Andezit

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Andezit

Andezit (engl. Andesite, franc. Andésite, nem. Andesit, rus. Андезит) je vulkanska stena izgrađena od natrijsko-kalcijskih plagioklasa i bojenih minerala[1]. Ove mlađe izlivne stene dioritske grupe su mezokratne, retko melanokratne porfirske stene tamnosive, tamnozelene ili sivozelene boje. Pri raspadanju postaju žućkasti ili crvenkasti. Masivne su ili fluidalne teksture.

Pojavljuju se uglavnom u vidu velikih masa (izliva), stubastog ili bankovitog lučenja.

Izgrađeni su od fenokristala andezina, hornblende, augita, biotita, hiperstena, itd. koji leže u mikrokristalastoj, kriptokristalastoj ili staklastoj osnovnoj masi. Podela na vrste izvršena je prema dominirajućem bojenom mineralu, na osnovu čega postoje augitski, biotitski, amfibolski andezit, itd.

Pojavom male količine kvarca andeziti postupno prelaze ka dacitima (dacito – andeziti). Sa druge strane, pojavom bazičnijeg plagioklasa i sa porastom sadržaja bojenih minerala, ove stene prelaze ka bazaltima (tzv. andezit – bazalti).

Andeziti mogu nastati:

Rasprostranjenje i primena[uredi | uredi izvor]

Andeziti su u Srbiji veoma rasprostranjene stene. Najveće pojave andezita sreću se u timočkoj eruptivnoj oblasti u istočnoj Srbiji. Ovaj kompleks je zbog toga ranije nazivan timočki andezitski masiv. U njemu su zastupljeni andeziti sa veoma krupnim, idiomorfnim, fenokristalima hornblende i biotita, koji se nazivaju timociti (prema reci Timok).

Mogu se koristiti kao građevinski kamen, ali su i nosioci mnogih sulfidnih mineralizacija.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Geološka terminologija i nomenklatura IV petrologija, Beograd, 1975

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. Đorđević V., Đorđević P., Milovanović D. 1991. Osnovi petrologije. Beograd: Nauka

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]