Aleksandar Šapić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Aleksandar Šapić
Šapić 2016.
Lični podaci
Datum rođenja(1978-06-01)1. jun 1978.(45 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
UniverzitetUniverzitet Union
Zanimanje
  • političar
  • vaterpolista
Porodica
SupružnikMilica Šapić
Deca2
Politička karijera
Politička
stranka
DS (2006—2014)
SPAS (2018—2021)
SNS (2021—danas)
22. jun 2022 — 30. oktobar 2023.
PrethodnikZoran Radojičić
27. jun 2012 — 20. jun 2022.
PrethodnikNenad Milenković
NaslednikBojan Bovan
Vaterpolo karijera
Juniorska karijera
GodineKlubovi
1984—1991. Crvena zvezda
Seniorska karijera
GodineKlubovi
1991—1992. Partizan
1992—1994.Crvena zvezda
1994—2001.Bečej
2001—2004.Kamolji
2004—2006.Savona
2006—2009.Šturm
Reprezentativna karijera
1997—2008.  Srbija i Crna Gora
Srbija Srbija
Zvanični veb-sajt
sapic.rs

Aleksandar Šapić (Beograd, 1. jun 1978) srpski je političar i bivši vaterpolista. Od 20. juna 2022. do 30. oktobra 2023. bio je gradonačelnik Beograda,[1][2] a između 2012. i 2022. predsednik opštine Novi Beograd.[3][4] Osnivač je humanitarne organizacije Budi human i potpredsednik Glavnog odbora Srpske napredne stranke (SNS).

Do 2014. bio je član Demokratske stranke (DS), nakon čega je do maja 2021. vodio Srpski patriotski savez koji se potom utopio u SNS. Tokom svoje vaterpolo karijere osvojio je dve olimpijske bronzane medalje — jednu za SR Jugoslaviju na Olimpijskim igrama 2000. u Sidneju i drugu za Srbiju na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu — kao i jednu srebrnu medalju za Srbiju i Crnu Goru na Olimpijskim igrama 2004. u Atini. Zvanično je najbolji strelac u istoriji bivše Jugoslavije. Mnogi ga i danas smatraju jednim od najboljih svetskih vaterpolista svih vremena.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Poreklo i porodica[uredi | uredi izvor]

Njegov otac Miloš Šapić je po profesiji defektolog a majka Slavojka (devojačko prezime Dedović) nastavnica. Ima mlađeg brata Vladimira. Po ocu je krajiškog porekla, sa Korduna, iz mesta Blatuša kod Vrginmosta. Majčina strana porodice je iz Berana. Krsna slava porodice Šapić je Sveti Trifun.[5]

U filmu „Kad porastem biću kengur” odigrao je ulogu Gangule po kojoj ga mnogi i danas pamte.[6]

Živi i radi u Beogradu. Govori engleski, italijanski i ruski jezik.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Diplomirao je 2003. godine, magistrirao 2009. a doktorirao 2012. godine u oblasti industrijskog menadžmenta.

Aleksandar Šapić, tada predsednik opštine Novi Beograd, je odbranio doktorsku disertaciju na Fakultetu za poslovni i industrijski menadžment Univerziteta Union. Ovaj slučaj karakterišu dugotrajna nemogućnost univerziteta da nađe članove za komisiju koja bi ispitivala doktorat, a kada je ona formirana našla se pod višestrukim pritiskom. Iako su dva člana pronašla više nego dvotrećinske plagijate teksta u svojim preliminarnim izveštajima, nova komisija nikad nije sačinjena. Fakultet 2016. godine menja ime u Poslovni i pravni fakultet i prelazi u sastav Univerziteta MB, a ni do 2022. Šapić nije promovisan u doktora nauka niti mu je dodeljena diploma.[traži se izvor]

Sportska karijera[uredi | uredi izvor]

Vaterpolom počeo da se bavi 1984. godine u vaterpolo klubu „Crvena zvezda” u kome je prošao sve mlađe kategorije. U VK „Partizan” prelazi 1991. godine a 1992., sa nepunih 14 godina, debituje za prvi tim Partizana. 1993. se vraća u VK „Crvena zvezda” da bi 1994. godine karijeru nastavio u VK „Bečej”. 2001. godine odlazi u Italiju u vaterpolo klub „Kamolji” iz kog nakon tri sezone prelazi u VK „Rari Nantes Savona”. 2006. godine odlazi u ruski VK „Šturm 2002”, gde potpisuje ugovor koji ga je učinio najplaćenijim igračem u istoriji vaterpola. 2009. završava profesionalnu vaterpolo karijeru.

U svojoj vaterpolo karijeri ukupno je postigao 2675 golova. Od toga u klupskoj karijeri postigao je 1694 gola, dok je u reprezentativnoj bio strelac ukupno 981 gola.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

U bogatoj klupskoj karijeri ima 21 trofej i to devet nacionalnih prvenstava od kojih je šest osvojio u Saveznoj republici Jugoslaviji, dva u Rusiji i jedno u Italiji. Osvajač nacionalnih kupova bio je devet puta, sa osvojenih sedam kupova SRJ i dva kupa Rusije. Tron Lige šampiona osvojio je jednom, kao i dve medalje u LEN kupu.

U periodu od 1996. do 2009. godine osvojio je 14 uzastopnih titula golgetera lige, šest puta u SRJ, pet u Italiji i tri puta u Rusiji.

Tokom klupske karijere postigao je 1.694 golova od kojih je najveći broj njih 924 postigao za klubove u SRJ, u italijanskoj ligi mrežu je pogodio 494 puta, a u Rusiji 276.

Klupske titule[uredi | uredi izvor]

  • 9 nacionalnih prvenstava — 6 SRJ, 2 Rusije, 1 Italije
  • 9 nacionalnih kupova — 7 SRJ, 2 Rusije
  • 2 LEN kupa
  • 1 Liga šampiona

Titule golgetera lige[uredi | uredi izvor]

14 uzastopnih titula golgetera lige: 1996—2009. godine:

  • 6 puta SRJ
  • 5 puta Italije
  • 3 puta Rusije

Broj postignutih golova[uredi | uredi izvor]

  • SRJ (Crvena zvezda, Bečej) — 924
  • Italija (Kamolji, Rari Nantes Savona) — 494
  • Rusija (Šturm 2002) — 276

Reprezentativna karijera[uredi | uredi izvor]

Za nacionalni tim Jugoslavije prvi put je nastupio u decembru 1995. godine kao sedamnaestogodišnjak. Od tada do 2008. godine igrao je za nacionalnu reprezentaciju. Na samom početku reprezentativne karijere sa timom Jugoslavije osvojio je dva Juniorska prvenstva Evrope i to 1995. godine u Eslingenu, kao i 1996. godine u Istanbulu. Na oba takmičenja proglašen je za najboljeg igrača i strelca.

Prvo veliko takmičenje na kome je nastupio sa 18 godina za reprezentaciju Jugoslavije, bile su Letnje olimpijske igre 1996. u Atlanti. Četiri puta je učestvovao na Olimpijskim igrama, osvojivši jednu srebrnu i dve bronzane medalje.

Sa reprezentacijom Jugoslavije, Srbije i Crne Gore, a kasnije i Srbije nastupao je na 22 sportske manifestacije, osvojio 20 medalja, od kojih pet na Evropskim prvenstvima, četiri na Svetskim i tri na Olimpijskim igrama. Zlatnu medalju sa Svetskog kupa osvojio je dva puta, sa takmičenja Svetske lige ima ukupno pet medalja kao i zlato sa Mediteranskih igara održanih 1997. godine u Bariju.

Za nacionalnu selekciju postigao je 981 gol u ukupno 385 nastupa za nacionalni tim, dva puta je proglašen za najboljeg strelca Olimpijskih igara, četiri puta je bio najbolji strelac Svetskog prvenstva i, takođe, četiri puta najbolji strelac Evropskog prvenstva. Na takmičenjima Svetske lige najbolji strelac bio je četiri puta, dok je 2 puta ovu titulu poneo i sa Svetskih kupova.

Tokom reprezentativne karijere osam puta je biran u idealan tim na takmičenjima na kojima je učestvovao, i to tri puta na Evropskim i Svetskim prvenstvima kao i dva puta na Olimpijskim igrama.

Jedan je od najtrofejnijih i najuspešnijih sportista u istoriji srpskog sporta, koji je u celokupnoj igračkoj karijeri postigao, za sada nedostižnih, 2675 golova. Najbolji je strelac svih vremena na prostorima bivše Jugoslavije.

Svetska prvenstva[uredi | uredi izvor]

  • 1998 — Bronza — Najbolji strelac prvenstva — Idealan tim SP
  • 2001 — Srebro — Najbolji strelac prvenstva — Idealan tim SP
  • 2003 — Bronza — Najbolji strelac prvenstva
  • 2005 — Zlato — Najbolji igrač i strelac prvenstva — Idealan tim SP
  • 2007 — 4. mesto

Evropska prvenstva[uredi | uredi izvor]

  • 1997 — Srebro
  • 2001 — Zlato — Najbolji strelac prvenstva — Idealan tim EP
  • 2003 — Zlato — Najbolji strelac prvenstva — Idealan tim EP
  • 2006 — Zlato — Najbolji strelac prvenstva — Idealan tim EP
  • 2008 — Srebro — Najbolji strelac prvenstva

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

  • 1996 — 8. mesto
  • 2000 — Bronza — Najbolji strelac prvenstva — Idealan tim OI
  • 2004 — Srebro — Najbolji strelac prvenstva — Idealan tim OI
  • 2008 — Bronza

Svetska liga[uredi | uredi izvor]

  • 2004 — Srebro — Najbolji strelac prvenstva
  • 2005 — Zlato — Najbolji strelac prvenstva
  • 2006 — Zlato
  • 2007 — Zlato — Najbolji strelac prvenstva
  • 2008 — Zlato — Najbolji strelac prvenstva

Svetski kup[uredi | uredi izvor]

  • 2002 — Bronza — Najbolji strelac prvenstva
  • 2005 — Zlato — Najbolji strelac prvenstva

Mediteranske igre[uredi | uredi izvor]

  • 1997 — Zlato

Broj postignutih golova[uredi | uredi izvor]

  • Reprezentacija (SRJ, SCG, Srbija) — 981
  • Ukupno golova u karijeri — 2675

Najbolji strelac[uredi | uredi izvor]

  • 2 puta najbolji strelac Olimpijskih igara OI
  • 4 puta najbolji strelac Svetskog prvenstva SP
  • 4 puta najbolji strelac Evropskog prvenstva EP
  • 4 puta najbolji strelac Svetske lige SL
  • 2 puta najbolji strelac Svetskog kupa SK

Idealan tim[uredi | uredi izvor]

  • 8 puta biran u idealan tim (OI, SP, EP)

Sportske organizacije[uredi | uredi izvor]

Pored trofejne vaterpolo karijere, doprinos srpskom sportu pružio je i kroz angažovanje u sportskim organizacijama. Predsednik vaterpolo kluba „Crvena zvezda” bio je od 2003. do 2004. godine.

Nakon završetka igračke karijere u italijanskom klubu „Rari Nantes Savona”, za isti klub nastavlja da obavlja funkciju sportskog menadžera za evropska takmičenja u periodu od 2006. do 2014. godine.

Humanitarni rad[uredi | uredi izvor]

Učestvovao je u humanitarnom šou programu „Ples sa zvezdama”.

Humanitarna organizacija „Budi human - Aleksandar Šapić” osnovana je 2014. godine, a počela sa radom juna meseca. Fondacija „Budi human” bavi se prikupljanjem sredstava za pomoć deci, odraslima, ustanovama i udruženjima sa teritorije Srbije.

Fondacija „Budi human” je vrlo brzo nakon osnivanja izrasla u jednu od najkredibilnijih humanitarnih fondacija u regionu koja za cilj ima da pomogne u lečenju i obezbeđivanju neophodnih terapija, pre svega dece.

Od osnivanja do danas, kroz Humanitarnu fondaciju - Budi human prošlo je više hiljada korisnika, od kojih je najviše dece, a za koje je prikupljeno više desetina miliona evra. U februaru 2016. godine sve medalje koje je osvojio u igračkoj karijeri je preko sajta Humanitarne fondacije — Budi human priložio aukcijskoj prodaji, a sav novac od prodatih medalja biće uplaćen za lečenja i terapije korisnika Fondacije.

Dobitnik je velikog broja priznanja za društveno-koristan i humanitarni rad, kojim su mu mnoge institucije u zemlji iskazale zahvalnost za sve što je u oblasti humanitarnog rada radio kao aktivni sportista, ali i za humanitarni rad kojim je intenzivnije i odgovornije nastavio da se bavi nakon igračke karijere.

Politička karijera[uredi | uredi izvor]

Predsednik opštine Novi Beograd i SPAS[uredi | uredi izvor]

Bio je pomoćnik gradonačelnika Grada Beograda od 2009. do 2012. godine. Za predsednika opštine Novi Beograd izabran je na izborima 2012. godine, a reizabran na izborima 2016. godine. Svoj treći mandat predsednika opštine Novi Beograd započeo je nakon izbora 2020. godine a završio se 2022. godine.

Na beogradskim izborima 2018. godine bio je trećeplasirani, sa osvojenih nešto preko 9% podrške Beograđana, a najbolje plasirana organizacija koja je samostalno nastupila na izborima.

Na sednici Skupštine Srpskog patriotskog saveza, održanoj 21. jula 2018. godine, Aleksandar Šapić je jednoglasno izabran za predsednika ove novoformirane političke organizacije koja će ubuduće nastupati na republičkom nivou.[7] Srpski patriotski savez prvi put postaje parlamentarna stranka nakon izbora 2020. godine.[8][9]

Ujedinje sa SNS i gradonačelnik Beograda[uredi | uredi izvor]

Nakon ujedinjenja Srpskog patriotskog saveza sa Srpskom naprednom strankom, 29. maja 2021. godine, izabran je za potpredsednika Glavnog odbora Srpske napredne stranke.[10]

Na konstitutivnoj sednici Skupštine grada Beograda, 20. juna 2022. izabran je na mesto gradonačelnika Beograda.

U aprilu 2023. godine Aleksandar Šapić se suočio sa optužbama za korupciju i zloupotrebu položaja nakon što su javnosti procureli audio snimci njegovog šefa kabineta Nenada Milanovića koji nudi posao turskoj kompaniji Kentkart, koja pruža usluge izdavanja karata za javni prevoz u Beogradu. Kako se vidi na snimcima, Milanović je predložio da Kentkart pristane da raskine postojeći ugovor od 2021. godine i zauzvrat da za njih organizuje novu javnu nabavku. Kentkart je odbio ponudu i optužio Milanovića da je pokušao da ih uvuče u nezakonite radnje. Šapić je negirao bilo kakvu nepravdu i rekao da je srećan što će tužilaštvo ispitati slučaj. Takođe je tvrdio da je Kentkart godinama prenaplaćivao gradu i da namerava da raskine njihov ugovor i tuži ih za odštetu.[11][12][13]

Za vreme njegovog gradonačelnikog mandata uklonjena je većina ilegalno postavljenih splavova, čime je priobalje postalo dostupnije građanima.[14][15]

Inicirao je promenu naziva Štark arene u Beogradska arena. Istakao je simbolički značaj Arene i da ne treba da bude imenovana po bilo kojem sponzoru.[16]

Lični život[uredi | uredi izvor]

Oženjen je, otac je dvoje dece. Njegova supruga živi u inostranstvu jer kako Šapić navodi, ona ne želi da bude ovde dokle god se on bavi politikom, ne želi da se razvede jer bi onda manje viđao decu.[17]

Imovina[uredi | uredi izvor]

Aleksandar Šapić kupio je 2018. godine vilu u Trstu vrednu 820.000 evra i prekršio zakon ne prijavivši je Agenciji za sprečavanje korupcije. Šapić, koji je u to vreme kao predsednik opštine Novi Beograd živeo i radio u Beogradu, na osnovu prijave o prebivalištu koju je imao u Trstu, sudeći po ugovoru, nameravao je da u Italiji iskoristi poresku olakšicu koja omogućava umanjenje poreza na kupovinu te vile. Vila ima 387 kvadrata i 13 prosotrija. Druga nekretnina koja se vodi na Šapića na istoj adresi je garaža/pomoćna prostorija, površine 127 kvadrata. Poreklo novca za kupovinu ove vile je upitno pošto sa primanjima kojima je imao u to vreme nije mogao da prijušti da kupi vilu, a nije imao ni bilo kakvu prijavljenu ušteđevinu.[18]

On je vlasnik vile u Zvečanskoj ulici od 580 kvadrata u vrednosti od 1.100.000 evra nedaleko od centra Beograda, ali ne živi tamo – već u stanu u vlasništvu njegovog oca koji je na Bežanijskoj kosi. On je novinarima KRIK-a rekao da je pre 20-ak godina kupio staru kuću u Zvečanskoj, koju je potom srušio i izgradio novu. Jedan sprat kuće, kako je objasnio, čeka na legalizaciju. Delovi kuće nalaze se na parceli koja je uknjižena kao vlasništvo Grada Beograda. Šapić je u dvorištu ove kuće bez dozvole za gradnju napravio bazen, pomoćni objekat, teretanu i nadstrešnicu na nekoliko gradskih parcela. Upisana je vrednost kuće sa svim izgrađenim objektima i zemljom.[19]

Krajem jula 2022, nešto više od mesec dana nakon što je postao gradonačelnik Beograda (20. juna 2022), Aleksandar Šapić je dobio rešenje opštine Novi Beograd kojim se ozakonjuje objekat na Bežanijskoj kosi – sedmosobni stan od 340 kvadrata korisne površine.[20]

Opština je donela ovo rešenje uprkos činjenici da objekat kojeg je ozakonila, u ovom obliku i ovim gabaritima nije postojao na satelitskom snimku Republičkog geodetskog zavoda iz 2015. godine, što je osnovni preduslov da nelegalno izgrađeni objekti uopšte uđu u proceduru za ozakonjenje, prema Zakonu o ozakonjenju objekata.[20]

Prema zvaničnoj dokumentaciji i javno dostupnim satelitskim snimcima, investitor, odnosno vlasnik objekta Aleksandar Šapić je najpre tokom 2021. godine bez građevinske dozvole dogradio već postojeći stan na tri nivoa, tako što je od kosog krova na prvom spratu i potkrovlju napravio “kockicu”, a u nivou prizemlja je sagradio i novi, jednoetažni deo objekta, sa krovom u staklu.[20]

Priznanja i nagrade[uredi | uredi izvor]

Zahvaljujući izuzetnoj sportskoj karijeri nosilac je mnogobrojnih sportsko-društvenih priznanja te je, između ostalog, 2000. godine proglašen za sportistu godine Autonomne pokrajine Vojvodina.

Imao je tu čast da dva puta bude odlikovan Ordenom Nemanje prvog stepena za zasluge u predstavljanju države i njenih građana. Prvi put 2001. godine a zatim i 2004.

Nagradu za najboljeg sportistu u izboru Olimpijskog komiteta Srbije i Crne Gore dobio je 2004., a godinu dana kasnije, 2005. godine, proglašen je za laureata Oktobarske nagrade Grada Beograda.

Više od decenije je važio za jednog od najboljih igrača sveta, a 2005. godine zvanično je proglašen za najboljeg svetskog vaterpolistu.

Najveće sportsko-društveno priznanje koje Sportski savez Srbije tradicionalno svake godine dodeljuje sportistima, sportskim savezima i stručnjacima koji su svojim rezultatima obeležili istoriju srpskog sporta i time afirmisali našu zemlju u svetu, Majska nagrada, dodeljena mu je 2008. godine.

U 2010. godini izabran je za trećeg najboljeg sportistu u 21. veku u izboru FINA.

Oktobra 2016. godine uručena mu je povelja za doprinos razvoju i radu Sportske akademije kao nagrada za najuspešnijeg studenta od osnivanja ove institucije.

Svetska federacija sporta i kulture sa sedištem u Mineapolisu (Minesota) jula 2017. godine proglasila ga je za najboljeg vaterpolistu „napadača” svih vremena.[21] U tom izboru je osvojio 4.045 glasova što je još jedna potvrda njegove uspešne golgeterske karijere.[22][23]

Nagradu „Najevropljanin” za oblast politike u 2020. godini dodelila mu je Prva evropska kuća u Beogradu u decembru 2020. godine.[24][25][26]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Karakteristične aktivnosti marketing odnosa u funkciji interesa individualnih potrošača - doktorska disertacija (2012).[27]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Rezultati tajnog glasanja: Šapić je novi gradonačelnik Beograda”. NOVA portal (na jeziku: srpski). 2022-06-20. Pristupljeno 2022-06-20. 
  2. ^ Ilić, Tamara (30. 10. 2023). „Aleksandar Šapić predsednik Privremenog organa Grada Beograda”. Telegraf.rs (na jeziku: srpski). 
  3. ^ „Šapić izabran za potpredsednika SNS”. NOVA portal (na jeziku: srpski). 2021-05-29. Pristupljeno 2021-05-29. 
  4. ^ „Aleksandar Šapić”. Istinomer. Pristupljeno 2. 6. 2017. 
  5. ^ „Poreklo Aleksandra Šapića - Poreklo”. www.poreklo.rs (na jeziku: srpski). 2021-11-15. Pristupljeno 2023-12-09. 
  6. ^ Milošević, Stefan (2014-05-16). „Šapić: Gangula nije uvreda, nego moj životni uspeh”. Telegraf.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-03-16. 
  7. ^ „Formiran Srpski patriotski savez – SPAS, vodi ga Šapić”. N1. Pristupljeno 6. 3. 2021. 
  8. ^ „Izbori u Srbiji: Ubedljiva pobeda naprednjaka, u parlamentu još SPS, Spas i manjinske stranke”. BBC news. Pristupljeno 6. 3. 2021. 
  9. ^ „Kako će izgledati budući parlament: SNS 189, SPS 32, SPAS 12 mandata”. RTV. Pristupljeno 6. 3. 2021. 
  10. ^ Ujedinjenje SNS-a i SPAS-a do kraja maja
  11. ^ Petrović, Jelena (2023-04-12). „Da li će Šapić podneti ostavku ako je snimak autentičan? Kako kaže, ne samo to”. N1 (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-06-16. 
  12. ^ Tanjug (2023-04-12). „Tužilaštvo ispituje slučaj Kentkart: Formiran predmet nakon objavljivanja snimaka razgovora iz Skupštine Grada”. Euronews.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-06-16. 
  13. ^ „Šapić: Kentkart ćemo izbaciti iz svega, snimci me neće zaustaviti da rasturim i zaustavim pljačku Beograda”. vijesti.me (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-06-16. 
  14. ^ Kljajić, Miljana (2023-12-09). „Šapić: Nastavljamo intenzivno uklanjanje splavova, Savsko šetalište će biti najlepše”. Blic.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-04-05. 
  15. ^ FoNet (2024-03-31). „Šapić: Ostalo manje od 15 splavova za uklanjanje sa Savskog šetališta”. Euronews.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-04-05. 
  16. ^ „RTS :: Društvo :: Šapić: Od danas "Beogradska arena" ponovo nosi svoje ime”. rts.rs. Pristupljeno 2024-04-05. 
  17. ^ „Šapić: Srbija nije bogata, ali ima novca da sahrani svoju decu”. www.021.rs (na jeziku: srpski). 2023-05-11. Pristupljeno 2023-06-16. 
  18. ^ Veljković, Jelena; Đorđević, Aleksandar. „Šapić nije prijavio vilu u Trstu vrednu 820.000 evra”. BIRN (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-06-16. 
  19. ^ „PROFIL: Aleksandar Šapić”. imovinapoliticara.krik.rs. Pristupljeno 2023-06-16. 
  20. ^ a b v Marković, Radmilo. „Aleksandru Šapiću nezakonito ozakonjen nelegalno dograđeni objekat”. BIRN (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-06-16. 
  21. ^ Marković, Nemanja. „Aleksandar Šapić: Najbolji svih vremena”. Dnevni list Danas. Pristupljeno 02. 8. 2017. 
  22. ^ „NAJBOLJI NA SVETU SVIH VREMENA: Veliko priznanje za Aleksandra Šapića!”. Kurir. Pristupljeno 02. 8. 2017. 
  23. ^ „Amerikanci proglasili Srbina za najboljeg svih vremena: Niko ne može da nadmaši Šapića!”. Telegraf. Pristupljeno 02. 8. 2017. 
  24. ^ „Aleksandru Šapiću uručena nagrada „Najevropljanin. Beogradski. Arhivirano iz originala 05. 08. 2021. g. Pristupljeno 6. 3. 2021. 
  25. ^ „Nedimoviću i Šapiću uručene nagrade „Najevropljanin. Blic. Pristupljeno 6. 3. 2021. 
  26. ^ „EVROPSKA KUĆA DODELILA PRIZNANJA JUBILARNI 20. PUT: “Najevropljani“ Vesna Vučurević i Davor Milićević”. Novosti. Pristupljeno 6. 3. 2021. 
  27. ^ Šapić, Aleksandar (2012). Karakteristične aktivnosti marketing odnosa u funkciji interesa individualnih potrošača (PDF). Beograd: Univerzitet Union. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Političke funkcije
Predsednik opštine Novi Beograd
2012–2022
Gradonačelnik Beograda
2022–2023
Izbori u toku