Alfred Kraus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Alfred Kraus
Alfred Kraus
Lični podaci
Datum rođenja(1862-04-26)26. april 1862.
Mesto rođenjaZadar, Austrijsko carstvo
Datum smrti29. septembar 1938.(1938-09-29) (76 god.)
Mesto smrtiBad Goizern, Treći rajh
ObrazovanjeTerezijanska vojna akademija

Alfred Kraus (nem. Alfred Krauß; Zadar, 26. april 1862Bad Goizern, 29. septembar 1938) je bio austrougarski general pešadije. Kraus je kasnije postao predsednik nacionalnog udruženja nemačkih oficira u Beču i poslanik NSDAP i SA komandant.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nakon završene škole u Vršcu i Šopronu kao i u Tešinu upisao je vojnu školu u Hranici na Moravi, a svoje školovanje okončao u Viner Nojštatu. Dana 18. avgusta 1883. godine je upućen u pešadijsku regimentu 11. Od 1886. do 1888. godine pohađao je vojnu školu u Beču. U novembru 1888. postavljen je za generalštabnog oficira 20 pešadijske brigade. Godine 1891. Kraus je postavljen kao komandant generalštaba 5. korpusa u Bratislavi. Godine 1894. postaje nastavnik taktike na Terezijaninoj vojnoj akademiji u Viner Nojštatu. 1897. godine biva postavljen za komandanta generalštaba 2. pešadijske divizije u Jasolavu a ona 33. pešadijske divizije u Komornu.

U novembru 1901. postaje komandant bataljona a 1904. komandant trećeg sektora tehničkog vojnog komiteta u Beču. U oktobru 1910. postavljen je za komandante vojne škole u Beču.

Od avgusta 1914. komandant je 29. pešadijske divizije na srpskom ratištu. U septembru postavljen je na čelo kombinovanog „Genreal Alfred Kraus“ korpusa. U decembru postaje generalštabni komandant balkanskih snaga. U maju 1915. godine postavljen je na za generalštabnog komandanta jugozapadnog fronta. Godine 1917. postavljen je za komandanta prvog korpusa, a 1918. Istočne armije. Nakon rata biva penzionisan.

Godine 1920. postaje predsednik nacionalnog udruženja nemačkih oficira u Beču.

Od aprila 1938. do svoje smrti iste godine bio je poslanik za Austriju u Rajhstagu. U SA je imao čin brigadnog komandanta.

Objavljenje knjige[uredi | uredi izvor]

  • Moltke, Benedek und Napoleon, Beč 1901.
  • Unser Deutschtum!, Salcburg 1920.
  • Die Ursache unserer Niederlage, Minhen 1920.
  • Die Wesenseinheit von Politik und Krieg als Ausgangspunkt einer deutschen Staatslehre, 1921.
  • Die Bedeutung Österreichs für die Zukunft des deutschen Volkes, Hanover 1923.
  • Die Ursachen unserer Niederlage, Minhen 1923.
  • Das "Wunder von Karfreit", im besonderen der Durchbruch bei Flitsch und die Bezwingung des Tagliamento, Minhen 1926.
  • Der Irrgang der deutschen Königspolitik, Minhen 1927.
  • Führertum, Bern 1931.
  • Gestalter der Welt, Minhen 1932.
  • Gebirgskrieg, 1935.
  • Theorie und Praxis in der Kriegskunst, Minhen 1936.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]