Aleja streljanih rodoljuba 1941—1944. na Novom groblju u Beogradu
Aleja streljanih rodoljuba 1941-1944 (takođe poznata i pod nazivima Aleja boraca Narodnooslobodilačkog rata i Aleja žrtava okupatora 1941-1944) je jedna od zasebnih aleja na Novom groblju u Beogradu. Nalazi se u centralnom delu groblja, između Aleje velikana i Aleje zaslužnih građana. Izgrađena je 1959. godine, na inicijativu SBNOR-a,[1] na mestu na kom su novembra 1944. godine sahranjeni posmrtni ostaci eshumiranih žrtava Banjičkog logora i drugih beogradskih stratišta. Autori ovog spomeničkog kompleksa bili su arhitekte Svetislav Ličina i Bogdan Bogdanović.
Opis spomeničkog kompleksa
[uredi | uredi izvor]Levo od ulaza u Aleju streljanih nalazi se simboličan prikaz beogradskog trga Terazije, sa pet stilizovanih bronzanih stubova sa kandelabrima koji predstavljaju električne stubove na Terazijama, na koje su Nemci 17. avgusta 1941. godine obesili pet rodoljuba. Posle Drugog svetskog rata originalna vešala – bandere, na kojima su bili obešeni ustanici, prenete su na Novo groblje prilikom formiranja Aleje. Međutim, one su prilikom rekonstrukcije kompleksa 2003. nestale[2] i 2005. zamenjene su kopijama.[3]
U centralnom delu nalazi se masovna grobnica, iznad koje je uzdignuta travnata humka, u kojoj su smešteni posmrtni ostaci 1.057 boraca, izginulih u okupiranom Beogradu, i ljudi stradalih u logorima.[1] U Aleji se nalazi spomenik palim borcima na kom se nalaze dve spomen-ploče. Ostatak aleje sačinjavaju spomen-ploče poginulim rodoljubima.
Na prvoj spomen-ploči stoji natpis:
- U humci ove aleje počivaju posmrtni ostaci:
- Rodoljuba koje su streljali u Beogradu Specijalna policija i Gestapo 1941-1944. godine. Prenošenje je obavljeno 1959. godine sa Centralnog groblja u Marinkovoj Bari, sa groblja na Starom Sajmištu i iz parcela na Novom groblju. Od 804 eshumirane žrtve, 462 je identifikovano.
- Poginulih 60 boraca Pete krajiške udarne divizije NOVJ u bitkama za oslobođenje Beograda iz oktobra 1944. godine, njihova imena uklesana su na ploči te divizije na Groblju oslobodilaca Beograda 1944. godine.
- Žrtve ustaških zločina izvađenih iz Save: 150 iz 1941. godine i 254 iz marta 1945. godine prvobitno sahranjenih u parcelama na Novom groblju i kod Kule Nebojiše.
- Savez udruženja boraca NOR-a Beograd, obnovljeno 2004. godine.
Na drugoj spomen-ploči stoji natpis:
- Ove baklje nad poljem slave svedočiće večno o neuništivosti junačkih dela boraca koji su 1941-1944 u okupiranom Beogradu izvršavajući revolucionarni zavet dali svoje živote za novu socijalističku Jugoslaviju
Sahranjeni
[uredi | uredi izvor]Neki od sahranjenih u Aleji boraca Narodnooslobodilačkog rata su:
Napomena: pored imena sahranjenih, nalaze se samo natpisi koji se nalaze na pločama, više o ličnostima sahranjenim na ovom groblju možete videti u članku Beograd u Narodnooslobodilačkoj borbi.
- Radmila Atanacković
- Vukašin Antić Dodić, sekretar Centralnog odbora Narodne pomoći
- Šela Baruh
- Pavle Bihalji
- Milutin Blagojević
- Ratka Blagojević
- Dušan Bogdanović, političar i publicista, potpredsednik Narodne seljačke stranke
- dr Todor Borocki
- Jovanka Bukumirović
- Miroslav Bukumirović, narodni heroj, član Rejonskog komiteta KPJ Beograda
- Srbijanka Bukumirović
- Mate Vidaković
- Marijana Gregoran
- Mila Dimić
- Đurđelena Dinić, narodni heroj
- Todor Dukin, sekretar Okružnog komiteta KPJ za Beograd
- Ljubica Žužek
- Ciril Žužek
- Janko Lisjak, narodni heroj, sekretar Mesnog komitet KPJ Beograda
- ing Vasilije Ivanović, sekretar Rejonskog komiteta KPJ za Beograd
- Mija Kovačević, član Okružnog komiteta KPJ za Beograd
- Klara Koler-Ivajner sa sinčićem Kokanom
- Leontina Kraus
- Filip Macura
- Dušan Nikoliš
- David Pajić, narodni heroj, sekretar Mesnog komiteta KPJ Beograda
- Gordana Parenta
- Nenad Parenta, narodni heroj, sekretar Rejonskog komiteta KPJ za Beogarad
- Olga Đurišić-Parenta
- Vladeta Popović Pinecki, španski borac
- Juliška Salaj
- Kornelija Sende-Popović, španski borac
- Nadežda Purić, narodni heroj, član KPJ
- Stanislav Sremčević, narodni heroj, član Pokrainskog komiteta KPJ za Srbiju
- Đuro Strugar, narodni heroj, član Pokrainskog komiteta KPJ za Srbiju
- Mirko Tomić, narodni heroj, član Pokrainskog komitet KPJ za Srbiju
- Radmila Šnajder, član Rejonskog komiteta KPJ Beograda
- Josif Šćurla, član Mesnog komitet SKOJ-a Beograda
Rekonstrukcija 2003. godine
[uredi | uredi izvor]Prilikom rekonstrukcije kompleksa 2003. godine spomenik „Pet vešala” je oskrnavljen. Ovaj spomenik je prvobitno bio načinjen od originalnih delova terazijskih bandera, na koje su 17. avgusta 1941. nacisti povešali u obližnjem zatvoru Gestapoa prethodno streljanu petoricu rodoljuba. Godine 2003. preprodavci sekundarnih sirovina iskoristili su trenutak kad su, zbog rekonstrukcije, vešala bila demontirana i tokom noći trojica njih odvezla ih zaprežnim kolima. Spomenik su isekli, i nemajući pojma o njegovoj pravoj ceni i kulturno-istorijskoj vrednosti, prodali u staro gvožđe za nekoliko hiljada dinara. Policija je vešala pronašla na otpadu. Bila su uništena do nemogućnosti rekonstrukcije. Ostaci se čuvaju na Centralnom groblju. Novi spomenik izrađen je prema sačuvanim fotografijama i postavljen u maju 2005. godine. Kopije „Pet vešala” morale su biti izrađene ručno, te su za takav posao bile neophodne stare zanatlije, kovači.[3] za ovo nedelo niko do sada nije odgovarao.[2]
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Ulaz, delo arhitekte Bogdana Bogdanovića
-
Grob Srbijanke Bukumirović
-
Grob Miroslava Bukumirović
-
Grob Nenada Parente
-
Grob Đure Strugara
-
Grob Mirka Tomića
-
Grob Dušana Bogdanovića
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b VODIČ KROZ NOVO GROBLjE (PDF). JKP POGREBNE USLUGE. str. 19. Pristupljeno 7. 4. 2025.
- ^ a b V. Ž. (2023-08-17). „Dan kada su tela srpskih ustanika visila na Terazijama: Zašto je 17. avgust bitan dan u istoriji Srbije i zašto ne sme da se zaboravi?”. Dnevni list Danas. Pristupljeno 2025-04-07.
- ^ a b Kovačević, Neda (2017-06-17). „Spomenici kao sekundarne sirovine”. MediaSfera. Pristupljeno 2025-04-07.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Darinka Lekić „Beograd grad za sva vremena“. „Nauka“, Beograd 1995. godina.