Alek Vukadinović
Alek Vukadinović | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Aleksandar Vukadinović |
Datum rođenja | 13. septembar 1938. |
Mesto rođenja | Milanovac, Peć, Kraljevina Jugoslavija |
Nagrade | Nagrada grada Beograda (2018) |
Aleksandar Vukadinović Alek (Milanovac, Peć, 13. septembar 1938) je srpski pesnik.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Detinjstvo je proveo u Andrijevici, jedno vreme živeo je u Peći, do preseljenja porodice u Beograd. Školovao se u Andrijevici, Peći i Beogradu, u kome živi od 1959. godine. Bio je predsednik Beogradske sekcije pisaca Udruženja književnika Srbije (1982—1984).
Pored poezije, piše lirsku prozu, članke i eseje o književnosti. Jedno vreme bio je urednik časopisa Udruženja književnika Srbije Relations. Na Trećem programu Radio Beograda komentarisao je pojave u kulturi i umetnosti (1972—1979). Držao je kurs kreativnog pisanja u Domu kulture Studentski grad u Beogradu.
Zastupljen je u brojnim antologijama srpske poezije u zemlji i svetu i u većini međunarodnih enciklopedija i leksikona. Prevođen na strane jezike. Član je Srpskog PEN kluba i Udruženja književnika Srbije.
U okviru manifestacije „Dučićevi dani“, 6. i 7. aprila 2013. u Trebinju održan je dvodnevni naučni skup o pesničkom delu Aleka Vukadinovića.[1]
Dela[uredi | uredi izvor]
Poezija[uredi | uredi izvor]
- Prvi delirijum, 1965.
- Kuća i gost, 1969.
- Tragom plena i komentari, 1973.
- Daleki ukućani, 1979.
- Ukršteni znaci, 1988.
- Ruža jezika, 1992.
- Tamni tam i bele basme, 1995.
- Božji geometar, 1999.
- Pesnički atelje, 2005.
- Pesnički atelje 2, 2017.
- U vatri se Bog odmara, 2018.
Izabrane pesme[uredi | uredi izvor]
- Ponoćna čarovanja, 1981.
- Pesme potonjeg vremena, 1990.
- Bajka, kućne slike, 1992.
- Noćna trilogija (sabrane pesme iz zbirki: Ruža jezika, Tamni tamtam i bele basme i Božji geometar), 2002.
- Pesme, SKZ, 2003.
- Pesnički atelje, 2005.
- Knjiga prstenova, 2007.
Prevedene knjige[uredi | uredi izvor]
- Seleced Poems (izbor pesama na engleskom, preveo Dejvid Hil), Milano, 1989.
- Dream and Shadow (izbor pesama na engleskom), Toronto, 2002.
Poetska proza[uredi | uredi izvor]
- Duša sećanja, 1989.
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- Nagrada „Milan Rakić”, za knjigu Ponoćna carovanja, 1981.
- Disova nagrada, 1992.
- Nagrada „Branko Miljković”, za knjigu pesama Ruža jezika, 1992.
- Povelja Beogradskog univerziteta, 1993.
- Nagrada „Radoje Domanović”, 1994.
- Nagrada prvog Sajma knjiga pravoslavnih zemalja u Peći, 1995.
- Nolitova nagrada, 1996.
- Zmajeva nagrada, za knjigu Tamni tam i bele basme, 1996.
- Nagrada „Stanislav Vinaver”, za knjigu Tamni tam i bele basme, 1996.
- Dučićeva nagrada, za zbirku Pesme, 1999.
- Nagrada „Žička hrisovulja”, 2000.
- Nagrada „Laza Kostić”, za knjigu pesama Noćna trilogija, 2002.
- Nagrada „Drainac”, za knjigu pesama Noćna trilogija, 2002.
- Nagrada „Kočićeva knjiga”, 2003.
- Nagrada „Gračanička povelja”, 2003.
- Nagrada „Zaplanjski Orfej”, 2005.
- Nagrada „Desanka Maksimović”, 2006.
- Nagrada „Jefimijin vez”, 2006.
- Nagrada grada Beograda „Despot Stefan Lazarević”, 2017.
- Nagrada grada Beograda, 2018.
- Nagrada „Meša Selimović”, za zbirku pesama U vatri se bog odmara, 2019.
Pesnik o svojoj poeziji[uredi | uredi izvor]
U celom svom bogotražiteljskom iskustvu, u šta spada najveći deo moje poezije, nastojao sam da sugeriram odsustvo i prisustvo Boga, na način koji je meni bio određen, zadat i zapisan. A šta pesniku i ostaje da čini drugo, u najoskudnijem času Oskudnog vremena?[2]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Svetac među pesnicima („Politika“, 6. april 2013)
- ^ Alek Vukadinović: Reč u svetoj godini — Izgovoreno prilikom uručenja Žičke hrisovulje, na Preobraženje Gospodnje 2000. godine
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Aleksandar Jovanović: Poezija srpskog neosimbolizma, Filip Višnjić, Beograd, 1994.
- Poezija Aleka Vukadinovića (zbornik radova povodom „Zmajeve nagrade"), Novi Sad, 1996.
- Dejan Vukićević: Bibliografija Aleka Vukadinovića, Povelja, Kraljevo, 2001.
- Alek Vukadinović - pesnik (zbornik radova povodom nagrade „Žička hrisovulja"), Kraljevo, 2001.
- Poezija Aleka Vukadinovića (radovi sa naučnog skupa povodom „Nagrade Desanka Maksimović"), Beograd, 2008.