Andronik Duka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Andronik Duka, ( grč. Ανδρόνικος Δούκας  ; umro 14. oktobra 1077) je bio grčki protovestijarios i protoproedros Vizantijskog carstva .

Život[uredi | uredi izvor]

Andronik Duka je bio sin cezara Jovana Duke i Irene Pegonitise. Otac mu je bio brat cara Konstantina X Duke . Njegov deda po majci bio je Nikita Pegonit. Sam Andronik je bio brat od strica cara Mihaila VII Duke .

Godine 1071. Andronik je bio komandant jednog dela vizantijske vojske u pohodu cara Romana IV Diogena protiv Turaka Seldžuka, sultan Alp Arslana . Komandujući pozadinskom gardom vojske tokom bitke kod Mancikerta, Andronik je objavio da je car posečen i napušta bojno polje. On je bio okrivljen za izazivanje poraza vizantijskih snaga i kasnijeg hvatanja cara Romana IV od strane neprijatelja.

Godine 1072, nakon što je cara Romana IV oslobodio sultan Alp Arslan, car Mihailo VII i Andronikov otac cezar Jovan poslali su Andronika i njegovog brata Konstantina da ga presretnu. Porazili su cara Romana IV i zarobili ga u Kilikiji . Andronik je bio taj koji je konačno dobio Romanovu predaju i odveo ga prema Carigradu . Uprkos svojoj nekadašnjoj mržnji prema svrgnutom caru, smatra se da se Andronik protivio njegovom oslepljenju 29. juna 1072. godine.

U aktu iz 1073. godine, on je zabeležen sa svojim titulama kao protoproedros, protovestiarios i megas domestikos, koje Mihail Atalijat pojašnjava kao zvanje domestik shola Istoka, koje je dobio kada je poslat protiv Diogena. [1]

Godine 1074, zajedno sa svojim ocem, Andronik je komandovao carskom vojskom protiv pobunjenih plaćenika predvođenih Ruselom de Bajelom. Obojicu su zarobili pobunjenici, koji su pustili teško ranjenog Andronika da bi mu omogućili da potraži odgovarajući medicinski tretman u Carigradu. Tamo se oporavljao nekoliko godina, ali je u oktobru 1077. umro od edema .

Porodica[uredi | uredi izvor]

Andronik Duka se oženio Marijom Bugarskom, ćerkom Trajana, sina bugarskog cara Jovana Vladislava . Marija Bugarska i Andronik Duka su imali sedmoro dece: [2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]