Aleksa Dejović
aleksa dejović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 13. septembar 1920. |
Mesto rođenja | Sevojno, kod Užica, Kraljevina SHS |
Datum smrti | 9. april 1943.22 god.) ( |
Mesto smrti | Kuta, kod Foče, ND Hrvatska |
Profesija | bravarski radnik |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1940. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | NOV i PO Jugoslavije |
U toku NOB | politički komesar Druge proleterske brigade |
Heroj | |
Narodni heroj od | 30. aprila 1943. |
Aleksa Dejović (Sevojno, kod Užica, 13. septembar 1920 — Kuta, kod Foče, 9. april 1943) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 13. septembra 1920. u Sevojnu, kod Užica. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, a bravarski zanat u Fabrici oružja u Užicu. U ovoj fabrici pristupio je revolucionarnom radničkom pokretu i postao član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Uoči rata 1940. primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).
Nakon okupacije Jugoslavije, počeo je da radi na organizovanju omladine i prikupljanju oružja u Sevojnu. Aktivno je učestvovao u formiranju Prve užičke partizanske čete „Radoje Marić“ i bio prvi sekretar partijske organizacije u njoj. Učestvovao je u teškoj borbi i probijanju iz obruča, 18. avgusta 1941. na Drežničkoj Gradini, kada su Nemci i albanski žandarmi opkolili četu. Posle oslobođenja Užica, 24. septembra 1941, nalazio se s četom na frontu prema Valjevu.
Početkom decembra 1941, s delovima čete povukao se u Sandžak, gde su, od boraca Užičkog partizanskog odreda, formirana dva bataljona. Tada je određen za zamenika političkog komesara Prvog bataljona. Pred kraj 1941. je ranjen, pa je oko dva meseca proveo u bolnici. Kada je formirana Druga proleterska brigada, 1. marta 1942. u Čajniču, postao je zamenik političkog komesara Četvrtog užičkog bataljona. Polovinom juna 1942. postao je politički komesar Četvrtog bataljona, a 27. avgusta iste godine politički komesar Druge proleterske udarne brigade.
Bio je nerazdvojni drug sa svojim zemljakom Miodragom Lunetom Milovanovićem, zamenikom komandanta Druge proleterske brigade, koji je dosta prostora u svom dnevniku posvetio Aleksi. Kratko vreme su bili razdvojeni kada je Lune otišao na kurs u Bihać, krajem 1942. godine. Februara 1943. ponovo su se sreli u Livnu i zajednički podneli teške napore borbi na Neretvi.
Kada je 1. aprila 1943. Druga proleterska brigada izbila na Drinu u Đeđevu, borci brigade su otpočeli sa izgradnjom pontonskog mosta. Iako politički komesar brigade, pomagao je borcima pri izgradnji mosta. Tada je iznenada pala granata i teško ga ranila u nogu, dok je Lune bio lakše ranjen. Lekari su mu odsekli nogu, ali uzalud, jer je, usled nedostatka lekova, nastupilo trovanje i umro je 9. aprila 1943, u selu Kutima, gde je i sahranjen.[1]
Za narodnog heroja proglašen je, nekoliko dana posle smrti, 30. aprila 1943, među prvim borcima Narodnooslobodilačke borbe, odlukom Vrhovnog štaba NOV i POJ. U „Biltenu Vrhovnog štaba“ br 23-27. o proglašenju za narodnog heroja piše:
Na osnovu riješenja Vrhovnog štaba daje se naziv narodnog heroja drugu Aleksi Dejoviću, politkomesaru II proleterske brigade. Drug Aleksa Dejović, kao borac i politički radnik, istakao se svojim junaštvom u mnogim borbama. On je bio primjer ostalim borcima i rukovodiocima, i kao takav poginuo je herojskom smrću u borbi na Drini, aprila meseca o.g.[2]
Osnovna škola u Sevojnu, čiji je nekada bio đak, nosi njegovo ime.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Narodni heroji 1 1982.
- ^ Zbornik NOR 1949, str. 228.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, tom II, knjiga I — Bilten Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije 1941—1945. Beograd: Vojno-istorijski institut Jugoslovenske armije. 1949. COBISS.SR 58734343
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982. COBISS.SR 48700167