Anglicizmi u srpskom jeziku

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Anglicizmi (od lat. anglicismus)[1] su reči preuzete iz engleskog jezika i prilagođene srpskom jeziku. Anglicizmi spadaju u srpske reči stranog porekla.[2] Anglicizam u srpskom jeziku je izvesna osobina engleskog jezika koja je prenesena u srpski jezik. Mada je nesporna i opravdana upotreba anglicizama u mnogim sverama, sve češće se koriste i umesto adekvatnih srpskih reči koje su relativno do skora bile korišćene, pa je tako besmislica/glupost postala nonsense - samo jedan eklatantan primer, a ima ih dosta.

Razlozi i prednosti[uredi | uredi izvor]

Uticaj engleskog na srpski je novijeg datuma. Na primer, u kapitalnom leksikografskom ostvarenju, „Građi za rečnik stranih reči u predvukovskom periodu“ Velimira Mihajlovića, koja podrazumeva 1819. vek, nalazi svega 25 reči poreklom iz engleskog, među kojima ima i onih koje su stigle nemačkim posredstvom, pa se mogu smatrati i germanizmima (npr. cic ili faktoraj)[3]. Međutim, krajem 20. i početkom 21. veka postao je popularan jezik, ne samo u Srbiji, nego i u celom svetu zbog rasprostranjenosti i ogromne zastupljenosti u komunikaciji i tehnologiji, što je i dovelo do njegovog snažnog uticaja na sve jezike sa kojima dolazi u dodir.[4]. Dr. Boris Hlebec, redovni profesor na Katedri za anglistiku Filološkog fakulteta u Beogradu, ovaj prodor engleskog u srpski objašnjava uvozom tehnologije i kulture[3] sa kojima se uvoze takođe i etikete i nazivi za njih. „Ne moramo da sami smišljamo nazive, a i teško bismo se oko njih dogovorili. Sa zastarevanjem preuzetih proizvoda i pojava zastareva i njihova terminologija, pa nam se trud često ne bi ni isplatio. Najčešće je pozajmica jednočlana reč, pa tako ne moramo da se služimo opisnim izrazima, kao što je „najprodavaniji proizvod“ za razliku od kratkog „bestseler“, ili „skakanje s elastičnim konopcem“ umesto „bandžidžamping“.“[3], kaže prof. Hlebec.

Negativne strane[uredi | uredi izvor]

Međutim, pored prednosti, takođe postoje i opasnosti preterivanja i neopravdanog preuzimanja engleskih reči. Za ovu pojavu postoje određeni razlozi koji nemaju toliko veze s lingvističkim koliko sa sociološkim kriterijumima. Psiholog dr Žarko Trebješanin, profesor na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, kaže da ljudi obično koriste engleske reči iz lenjosti[3], kao i iz pomodarstva (npr. ako je naziv firme na engleskom, to navodno zvuči otmenije i lepše)[3]. Najnovija istraživanja, međutim, pokazuju da izvorni govornici srpskog jezika slabo poznaju značenja anglicizama koji se koriste u srpskom jeziku[4]. Tu takođe treba dodati svojevrstan fenomen anglosrpskog, koji podrazumeva jedan nov sociolekt, kojim govore mlađi ljudi po gradovima, započetog a nezavršenog obrazovanja, i koji se obrazuju uglavnom preko popularnih medija, a ponajviše interneta. Anglosrpski predstavlja vrstu srpskog jezika koji odstupa od svojih normi, i upotrebljava se prema normama engleskog jezika. Naravno, pod „anglosrpskim“ ne podvodi se svaki uticaj engleskog jezika na srpski, nego samo ono što čini neopravdane i nepotrebne inovacije nastale pod uticajem engleske norme[4]. Tu spadaju, svakako, pored vokabulara, i pravopisna pravila karakteristična za engleski jezik koja se bez kriterijuma primenjuju i na srpski (ponajviše neopravdana upotreba velikog slova)[4].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Leksikon stranih reči i izraza, Milan Vujaklija, Prosveta - Beograd. 1980. str. 47.
  2. ^ Leksikon stranih reči i izraza / Milan Vujaklija, Prosveta - Beograd (1954) (jezik: srpski)
  3. ^ a b v g d Sori, po difoltu ne nosim kežual za svaki ivent…, Politika, 28. februar 2010.
  4. ^ a b v g Nesporazumi u sporazumevanju, Politika, 15.januar 2007.

Preporučena literatura[uredi | uredi izvor]

  • (2001). Du yu speak anglosrpski? Rečnik novijih anglicizama, Zmaj, Novi Sad. (277 str.). (u koautorstvu s V. Vasić i G. Nejgebauer).
  • (2005). Engleski u srpskom, Zmaj, Novi Sad. (287 str.).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]