Амерички муфлон

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Američki muflon
Mužjak (ovan)
Ženka (ovca)
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Bovidae
Potporodica:
Rod:
Vrsta:
O. canadensis
Binomno ime
Ovis canadensis
Shaw, 1804.
Geografska rasprostranjenost američkog muflona[2][3]
Sinonimi

O. cervina Desmarest
O. montana Cuvier[4]

Američki muflon (lat. Ovis canadensis) je tipični sisar Stjenovitih planina u zapadnim dijelovima SAD, na jugozapadu Kanade i sjeverozapadu Meksika. Dio su roda ovaca, a neki zoolozi smatraju ih, zajedno s Dalijevim i sibirskim snježnim ovcama, podvrstama divljih ovaca.

Fizičke osobine[uredi | uredi izvor]

To su veće i teže životinje od domaće ovce, ali i od evropskih divljih ovaca. Krzno sjevernih populacija koje je ljeti tamnosmeđe, zimi izblijedi i postaje sivosmeđe. Kod južnih populacija, zavisno od područja, krzno je cijelu godinu smeđe ili svijetlo, vrlo svijetlo smeđe.

Oba pola imaju rogove. Mužjakovi su zakrenuti (110 cm), a ženkini ravni (30 cm). Muflon je ugrožen zbog svojih rogova koji se koriste kao ukras, a teže oko 14 kg. Mužjaci se jakim udaranjem rogovima o rogove bore za prevlast. Bore se oko ženki ili oko teritorije. Ti udarci su jako glasni. Muflon ima izvrstan vid, koji mu omogućava da vidi i najmanje pokrete u okolini; zato ga je teško uloviti.

Ponašanje[uredi | uredi izvor]

Muflon je brdska životinja. Po uzvisinama se kreće neobično spretno, u skokovima, a živi na planinskim livadama, iznad granice drveća. Na tim visokim područjima godovo da mu ne prijeti opasnost od prirodnih neprijatelja kao što su kojoti i pume. Hrane se travom i drugim biljem.

Ženke s mladuncima formiraju mala krda od osam do deset jedinki, a u rijetkim slučajevima u ta krda mogže se okupiti i do sto životinja. Mladi ovnovi žive u grupama mladunaca, a s poodmaklom dobi postaju samotnjaci. Radi razmnožavanja pridružuju se krdu i u borbama s drugim ovnovima pokušavaju preuzeti vođstvo krda, a uz to i pravo na parenje. Masivni rogovi preuzimaju i amortiziraju silinu udaraca u sudaru rogova suparnika, tako da su ozljede u tim borbama vrlo rijetke. Mužjak s najvećim i najjačim rogovima na kraju prevlađuje.

Parenje se odvija u jesen. Nakon trudnoće od pet do šest mjeseci na svijet dolazi jedno janje. Za razliku od evropskih ovaca, dvojke su vrlo rijedak izuzetak. Janje sisa oko pola godine, a polnu zrelost dostiže u starosnom uzrastu od godinu dana. No, ženke se po pravilu ne pare prije treće godine, a mužjaci su tek u dobi od oko sedam godina dovoljno snažni da se izbore za pravo na parenje. Životni vijek im može biti i duži od 20 godina, no ovnovi u pravilu uginu puno prije ženki, jer ih borbe za parenje jako iscrpljuju.

Mufloni i ljudi[uredi | uredi izvor]

Indijanci Stjenovitih planina cijenili su kako meso, tako i rogove muflona, od kojeg su izrađivali brojne alate i kultne predmete.

Prije dolaska Evropljana kanadska je ovca (muflon) brojila oko dva miliona jedinki. Masovni lov doveo je do toga da im prijeti izumiranje. I infekcije koje su stigle do njih kontaktom s domaćim ovcama uzrokovale su smanjenje populacija. Oko 1900. godine bilo ih je oko 60.000 jedinki. Iako je lov danas najstrože zabranjen, broj se još uvijek nije bitno povećao.

Podvrste[uredi | uredi izvor]

Žutom bojom je označeno područje koje je podvrsta pustinjski muflon (O. c. nelsoni) ranije nastanjivala na području Sjeverne Amerike, a druge boje pokazuju staništa reliktnih ostataka triju varijacija pustinjskog muflona koje su pre 1993. smatrane za posebne podvrste

Oko 1940. američki muflon je dijeljen na sedam podvrsta, na osnovu geografskih odrednica staništa. Ta podjela je bila važeća dok tim istraživača nije 1993. sproveo istraživanje DNK muflona. Utvrdili su da takva podjela nije ispravna. Prema rezultatima tih istraživanja, američki muflon ima samo tri podvrste:

  • Ovis canadensis canadensis iz Stjenovitih planina sjeverozapadnih dijelova SAD i Kanade
  • Ovis canadensis nelsoni, koji nastanjuju jugozapadna pustinjska područja SAD i Meksika i
  • Ovis canadensis sierrae, koji živi samo na području Sijera Nevade

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Cowan, I. McT.: Distribution and variation in the native sheep of North America, American Midland Naturalist, 1940. 24:505-580.
  • Loehr, J., K. Worley, A. Grapputo, J. Carey, A. Veitch and D. W. Coltman: Evidence for cryptic glacial refugia from North American mountain sheep mitochondrial DNA, Journal of Evolutionary Biology, 2005.
  • Ramey, R. R. II.: Evolutionary genetics and systematics of North American mountain sheep, Ph.D. Thesis, Cornell University, Ithaca, NY., 1993.
  • Wehausen, J. D., and R. R. Ramey II.: A morphometric reevaluation of the Peninsular bighorn subpecies, Trans. Desert Bighorn Council, 1993. 37:1-10.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Festa-Bianchet, M. (2008). Ovis canadensis. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2008. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 2009-02-05. 
  2. ^ IUCN (International Union for Conservation of Nature) 2008. Ovis canadensis. In: IUCN 2014. The IUCN Red List of Threatened Species. Version 2014.3. „Archived copy”. Arhivirano iz originala 27. 06. 2014. g. Pristupljeno 27. 06. 2014. . Danloadovano 05. 05. 2015.
  3. ^ National Geophysical Data Center (1999). „Global Land One-kilometer Base Elevation (GLOBE), version 1”. National Geophysical Data Center, NOAA. doi:10.7289/V52R3PMS. 
  4. ^ Allen, J. A. 1912 "Historical and nomenclatorial notes on North American sheep." Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. maj 2015) Bulletin of the AMNH v. 31, article 1

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]