Andronik IV Paleolog
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Andronik Paleolog | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 2. april 1348. |
Mesto rođenja | Carigrad, Vizantijsko carstvo |
Datum smrti | 28. jun 1385.37 god.) ( |
Mesto smrti | Selimvrija, Vizantijsko carstvo |
Porodica | |
Supružnik | Keraca-Marija |
Potomstvo | Jovan VII Paleolog |
Roditelji | Jovan V Paleolog Jelena Kantakuzin |
Dinastija | Paleolozi |
Vizantijski car | |
Prethodnik | Jovan V Paleolog |
Naslednik | Jovan V Paleolog |
Andronik IV Paleolog (grč. Ανδρόνικος Δ' Παλαιολόγος; Carigrad, 2. april 1348. — Selimvrija, 28. jun 1385. ) je bio vizantijski car (1376—1379) i najstariji sin Jovana V (1341—1376, 1379—1390, 1390—1391) i Jelene Kantakuzin. Već od sredine 14. veka je smatran nekom vrstom savladara i naslednika, ali je već 1373. godine pokušao da zbaci oca u trenutku kada je on mirovnim ugovorom postao vazal osmanskog sultana Murata I (1362—1389). Tom prilikom se on oslonio na Muratovog sina Saudži Čelebiju koji se takođe pobunio protiv oca, ali su obe pobune propale. Murat je svog sina oslepeo što je zahtevao i od Jovana V, ali je on delimično poštedeo Andronika oslepevši ga samo na jedno oko. Samo tri godine kasnije od beži iz zatvora uz pomoć Đenovljana i posle jednomesečne opsade preuzima kontrolu i vlast nad Carigradom. Đenovljanima je njihovu uslugu platio predajom ostrva Tenedosa, dok je milost Osmanlija pokušao da zadobije predajom Galipolja. Međutim njegov otac i brat bivaju oslobođeni iz zatvora uz pomoć Mlečana, da bi već 1379. godine uz pomoć Osmanlija zbacili Andronika i preuzeli vlast. Iako mu je to bio drugi pokušaj da preuzme vlast, Andronik nije bio ubijen niti utamničen već je na upravu dobio posede oko Selimvrije, nedaleko od Carigrada. On ni tu nije mirovao i pokušao je da proširi svoj posed na račun svog oca pokušavši da zauzme jednu tvrđavu na pola puta između Selimvrije i Carigrada, ali ga je Jovan V u teškoj bici savladao. Sam Jovan je u njoj bio teško ranjen, a sam Andronik je uskoro posle toga preminuo 1385. godine na svom posedu u Selimvriji. Ženio se dva puta i imao je nekoliko dece, od kojih je najpoznatiji njegov sin Jovan (VII) (savladar 1376—1379, car 1390, regent 1399—1403).
Poreklo i porodica[uredi | uredi izvor]
Andronik je bio najstariji sin Jovana V Paleologa i Jelena Kantakuzin koja je bila ćerka Jovana VI Kantakuzina (1341—1354) i Irine Asen. Oni su pored njega imali još četvoro dece.
Ime | Živeo | Titula | Vladao |
---|---|---|---|
Manojlo (II) | 1350 — 1425. | vizantijski car | Vizantijom (1391—1425) |
Mihajlo | —--> | despot | |
Teodor (I) | (oko 1355—1407) | morejski despot | Morejom (1382—1407) |
Irina | —--> |
Bio je oženjen Keracom, ćerkom bugarskog cara Jovana Aleksandra (1331—1371), a potom i Sarom (Teodorom). Sa njima je imao nekoliko dece od kojih je najznačajniji:
Ime | Živeo | Titula | Vladao |
---|---|---|---|
Jovan (VII) | (oko 1370—1408) | vizantijski car | Vizantijom (kao savladar 1376—1379, car 1390, regent 1399—1403) |
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Andronik II Paleolog | ||||||||||||||||
8. Mihajlo IX Paleolog | ||||||||||||||||
17. Ana Ugarska | ||||||||||||||||
4. Andronik III Paleolog | ||||||||||||||||
18. Lav II Jermenski | ||||||||||||||||
9. Rita od Jermenije | ||||||||||||||||
19. Keran of Armenia | ||||||||||||||||
2. Jovan V Paleolog | ||||||||||||||||
20. Thomas II, Count of Piedmont | ||||||||||||||||
10. Amedeo V od Savoje | ||||||||||||||||
21. Beatrice di Fieschi | ||||||||||||||||
5. Ana Savojska | ||||||||||||||||
22. Jovan I, vojvoda Brabanta | ||||||||||||||||
11. Marija od Brabanta | ||||||||||||||||
23. Margareta od Flandrije, vojvotkinja Brabanta | ||||||||||||||||
1. Andronik IV Paleolog | ||||||||||||||||
12. Mihajlo Kantakuzin | ||||||||||||||||
6. Jovan VI Kantakuzin | ||||||||||||||||
13. Theodora Palaiologina Angelina Kantakouzene | ||||||||||||||||
3. Jelena Kantakuzin | ||||||||||||||||
28. Jovan Asen III | ||||||||||||||||
14. Andronik Asen | ||||||||||||||||
29. Irina Paleolog | ||||||||||||||||
7. Irina Asen | ||||||||||||||||
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Nicol, Donald M. (1984). The Despotate of Epiros 1267-1479: A Contribution to the History of Greece in the Middle Ages (2. prošireno izd.). Cambridge University Press.
- Nicol, Donald M. (1993). The Last Centuries of Byzantium, 1261-1453 (2. izd.). Cambridge University Press.
- Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.