Alkibijad

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Alkibijad
Lični podaci
Datum rođenja450. p. n. e.
Mesto rođenjaAtina,
Datum smrti404. p. n. e.
Mesto smrtiFrigija, Ahemenidsko carstvo

Alkibijad je bio atinski državnik i vojskovođa,[1] koji je svojim oportunizmom i željom za vlašću doprineo atinskom porazu u Peloponeskom ratu (431. p. n. e. do 404. p. n. e.).[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je oko 450. p. n. e. u Atini, a umro je 404. p. n. e. u Melisi (Melissa), Mala Azija, današnja Anadolija u zapadnoj Turskoj. Poticao je iz velike i otmene atinske familije.[3] Sa majčine strane bio je Alkmeonide (jedna stara aristokratska familija u Atini).

Nakon smrti oca 447. p. n. e. rastao je Alkibijad u kući svoga strica Perikla[1], (koji je takođe bio državnik), gde je ponekad bio podučavan od strane Sokrata. Nakon smrti Kleona probio se u sam vrh radikalnih demokrata i vodio politiku koja je imala za cilj da izoluje Spartu.

Njegov politički protivnik bio je Nikija, koji je nakon smrti Periklea preuzeo vođstvo desničarskih demokrata i koji se u Peloponeskom ratu trudio da uspostavi mir između Atine i Sparte sklapanjem ugovora, po njemu nazvanim „Nikijski mir“. Alkibijadu je uspelo da nagovori Atinjane ipak da odustanu od tog ugovora.[4]

Godine 415. p. n. e. kreće Alkibijad u takozvanu „Sicilijansku ekspediciju" protiv Sirakuze, koja se završila porazom atinske vojske, što dovodi do preokreta u Peloponeskom ratu, u korist Sparte.[5] Nakon jednog zločina nad kipom boga Hermesa, koji se verovatno lažno pripisuje Alkibijadu, morao je da pobegne za Spartu.

Spartancima izdaje ratni plan Atinjana i potpomaže u stvaranju saveza između Sparte i Sirakuze, koji su tako udruženi pobedili Atinu.

U Atini je za tu izdaju osuđen u bekstvu na smrtnu kaznu, a sva njegova imovina je zaplenjena. Ponovo se pomirio sa Atinom i više puta je postavljan na vrh atinske vojske. Već 411. p. n. e. pobeđuje Spartanace kod Abidosa.

Nakon toga, 407. p. n. e. vraća se nazad za Atinu, gde je dočekan sa velikim oduševljenjem i oslobođen svih optužbi, pa je čak i ponovo proglašen za vođu atinske vojske.

Sledeće godine, 406. p. n. e., nakon jednog poraza vojske protiv Persije u njegovom odsustvu, a pod vođstvom njegovog zamenika, ponovo je proteran i povlači se na svoje imanje u Trakiji. Kasnije beži od Spartanaca za Persiju, da bi 404. p. n. e. po nalogu Sparte bio i ubijen.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 35. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ ALKIBIJAD. Bukefal E.O.N. 2015. ISBN 978-86-89107-28-9. 
  3. ^ Plato, Alcibiades 1, 103a.
  4. ^ P.B. Kern, Ancient Siege Warfare, 151.
  5. ^ A. Vlachos, Thucydides' Bias, 59 &c.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Primarni izvori[uredi | uredi izvor]

Sekundarni izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Biografski tekstovi
Tekstovi i analize