ove nagrade za životno delo.[2]
Život i stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]
Aleksandar Blatnik rođen je u Zaječaru, ali je svoj životni put vrlo brzo nakon školovanja vezao za Niš u kome se trajno nastanio i u kome živi i stvara dugi niz godina.
Po profesiji inženjer je arhitekture, i u ovoj profesiji stalno je učestvovao u restauraciji crkava i istorijskih spomenika dok je radio u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Nišu, a karikatura i slikarstvo su njegova velika ljubav i strast, koja ga već četrdesete godina, sve više i više, uspešno okupira (1973—2013).
Noć belog bagrema“
|
|
|
|
|
|
Odlomak iz pesme Zorana Prvanovića (2001)
|
Prvu karikaturu Aleksandar Blatnik je nacrtao kao vojnik u vreme odsluženja vojnog roka u Pančevu 1971, a nastavio je svoj rad kao karikaturista, tako da je danas jedno od poznatijih imena među srpskim karikaturistima [4]
- Pisac ili umetnik koji oslikava knjige?
Pored karikature i slikanja ulja na platnu, Blatnih se zadnjih desetak godina bavi pisanjem knjiga, u kojima kao i na njegovim slikama dominiraju klovnovi. Za svoje slikarstvo Blatnik kaže,
„ | U slikarstvu sam želeo da budem različit od drugih i da svaka moja slika ima neku priču. Mi živimo u jednoj zemlji koja je crno-bela. Ja posetiocima na izložbi koloritom razbijam tu crno-belu stvarnost. | ” |
A za svoje stvaranje knjiga Blatnik kaže: da on ne piše knjige već samo preslikava život, kako bi od zaborava sačuvao znamenite ličnosti Zaječara, Knjaževca, Niša', On u ovim likovima vide znamenite likove, ili prave ljude (kako ih on naziva), iz života jednog rada, koji su za razliku od urbanizma i infrastrukture, činili njegovu dušu, bez koje gradovi ne mogu da opstanu.
- Druga decenija 21. veka
Serija Blatnikovih slika, pretežno portreta, nastalih u drugoj decenije 20. veka, rađena je u jarkim bojama sa naglašenim crnim konturama, i predstavljaju likovna dela na kojima nam umetnik dočarava snažan, unutrašnji emotivni doživljaj njegovih prijatelja, sugrađana i poznatih ličnosti, koji su obeležili jedno vreme.
Blatnik sa neverovatnom lakoćom prodire u karakter portretisane ličnosti, i veoma vešto kao dobar poznavalac ljudskih duša, znalački naglašava sitne ljudske mane ili slabosti, i vrlo vešto, dodaje portretisanim ličnostima, samo njemu svojstvenu dozu vrcavog humora ili satire.
„ | Blatnikov smisao za humor čas je vedar i domišljat, a čas lucidan i provokativan, i sasvim sigurno ne ostavlja posmatrača njegovih slika ravnodušnim | ” |
Aleksandar Blatnik na slikama iz ove njegove faze pokazuju da u njegovom slikarskom opusu, kao i kod velikih slikara kao što su Lotrek, Pikaso, Dali, Modiljani i Frida Kalo ima dosta karikaturalnog.
Izložba „Približiti oku pilota“[uredi | uredi izvor]
Tokom Nato bombardovanja Jugoslavije, Blatnik je u znak protesta protiv bombardovanja Niša, na krovu hotela Ambasador u Nišu, organizovao izložbu karikatura pod otvorenim nebom na temu NATO bombardovanja.
Izlaganjem slika sa antiratnom tematikom na krovu zgrade, Blatnik je ovu izložbu hteo da na simboličan način, „približi oku pilota“, koji su tih dana neprestano nadletali i bombardovali Niš, svoje poruke iskazane u karikaturama i ukaže im na besciljnost i nehumanost bombardovanja nedužnih građana.
Karikature sa ove izložbe Blatnik je posle bombardovanja objavio u svojoj publikaciji „NETO NATO“ - (NATO, DON'T DO IT) u kojoj je naveo razloge njihovog nastanka, poteškoće i način izlaganja.[5]
Iznenada je preminuo u noći 20. oktobra 2016. godine u 73. godini života. Sahranjen je na groblju u Nišu. Za sobom je ostavio sina Ivana, likovnog umetnika koji je pošao očevim stopama, i suprugu.
Blatnik i Blatnik[uredi | uredi izvor]
Svoj nepokolebljiv, specifičan, ekspresivni i pomalo „drzak“ slikarski izraz, koji nesebično koristi u obraćanju ljubiteljima likovne umetnosti, Aleksandar Blatnik je preneo i na svog sina, jedinca, Ivana Blatnika, dizajnera, karikaturistu i slikaru (mladog, radoznalog i lično nenametljivog ali presudno senzibilnog i kreativnog umetnika, mlađe generacije, savršenih crtačkih i dizajnerskih sposobnosti).
Unazad nekoliko godina (u drugoj deceniji 21. veka) Aleksandar i Ivan Blatnik, pored zajedničkog učešća na brojnim kolektivnim izložbama, izlažu svoja dela, sliku uz sliku, i na samostalnim izložbama pod nazivom „Blatnik i Blatnik“ („Blatnik & Blatnik“).
I dok Aleksandar Blatnik na svojim delima nedvosmisleno povezuje heroje i likove poput onih iz našeg svakodnevnog života (Zoran Radmilović, Bora Jerete, Novak Đoković...), i one iz prošlosti (Tuluz Lotrek, Modiljani, Pikaso), on kao da preispituje etiku morala, i monotoniju ustaljenih životnih normi, dotle njegov sin, Ivan Blatnik, sledeći donekle ideje svog velikog oca, uz njegove slike ravnopravno izlaže i dela koja imaju jednu novu verziju posmatranja slikarskih genija, i velikih ljudi.
Dok se Aleksandar Blatnik na svojim slikama poigrava ljudskom prirodom, kroz likove velikih umova 20. veka, on veoma vešto koristeći boju i slikarsku kičicu, aludira na njihove mane, vrline, želje, slabosti ali i prolaznost života.
Dotle se Ivan Blatnik „otvara pitanje“ dualiteta ljudske prirode i polarizovanih strana ličnosti, stavljajući ih u suprotstavljenu, koloristički ekspresivnu stranu geometrijski i monohromatski savršeno izvedenih predstava, on običnog čoveka prikazuje kroz primere svetskih velikana Tesle, Nemanje Radulovića, Pikasa...ili kako to Ivan kaže:
„ | Inspirisan sam nekim ljudima, koji više nisu sa nama, ali su ostavili trag na planeti, ali i nekim novim likovima, poput Novaka Đokovića, koji je stvarno jedna vrsta legende. | ” |
Izložbe Aleksandra i Ivana Blatnika („Blatnik & Blatnik“)
Godina | U zemlji |
---|---|
2015. | |
2011. |
Nagrade[uredi | uredi izvor]
Aleksandar Blatnik je dobitnik je preko 80 nagrada u zemlji i svetu, od kojih su najznačajnije:[11]
- Godišnja nagrada za karikaturu „Pjer“, četiri puta; 1993. (druga nagrada), 2000. (treća nagrada) 2003. (treća nagrada), 2005. (druga nagrada).[12]
- Godišnja nagrada Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije, četiri puta
- „Nagrada za životno delo Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije“ Blatniku je uručena 2011. na svečanoj sednici udruženja ULUPUDS-a održanoj na Kolarčevom narodnom univerzitetu u Beogradu.
- Prva nagrada na Međunarodnom festivalu karikature u Vinici-Makedonija, 2012, na temu „U Vinu je istina“.[13]
- Godišnja nagrada za 2013. godinu „Zlatni Pjer“, na 46. konkursu za najbolju novinsku karikaturu „Pjer“, koji tradicionalno organizuju „Večernje novosti“ dodeljena je Aleksandru Blatniku (po peti put) za najduhovitiju, najbritkiju, najuspešniju karikaturu „Bez reči“.[14]
- Bronzana plaketa na XVII internacionom salonu antiratne karikature „Kragujevac 2013.“
- Prva nagrada na 2. međunarodnom „Strit art festivalu“ u Kraljevu (2014), koji neguje alternativnu umetnost. Nagrada je Blatniku dodeljena u klasi karikatura ili strip, za karikaturu „Titanik“, na temu „Čekajući ledeno doba“. [15]
- Nagrada „Klasovo majstorsko pero“ za 2015, Blatniku je dodeljena na 23. međunarodnom Festivalu humora i satire „ Zlatna kaciga“, koji se tradicionalno održava u Kruševcu. Odluku o dodeli ovog priznanja doneli su dosadašnji dobitnici, i član porodice Klas.[16]
- Specijalna nagrada za 2015. godinu, na 46. Svetskoj galeriji karikatura održanoj u Skoplju, BJR Makedonija.
- Specijalna nagrada žirija za 2015. godinu, na konkursu karikature na temu vina, u okviru manifestacije „Vinski bal“, koja se tradicionalno održava u Vlasotincu.
Publikacije[uredi | uredi izvor]
Aleksandar Blatnik je objavio trinaest publikacija sopstvenih karikatura: [17]
- „Kraljevica“ četrdeset priča iz života autora koje su vezane za Zaječar, (2005')
- „Azbuka (ne) čistoće“ (2003) Ovu knjigu Aleksandar Blatnik je uredio zajedno sa niškim književnikom Timošenkom Milosavljevićem, (2003)
- „Knjiga u srcu pamet u glavi“
- „Blatnik about Blatnik“
- „Cartoons Blatnik“ (2005)
- „Belle amie TV bre“
- „Belle amie c'est la vie“
- „Neto Nato“
- „Gooooolala“
- „Tetrapack for mad cows“
- „Dove of peace“
- „Balcancan“
- „Monografija“
- „Azbuka reciklaže“ (2015) Ovu knjigu Aleksandar Blatnik je uredio zajedno sa niškim književnikom Timošenkom Milosavljevićem Izdavač JKP „Mediana“ Niš, 2015.[18]
I jednu knjigu eseja:
- „Misli o fudbalu“, (2014) Ovu knjigu Aleksandar Blatnik je uredio zajedno sa poznatim sportskim novinar Vladimirom Stankovićem[19][20]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Aleksandar Blatnik na dodeli „Klasovog majstorskog pera“ za 2015.}
-
Blatnik na promociji jedne od publikacija
-
Komemorativni skup povodom smrti Aleksandra Blatnika (Niš, 21. oktobar 2016)
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Preminuo karikaturista Aleksandar Blatnik”. B92. Pristupljeno 20. 10. 2016.
- ^ a b v Skupština i nagrade ULUPUDS-a, za 2011. Na: Portal za kulturu Jugoistočne Evrope
- ^ „Umro Aleksandar Blatnik”. NUNS (na jeziku: srpski). 2016-10-21. Pristupljeno 2023-03-01.
- ^ Ujedam nekulturne političare, „Pravda“ 16. januara 2011 Kultura, Intervju
- ^ Aleksandar Blatnik NETO NATO (NATO, DON'T DO IT) Ниш 1999.
- ^ Izložba slika "Blatnik i Blatnik"[мртва веза] 2015. Internacionalni Univerzitet u Novom Pazaru
- ^ Izložba slika i karikatura Aleksandra i Ivana Blatnik Pirot, 29.5.2015.
- ^ Likovi iz našeg života na slikama oca i sina Архивирано на сајту Wayback Machine (18. новембар 2015) на: knjazevacinfo.rs (2015)
- ^ Živojin Denčić, Blatnik & Blatnik – izložba u Zaječaru, (2011), Галерија Радул бегов конак
- ^ Ниш: изложба у аутобусу, Јужне вести,27.04.2011.
- ^ Александар Блатник на YouTube
- ^ „Blatnik nagrade”. Arhivirano iz originala 18. 12. 2010. g. Pristupljeno 28. 5. 2010.
- ^ Blatnik trijumfovao na temu vina. Narodne novine Niš od 9.10.2012.
- ^ „Zlatni Pjer“ Aleksandru Blatniku, Novosti on line, 13. 11. 2013
- ^ Blatnik nagrađen za karikaturu "Titanik" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. avgust 2014) Pristupljeno 7.1.2015.
- ^ „Donete odluke Saveta festivala "ZLATNA KACIGA" za 2015.”. Arhivirano iz originala 03. 04. 2015. g. Pristupljeno 02. 04. 2015.
- ^ „Blatnik knjige”. Arhivirano iz originala 18. 12. 2010. g. Pristupljeno 28. 5. 2010.
- ^ Promocija knjige “Azbuka reciklaže” www.vesti.rs, 21.12.2015.
- ^ Vladimir Stanković, Aleksandar Blatnik, Misli o fudbalu, Laguna, 2014.
- ^ „Misli o fudbalu“, RTS, Beograd, 21. 08. 2014.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Aleksandar Blatnik |
---|
Aleksandar Blatnik |
- Mini galerija, Promocija, crta: Aleksandar Blatnik, ETNA, Beograd, 2001-2007
- Sajt Aleksandra Blatnika
- Izložba karikatura Aleksandara Blatnika na sajtu NOSOROG - Međunarodni časopis za satiru, humor i karikaturu
- Aleksandar Blatnik: »Ujedam nekulturne političare« Intervju u „Pravdi“
- Kultura je lična karta Srbije u svetu (B92, 31. avgust 2013)