Anri Herkul de Fleri

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Anri Herkul de Fleri
Datum rođenja(1653-06-22)22. jun 1653.
Mesto rođenjaLodève
 Francuska
Datum smrti29. januar 1743.(1743-01-29) (89 god.)
Mesto smrtiPariz
 Francuska

Anri Herkul de Fleri, biskup Flerija (franc. André Hercule de Fleury; 22. ili 26. jun 1653—29. januar 1743) je bio francuski kardinal u službi kralja Luja XV. Obavljao je funkciju prvog ministra do svoje smrti.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen u plemićkoj porodici. Školovao se kod jezuita. Za biskupa Flerija imenovan je 1698. godine. Nekoliko meseci pre smrti Luja XIV, maja 1715. godine Fleri je postao tutor maloletnom Luju XV. Regentsku vlast je do 1723. godine vršio vojvoda Filip Orleanski. Zbog nedostatka ambicija Herkula Flerija, regentov politički položaj nasledio je vojvoda Burbonski, potomak velikog Kondea. Fleri se uzdiže u njegovoj senci. Ubrzo, Fleri dolazi u sukob sa burbonskim i povlači se sa dvora. Mladi kralj je prognao vojvodu 1726. godine i vratio Flerija. Do 1743. godine Fleri obavlja funkciju prvog ministra, funkciju koju je ranije obavljao vojvoda Orleanski. Prva mera novog ministra bila je uspostavljanje standardne francuske valute i rešavanje inflacije koja je usledila propašću kompanije Misisipija i fiskalnim izumima škotskog bankara Džona Loa. Ministar je počeo da rešava javni dug Francuske. Tako je 1738/9. godine Francuska zabeležila suficit, po prvi put posle mnogo godina. Fleri je stavio pod kontrolu troškove u zemlji. Seljake je terao na prinudni rad čime je popravljao puteve širom zemlje, mada je time izazivao veliko nezadovoljstvo u narodu. Zemlja se tokom Flerijevog regentstva oporavlja od troškova nastalih tokom skupih ratova Luja XIV i rasipništva vojvode Orleanskog. Fleri je zaveo štednju. Za razliku od vojvode Orleanskog, Fleri se oštro obračunavao sa jansenistima primenjivajući mere Luja XIV.

Spoljna politika Flerija je politika mira. Ona se slagala sa politikom britanskog „premijera“ Roberta Vorpola. Englesko-francuski savez uspostavljen 1717. godine traje do 1731. godine. Iz Engleske se u Francusku od 1715. godine širi masonerija. Masoni pokušavaju da utiču na Flerija da promeni svoju politiku prema Engleskoj i podrži Stjuarte. Fleri je pozvao papu Klimenta XII da 1738. godine izda bulu kojom rimokatolicima zabranjuje da stupe u masonski pokret pod pretnjom ekskomunikacije. U Englesko-španskom ratu (1727-1729), Fleri podržava Engleze. Rat je izbio zbog stvaranja austrijsko-španskog saveza (1725) i politike novog španskog vladara. Španija je 1725. godine prihvatila Pragmatičnu sankciju na šta su Engleska, Francuska i Nizozemska odgovorile savezom. Francuska diplomatija nije postigla teritorijalne dobitke iz ovog sukoba koji je završen mirom u Sevilji kojim je utvrđen status kvo. Fleri je tajno podržavao korzikanske revolucionare na čelu sa Paolijem starijim. Manipulacije su mnogo kasnije dovele do prelaska Korzike pod vlast Francuske (1768). Protiv volje Flerija, Francuska ulazi u rat za poljsko nasleđe nakon smrti Avgusta II. Francuska ratuje sa Austrijancima. U ratu ima uspeha. Bečkim mirom (1735) Francuska priznaje Pragmatičnu sankciju. Međutim, Fleri je kasnije pokazio dogovor. On okuplja austrijske neprijatelje. Posledica je izbijanje Rata za austrijsko nasleđe. Regent je umro tokom rata (1743). Funkcija prvog ministra se ukida.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Živojinović, Dragoljub (2000). Uspon Evrope (1450—1789) (IV izd.). Beograd. ISBN 978-86-355-0446-9. 
  • Shennan, J. H. "The political role of the parlement of Paris under Cardinal Fleury." English Historical Review (1966): 520-542.
  • Wilson, Arthur McCandless. French Foreign Policy during the Administration of Cardinal Fleury, 1726–1743: A Study in Diplomacy and Commercial Development, (1936) the standard modern treatment