Ante Raštegorac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ante raštegorac
Ante Raštegorac
Lični podaci
Datum rođenja(1923-09-08)8. septembar 1923.
Mesto rođenjaZlosela, kod Kupresa, Kraljevina SHS
Datum smrti17. decembar 1986.(1986-12-17) (63 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice,
društveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
Činpukovnik u rezervi
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem
Orden za hrabrost Orden za hrabrost Orden partizanske zvezde sa puškama
Partizanska spomenica 1941.

Ante Raštegorac (Zlosela, kod Kupresa, 8. septembar 1923Beograd, 17. decembar 1986), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFRJ i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 8. septembra 1923. godine u selu Zlosela, kod Kupresa. Potiče iz siromašne seljačke porodice. U rodnom selu završio je četiri razreda osnovne škole, dva razreda gimnazije u Travniku, a Srednju zanatsku školu i elektromehaničarski zanat, u Železničkoj ložionici u Sarajevu.

Družeći se s radnicima u Ložionici, vrlo mlad se opredelio za radnički pokret. Kao šesnaestogodišnjak, 1939. godine primljen je u članstvo Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1941. u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Zbog revolucionarnog rada više puta je hapšen i zatvaran tokom 1940. i 1941. godine.

Aktivno je učestvovao u pripremama za podizanje ustanka u Bosni i Hercegovini. Oktobra 1941. godine stupio je u Igmanski partizanski odred. Po zadatku Partije, dolazio je nekoliko puta u Sarajevo, gde je izvršavao brojne zadatke. U Prvu proletersku udarnu brigadu stupio je 5. marta 1942. godine.

Sa Prvom proleterskom brigadom je učestvovao u mnogim borbama, a posebno se istakao — 9. maja 1942. godine, na Večerinovcu, kod Mojkovca; 3. juna, u Dobrom Dolu na Durmitoru, u sukobu sa četnicima Pavla Đurišića; tokom pohoda proleterskih brigada u Bosansku krajinu; tokom zauzimanja Konjica; u borbama za Duvno, Šćit, Bugojno; u borbama na Borovoj glavi, nedaleko od Šujice, gde je njegov bataljon osam dana vodio borbe s ustaškomCrnom legijom“ i u borbama za Livno, Ključ, Bosansko Grahovo i Jajce.

Decembra 1942. godine postao je puškomitraljezac. U toku Četvrte neprijateljske ofanzive posebno se istakao u borbama na Ivan-planini, kod Čičeva i Glavatičeva. U bici na Drini, aprila 1943, prvi je prešao nabujalu reku, sa svojim „šarcem“ i omogućio je prelaz ostalih boraca Prvog bataljona preko hladne reke. U borbama tokom Pete neprijateljske ofanzive, istakao se: kod Brodareva, na Zlatnom boru, Vučevu, Sutjesci, Balinovcu, i u borbama u istočnoj Bosni posle ove velike operacije.

Tri puta je bio ranjen, a 1. avgusta 1943. godine, pri prelazu reke Bosne kod Nemile (okolina Zenice), izgubio je oko. Posle oporavka, upućen je u Prateći bataljon Vrhovnog štaba, u kojem je ostao do aprila 1944. godine, kada je, s četom prikupljenih avijatičara i mornara, kao politički komesar čete, upućen na ostrvo Vis. S Visa odlazi u Komandu baze NOVJ u Bari, u Italiji, gde je raspoređen na dužnost komandanta bataljona, s kojim je, krajem oktobra 1944. godine, stigao u Beograd i ušao u sastav Gardijske brigade, a februara 1945. godine postavljen je za komandanta brigade Treće beogradske divizije KNOJ-a. Kao starešina jedinice Korpusa narodne odbrane Jugoslavije (KNOJ), istakao se u uništenju zaostalih neprijateljskih jedinica u Beogradu i bližoj okolini.

Posleratni period[uredi | uredi izvor]

Posle oslobođenja Jugoslavije, završio je Vojnu akademiju JNA i vršio razne dužnosti u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA), gde je bio komandant brigade i komandant Šeste divizije KNOJ-a. Za vreme sukoba sa Informbiroom, bio je komandant logora na Golom otoku.[1]

Potom je radio kao viši savetnik u Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove Jugoslavije (SSUP). Kasnije je postao privrednik i bio generalni direktor konfekcije „Kluz“ i generalni direktor Poslovne zajednice pruge Beograd–Bar.

Umro je 17. decembra 1986. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, dva Ordena bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem, dva Ordena za hrabrost i Orden partizanske zvezde sa puškama. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 20. decembra 1951. godine.[1] Imao je čin pukovnika JNA u rezervi.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]