Aleksander Grejam Bel

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksander Grejam Bel
Aleksander Grejam Bel
Lični podaci
Datum rođenja(1847-03-03)3. mart 1847.
Mesto rođenjaEdinburg, Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti2. avgust 1922.(1922-08-02) (75 god.)
Mesto smrtiBadek, Kanada
ObrazovanjeUniverzitet u Edinburgu, Londonski univerzitetski koledž, Royal High School

Potpispotpis_alt}}}

Aleksander Grejam Bel (engl. Alexander Graham Bell; Edinburg, 3. mart 1847Badek, 2. avgust 1922) bio je naučnik, pronalazač[2] i osnivač telefonske kompanije Bel.[3] Pored rada na polju komunikacija zaslužan je za važne pronalaske u avijaciji.[4] Bel je rođen u Edinburgu u Škotskoj,[5] a umro je u Badeku u Kanadi.[6]

Bavio se istraživanjem mehanike govora pa je 1872. godine u Bostonu osnovao školu učitelja za gluvoneme.[7] Predajući u ovoj školi kostruisao je veštačko uvo koje registruje tonove na zasenčenoj staklenoj ploči (1874). Izumeo je električni telefon 1876. Ovaj pronalazak je više puta usavršavan, a upotrebljava se od 1877. godine do danas. Ovaj izum mu je ubrzo osporen pa je morao da vodi brojne sudske procese radi zaštite svojih prava. Konstruisao je i fotofon, koji deluje na principu pretvaranja promena intezinteta svetlosti u zvuk, a reprodukcija zvuka u zvučnom filmu zasniva se na tom principu. Predložio je korišćenje voska za fonografske ploče i pronašao električni postupak za otkrivanje metalnih predmeta u ljudskom telu.[8]

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Aleksander Bel je rođen u Edinburgu, u Škotskoj, 3. marta 1847.[9] Njegova porodična kuća nalazila se u ulici Saut Šarlot, i na njoj stoji kameni natpis da je to rodno mesto Aleksandera Grejama Bela. On je imao dva brata: Melvila Džejmsa Bela (1845–1870) i Edvarda Čarlsa Bela (1848–1867). Oni su umrli od tuberkuloze.[10] Njegov otac je bio profesor Aleksander Melvil Bel, fonetičar, a majka Elajza Grejs Bel (rođena Simonds).[11] Rođen kao „Aleksander Bel”, sa 10 godina, zamolio je oca da ima srednje ime poput njegova dva brata.[12][N 1] Za njegov 11. rođendan, njegov otac je pristao i dozvolio mu da usvoji ime „Greham“, odabrano iz poštovanja prema Aleksanderu Grejamu, Kanađaninu koga je lečio njegov otac, i koji je postao porodični prijatelj.[13] Bliskim rođacima i prijateljima bio je poznat kao „Alek“.[14]

Prvi pronalazak[uredi | uredi izvor]

Kao dete, mladi Bel je pokazivao znatiželju o svom svetu; u ranoj mladosti je sakupljao botaničke primerke i izvodio eksperimente. Njegov najbolji prijatelj bio je Ben Herdman, komšija čija je porodica upravljala žitnim mlinom. U svojo dvanaestoj godina, Bel je napravio prototip uređaja koji je kombinovao rotirajuće lopatice sa kompletima četki, stvarajući jednostavnu mašinu za odljuštavanje koja je puštena u rad u mlinu i neprekidno se koristila niz godina.[15] Zauzvrat, Benov otac Džon Herdman dao je dečacima malu radionicu u kojoj su radili na „izumima“.[15]

Od ranih godina, Bel je ispoljavao senzitivnu prirodu i talent za umetnost, poeziju i muziku što je podsticala njegova majka. Bez formalne obuke, savladao je klavir i postao porodični pijanista.[16] Uprkos tome što je obično tih i introspektivan, uživao je u mimikriji i „glasovnim trikovima“ sličnim ventrilokvizmu koji je neprestano zabavljao porodične goste tokom njihovih povremenih poseta.[16] Bel je takođe bio duboko pogođen postepenom gluvoćom svoje majke (ona je počela da gubi sluh kad je on imao 12 godina), te je on naučio jezik znakova prstiju kako bi mogao da sedi pored nje i da nečujno prisluškuje razgovore koji su se kovitlali oko porodičnog salona.[17] On je takođe razvio tehniku govora jasnim, modulisanim tonovima direktno u čelo svoje majke, pri čemu bi ga ona čula s razumnom jasnoćom.[18] Belova zaokupljenost gluvoćom njegove majke navela ga je da studira akustiku.

Njegova porodica je dugo bila povezana sa učenjem elokucije: njegov deda, Aleksander Bel, u Londonu, njegov stric u Dablinu i njegov otac, u Edinburgu, svi su bili elokcionisti. Njegov otac je objavio mnoštvo dela na tu temu, od kojih je nekoliko i danas dobro poznato, posebno njegov rad The Standard Elocutionist (1860),[16] koji se pojavio u Edinburgu 1868. godine. To delo se pojavilo u 168 britanskih izdanja i prodato je u više četvrt miliona primeraka samo u Sjedinjenim Državama. U ovoj raspravi njegov otac objašnjava svoje metode kako uputiti gluvoneme (kako su tada bili poznati) da artikulišu reči i čitaju pokrete usana drugih ljudi da bi dešifrovali značenje. Belov otac je naučio njega i njegovu braću ne samo da pišu vidljivi govor, već i da prepoznaju bilo koji simbol i prateći zvuk.[19] Bel je postao toliko vešt da je postao deo očevih javnih demonstracija i zapanjio publiku svojim sposobnostima. Mogao je da dešifruje vidljivi govor koji predstavlja praktično svaki jezik, uključujući latinski, škotski gelski, pa čak i sanskrt, tačno recitujući pisane traktate bez ikakvog prethodnog znanja o njihovom izgovoru.[19]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Godine 1882, postaje naturalizovani građanin SAD. 1888. godine, jedan je od osnivača američkog Nacionalnog udruženja za geografiju, a postao je i njegov drugi predsednik. Dobitnik je brojnih priznanja. Francuska vlada odlikovala ga je sa Legijom časti, a Akademija nauke Francuske dodelila mu je nagradu Volta od 50.000 Franaka, Kraljevsko naučno udruženje iz Londona dodelilo mu je Albert medalju 1902. godine, a Univerzitet u Vircburgu, Bavarska, počasni doktorat.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bel se obično potpisivao svojim punim imenom u svojoj korespondenciji.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Particle Physics Resurrects Alexander Graham Bell's Voice”. IEEE Spectrum. 30. 4. 2018. Pristupljeno 10. 5. 2018. 
  2. ^ „Škotski pronalazač, naučnik i inovator”. Arhivirano iz originala 7. 3. 2014. g. Pristupljeno 23. 3. 2014. 
  3. ^ „Osnivač telefonske kompanije Bel”. Arhivirano iz originala 21. 6. 2013. g. Pristupljeno 23. 3. 2014. 
  4. ^ (jezik: engleski)-Bio je zadivljen letenjem Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. mart 2014)
  5. ^ (jezik: engleski)-Datum i mesto rođenja
  6. ^ „Svojataju ga i Britanci i Kanađani i Amerikanci, jer je za života živeo u tim zemljama.”. Arhivirano iz originala 28. 3. 2014. g. Pristupljeno 23. 3. 2014. 
  7. ^ „Alexander Graham Bell Laboratory Notebook, 1875-1876”. World Digital Library. 1875—1876. Pristupljeno 24. 7. 2013. 
  8. ^ Opšta Larusova enciklopedija. Zemun: JRJ. 2004. 
  9. ^ Petrie, A. Roy (1975). Alexander Graham Bell. Don Mills, Ontario: Fitzhenry & Whiteside. str. 4. ISBN 978-0-88902-209-6. 
  10. ^ "Time Line of Alexander Graham Bell." memory.loc.goiv. Retrieved: July 28, 2010. Arhivirano 2005-10-24 na sajtu Wayback Machine
  11. ^ „Alexander M. Bell Dead. Father of Prof. A. G. Bell Developed Sign Language for Mutes”. The New York Times. 8. 8. 1905. Pristupljeno 18. 9. 2015. 
  12. ^ „Call me Alexander Graham Bell”. The Franklin Institute. 14. 1. 2014. Arhivirano iz originala 24. 2. 2015. g. Pristupljeno 24. 2. 2015. 
  13. ^ Groundwater, Jennifer (2005). Alexander Graham Bell: The Spirit of Invention. Calgary, Alberta: Altitude Publishing. str. 23. ISBN 978-1-55439-006-9. 
  14. ^ Bruce 1990, str. 17–19.
  15. ^ a b Bruce 1990, str. 16.
  16. ^ a b v Gray 2006, str. 8.
  17. ^ Gray 2006, str. 9.
  18. ^ Mackay, James (1997). Sounds Out of Silence: A life of Alexander Graham Bell. Edinburgh, UK: Mainstream Publishing. str. 25. ISBN 978-1-85158-833-6. 
  19. ^ a b Petrie 1975, str. 7. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFPetrie1975 (help)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]