Aleksandar Marinčić
Aleksandar Marinčić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 9. jun 1933. |
Mesto rođenja | Sinj, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 12. maj 2011.77 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Republika Srbija |
Aleksandar Marinčić (Sinj, 9. jun 1933 — Beograd, 12. maj 2011) bio je akademik, profesor Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Od 1935. stalno živeo u Beogradu. Osnovnu i srednju školu završio je u Beogradu kao i studije elektrotehnike 1956. kao najbolji student u generaciji. Magistrirao 1957, a doktorat odbranio 1963. u Šefildu, Engleska. Asistent je postao 1958, docent 1965, vanredni profesor 1974, a redovni od 1980. godine. U međuvremenu je kao ekspert UNESKO-a radio u Ankari kao i na Elektrotehničkom fakultetu u Nišu i Novom Sadu.[2]
Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je aprila 1991, a za redovnog oktobra 2000.[3]
Držao je predavanja iz sledećih predmeta: Merenja u telekomunikacijama, Osnovi telekomunikacija, Prenos podataka, Optoelektronske telekomunikacije, Svetlovodi Mikrotalasna tehnika.
Autor je oko 200 radova iz oblasti mikrotalasa i optoelektronike. Proučavao je život i delo Nikole Tesle i o njemu napisao veći broj tekstova i knjiga i bio urednik Izabranih dela Nikole Tesle u 7 tomova.
Bio je direktor Muzeja Nikole Tesle od 1982. do 1996. godine.[4]
Bio je Predsednik Programskog Odbora Telekomunikacionog foruma TELFOR.[5]
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- Godišnja nagrada RTB-a,
- Povelja saveza inženjera,
- Plaketa za izuzetan doprinos razvoju elektronskog fakulteta u Nišu i druge.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Online knjižara Dereta | Autori”. Online knjižara Dereta (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-26.
- ^ „Aleksandar Marinčić”. www.srpskilegat.rs.
- ^ „Marincic Aleksandar”. www.sanu.ac.rs. Pristupljeno 2024-01-26.
- ^ „Aleksandar Marinčić”. Akademska knjiga (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-26.
- ^ „ALEKSANDAR S MARINČIĆ”. www.ains.rs. Pristupljeno 2024-01-26.