Aleksa Buha

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksa Buha
Lični podaci
Datum rođenja(1939-11-21)21. novembar 1939.(84 god.)
Mesto rođenjaRibari, Gacko, Nevesinjski srez, Kraljevina Jugoslavija
Politička karijera
Politička
stranka
Srpska demokratska stranka

Aleksa Buha (Ribari, kod Gacka, 21. novembar 1939) srpski je filozof, diplomata, političar, akademik, prevodilac i senator.[1]

Bio je ministar inostranih poslova Republike Srpske, pregovarač u Dejtonu 1995, jedan od vodećih političara Srpske demokratske stranke, njen predsednik od jula 1996. godine, i jedan od glavnih članova Vlade Republike Srpske u periodu 19921998. godine.[2] Živi u Beogradu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Aleksa Buha je rođen 21. novembra 1939. godine u Ribarima, Gacko, ondašnji Nevesinjski srez, u Kraljevini Jugoslaviji. Gimnaziju je završio u Mostaru. Studirao je germanistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i na Slobodnom univerzitetu u Berlinu.[1] Doktorsku disertaciju pod naslovom „Marksizam Karla Korša” odbranio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1975. Godine 1971, izabran je za asistenta a 1975. u zvanje docenta, 1980. za vanrednog i 1986. za redovnog profesora za predmet Istorija njemačke klasične filozofije i filozofija XIX vijeka na Odeljenju za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.[1] Bavio se nemačkom klasičnom filozofijom i istorijom marksizma. Prevodio je značajne filozofske knjige i rasprave sa nemačkog i francuskog jezika. Objavljivao je članke i studije u časopisima: „Dijalog”, „Odjek”, „Pregled”, „Theoria”, „Opredjeljenja”.

Bio je član redakcije časopisa „Pregled” i urednik u poznatoj filozofskoj biblioteci „Logos” izdavačke kuće „Veselin Masleša”. U politički život se uključio 1990. kao jedan od osnivača Srpske demokratske stranke. Na prvim demokratskim izborima u SR BiH krajem 1990. izabran je za poslanika u Skupštini SR BiH. Filozofski fakultet u Sarajevu je napustio 1992. U prvoj Vladi RS preuzeo je funkciju ministra spoljnih poslova. Tokom raspada Jugoslavije i dolaska stranih diplomata, Aleksa Buha je na položaju ministra spoljnih poslova Republike Srpske u ondašnjem Srpskom Sarajevu. Na funkciji ministra spoljnih poslova Republike Srpske je neprekidno u periodu 19921998, sve do posleratnog prenošenja tog resora na nivo BiH.[1] Bio je glavni predstavnik Republike Srpske u svim međunarodnim mirovnim pregovorima i pregovorima za njeno međunarodno priznanje zaključno sa onima u Dejtonu. Nakon NATO bombardovanja Republike Srpske 1995. godine, odmah zatim i potpisivanja Dejtonskog sporazuma, i nakon američkih pritisaka na Radovana Karadžića da napusti politiku i Karadžićevog povlačenja iz političkog života, Aleksa Buha je u julu 1996. godine izabran za predsednika Srpske demokratske stranke, tada najpopularnije političke stranke u Republici Srpskoj.[2]

Dr Aleksa Buha je bio profesor filozofije na Univerzitetu u Banjaluci. Dana 21. juna 2004. godine izabran je za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske.[3] Izabran je za člana Senata Republike Srpske 1996, i ponovo 2009. godine.[4] Buha je nosilac visokih odlikovanja Republike Srpske: Orden Nemanjića i Orden Njegoša.[1]

Dela[uredi | uredi izvor]

Objavljene knjige:[1]

  • „Karl Korš — jedan otvoreni marksizam”, Beograd, (1976)
  • „Etika klasičnog njemačkog idealizma”, hrestomatija etičke misli, „Etos”, Sarajevo, (1986)
  • „Argumenti za Republiku Srpsku”, Matica srpska, Beograd (1996)
  • „Ka temeljnim izvjesnostima”, studije o Dekartu, Kantu i Hegelu, „Plato”, Beograd, (1999)
  • „Ideje versus istorija”
  • „Filozofija samopodsjećanja”, „Plato”, Beograd, (2010)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • „Spomenica 60. godišnjice Filozofskog fakulteta u Sarajevi (1950 — 2010)”., Filozofski fakultet, Sarajevo, 2010. str. 76 — 77.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]