Aleksandar Ragulin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sovjetski Savez Aleksandar Ragulin
Александр Рагулин
Ragulin 2001.
Lični podaci
Datum rođenja (1941-05-05)5. maj 1941.
Mesto rođenja Moskva, SSSR
Datum smrti 17. novembar 2004.(2004-11-17) (63 god.)
Mesto smrti Moskva, Rusija
Državljanstvo  SSSR Rusija
Visina 185 cm
Masa 100 kg
Igračke informacije
Pozicija odbrambeni igrač
Hvata/Puca sa leve strane
Reprezentacija  Sovjetski Savez
Pro karijera 19571973.
Seniorska karijera
Godine Klub
1957−1962.
1962−1973.
HK Himik Voskresensk
HK CSKA
Trenerska karijera
1983−1985. HK SKA Novosibirsk

Aleksandar Pavlovič Ragulin (rus. Александр Павлович Рагулин; Moskva, 5. maj 1941Moskva, 17. novembar 2004) bio je sovjetski i ruski hokejaš na ledu, kasnije kratkotrajno i hokejaški trener, koji je tokom igračke karijere igrao na pozicijama odbrambenog igrača. Jedan je od najuspešnijih svetskih hokejaša po broju osvojenih medalja na međunarodnim takmičenjima, trostruki je olimpijski pobednik i desetostruki svetski prvak sa selekcijom Sovjetskog Saveza. Od 1963. nosilac je priznanja Zaslužni majstor sporta Sovjetskog Saveza, član je IIHF Kuće slavnih hokeja na ledu od 1997. i nosilac Olimpijskog ordena od 2001. godine.

Jedan je od trojice identičnih blizanaca Ragulin − Anatolij Pavlovič (1941−2016) bio je hokejaš, majstor sporta i zaslužni sovjetski trener i Mihail Pavlovič (1941), amaterski hokejaš, trener florbola i majstor sporta.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Komemorativna poštanska marka Pošta Rusije iz 2013. posvećena A. Ragulinu

Ragulin je igračku karijeru započeo u ekipi Himika u rodnom Voskresensku 1957. godine i u klubu je ostao sve do 1962. kada je prešao u redove moskovskog CSKA. U dresu Moskovljana igrao je sve do okončanja igračke karijere 1973. i sa tim timom osvojio je čak 9 titula nacionalnog prvaka Sovjetskog Saveza (1963−1966, 1968, 1973−1973), te 5 uzastopnih titula pobednika Evropskog kupa šampiona (1969−1973. godine). U sovjetskom prvenstvu odigrao je ukupno 427 utakmica i postigao je 63 pogotka.

Za seniorsku reprezentaciju Sovjetskog Saveza igrao je u kontinuitetu tokom 13 sezona, a na međunarodnoj sceni debitovao je na svetskom prvenstvu 1961. na kom je sovjetski tim osvojio bronzanu medalju. Za reprezentaciju je u tom periodu nastupio u čak 239 utakmica (uz učinak od 29 postignutih pogodaka). U tri navrata je bio član sovjetskog olimpijskog tima − na ZOI 1964. u Inzbruku, ZOI 1968. u Grenoblu i ZOI 1972. u Saporou − i u sva tri navrata osvajao je zlatne olimpijske medalje. Od ukupno 10 nastupa na svetskim prvenstvima na čak 8 prvenstava osvajao je titulu svetskog prvaka. Na svetskom prvenstvu 1966. proglašen je za najboljeg odbrambenog igrača šampionata.

Godine 1966. diplomirao je na Moskovskom oblasnom pedagoškom institutu, a po okončanju igračke karijere radio je kao trener u dečijoj školi hokeja moskovskog CSKA. Jedno kratko vreme, od 1983. do 1985. radio je i kao trener ekipe SKA iz Novosibirska koja se u to vreme takmičila u sovjetskoj trećoj ligi. U poslednjim godinama života radio je u društvu koje je okupljalo veterane sovjetskog hokeja, ali i kao član Kancelarije za fizičku kulturu i sport Predsednika Ruske Federacije. Dobitnik je nekoliko visokih državnih odlikovanja.

Godine 1997. postaje članom Kuće slavnih IIHF-a, 2001. nagrađen je olimpijskim ordenom, a od 2004. član je i Kuće slavnih ruskog hokeja na ledu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]