Nepostojanost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Анића)

Nepostojanost (sansk. अनित्य anitya; pal. अनिच्चा anicca anića) je jedna od tri karakteristike postojanja prema budističkoj filozofiji.[1]

Nepostojanost znači da su uslovljeni fenomeni u konstantnom kretanju, pojave koje se razlažu i nestaju skoro istog trenutka kada i nastanu.[2] Ovaj pojam pripada osnovnoj Budinoj konstataciji: "sve su tvorevine nepostojane, sve su tvorevine bolne, sve su pojave bez sopstva" (sabbe sankhara anicca, sabbe sankhara dukkha, sabbe dhamma anatta).[3]

Budisti veruju da uvid o nepostojanosti i uslovljenosti svih pojava oslobađa od žudnje za životom, straha od smrti i svih negativnih emocija i postupaka koji uz njih idu.[4]

"Prolazne su tvorevine!" (anića vata sankhara) je fraza u zemljama teravada budizma kojom se objavljuje smrt voljenih bića.[5]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Prolaznost nije sasvim adekvatan prevod palijske reči anića. Značenje je nešto šire, te bi u celokupni opseg ovog pojma došla u obzir i sledeća značenja: promenljivost, nestalnost, netrajnost, nepostojanost, kratkotrajnost, trenutačnost.[6]

Budino učenje[uredi | uredi izvor]

Buda je govorio da "sve što nužno nastaje, to nužno i prestaje".[7] Posebno je ukazivao na nepostojanost i kratkoću ljudskog života:

Kao što se kapi rose na vrhu tanke trave raspršavaju brzo po pojavljivanju sunca, tako da ništa ne ostaje, isti je i život čoveka, kao kap kiše on je kratkog trajanja i prolazan je.[8]

Buda je učio da uviđanje nepostojanosti vodi do nirvane:

A šta je to pogodan put da se njime stigne do nirvane? Monah vidi oko kao nepostojano, vidi oblike kao nepostojane, vidi svest o viđenom kao nepostojanu, vidi kontakt oka i oblika kao nepostojan, vidi kao nepostojan osećaj koji nastaje na osnovu tog kontakta, bilo da je prijatan, bolan, ni prijatan ni bolan.[9]

Buda nakon toga nabraja i ostalih šest čula i svest o njima.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd. 

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Njanatiloka, Budistički rečnik, Pešić i sinovi, Beograd, 1996.
  2. ^ Bhikkhu Bodhi, Razvijanje mudrosti
  3. ^ Rada Iveković, Rana budistička misao. Biblioteka Logos, IP Veselin Masleša, Sarajevo. 1977. pp. 131-152.
  4. ^ Budizam od A do Z: USLOVLJENI NASTANAK, Pristupljeno 27. 4. 2013.
  5. ^ ANIĆĆA VATA SANKHĀRĀ
  6. ^ Čedomil Veljačić » Aniććam - budistička teorija prolaznosti
  7. ^ Čedomil Veljačić, Pitaja o nosiocu tereta moralne odgovornosti
  8. ^ A.VII 70
  9. ^ Kovačević 2014, str. 302.

Vidi još[uredi | uredi izvor]