Aleksa Dejović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
aleksa dejović
Aleksa Dejović
Lični podaci
Datum rođenja(1920-09-13)13. septembar 1920.
Mesto rođenjaSevojno, kod Užica, Kraljevina SHS
Datum smrti9. april 1943.(1943-04-09) (22 god.)
Mesto smrtiKuta, kod Foče, ND Hrvatska
Profesijabravarski radnik
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
U toku NOBpolitički komesar
Druge proleterske brigade
Heroj
Narodni heroj od30. aprila 1943.

Aleksa Dejović (Sevojno, kod Užica, 13. septembar 1920Kuta, kod Foče, 9. april 1943) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 13. septembra 1920. u Sevojnu, kod Užica. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, a bravarski zanat u Fabrici oružja u Užicu. U ovoj fabrici pristupio je revolucionarnom radničkom pokretu i postao član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Uoči rata 1940. primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).

Nakon okupacije Jugoslavije, počeo je da radi na organizovanju omladine i prikupljanju oružja u Sevojnu. Aktivno je učestvovao u formiranju Prve užičke partizanske čete „Radoje Marić“ i bio prvi sekretar partijske organizacije u njoj. Učestvovao je u teškoj borbi i probijanju iz obruča, 18. avgusta 1941. na Drežničkoj Gradini, kada su Nemci i albanski žandarmi opkolili četu. Posle oslobođenja Užica, 24. septembra 1941, nalazio se s četom na frontu prema Valjevu.

Početkom decembra 1941, s delovima čete povukao se u Sandžak, gde su, od boraca Užičkog partizanskog odreda, formirana dva bataljona. Tada je određen za zamenika političkog komesara Prvog bataljona. Pred kraj 1941. je ranjen, pa je oko dva meseca proveo u bolnici. Kada je formirana Druga proleterska brigada, 1. marta 1942. u Čajniču, postao je zamenik političkog komesara Četvrtog užičkog bataljona. Polovinom juna 1942. postao je politički komesar Četvrtog bataljona, a 27. avgusta iste godine politički komesar Druge proleterske udarne brigade.

Bio je nerazdvojni drug sa svojim zemljakom Miodragom Lunetom Milovanovićem, zamenikom komandanta Druge proleterske brigade, koji je dosta prostora u svom dnevniku posvetio Aleksi. Kratko vreme su bili razdvojeni kada je Lune otišao na kurs u Bihać, krajem 1942. godine. Februara 1943. ponovo su se sreli u Livnu i zajednički podneli teške napore borbi na Neretvi.

Kada je 1. aprila 1943. Druga proleterska brigada izbila na Drinu u Đeđevu, borci brigade su otpočeli sa izgradnjom pontonskog mosta. Iako politički komesar brigade, pomagao je borcima pri izgradnji mosta. Tada je iznenada pala granata i teško ga ranila u nogu, dok je Lune bio lakše ranjen. Lekari su mu odsekli nogu, ali uzalud, jer je, usled nedostatka lekova, nastupilo trovanje i umro je 9. aprila 1943, u selu Kutima, gde je i sahranjen.[1]

Za narodnog heroja proglašen je, nekoliko dana posle smrti, 30. aprila 1943, među prvim borcima Narodnooslobodilačke borbe, odlukom Vrhovnog štaba NOV i POJ. U „Biltenu Vrhovnog štaba“ br 23-27. o proglašenju za narodnog heroja piše:

Na osnovu riješenja Vrhovnog štaba daje se naziv narodnog heroja drugu Aleksi Dejoviću, politkomesaru II proleterske brigade. Drug Aleksa Dejović, kao borac i politički radnik, istakao se svojim junaštvom u mnogim borbama. On je bio primjer ostalim borcima i rukovodiocima, i kao takav poginuo je herojskom smrću u borbi na Drini, aprila meseca o.g.[2]

Osnovna škola u Sevojnu, čiji je nekada bio đak, nosi njegovo ime.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]