Antoan Pevzner

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Antoan Pevzner
Lični podaci
Datum rođenja(1884-01-18)18. januar 1884.
Mesto rođenjaKlimaviči,
Datum smrti12. april 1962.(1962-04-12) (76 god.)
Mesto smrtiPariz, Francuska

Antoan Pevzner (rus. Антуан Певзнер; Orel, 1886Pariz, 1962) je bio ruski slikar, vajar i brat isto tako poznatog umetnika Nauma Gaboa.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Od 1902. do 1910. godine posećivao je umetničku akademiju u Kijevu i akademiju u Sankt Peterburgu. 1911. godine odlazi prvi put u Pariz gde upoznaje Aleksandra Arhipenka i Amedea Modiljanija. Za vreme Prvog svetskog rata se nalazi u Norveškoj. 1917. godine posle Oktobarske revolucije odlazi sa svojim bratom Naum Gabom u Moskvu gde su došli mnogi umetnici iz evropskih zemalja i postaje profesor na slikarskom odeljenju visoke škole likovnih umetnosti u Moskvi. 1920. godine u Moskvi objavljuje skupa sa svojim bratom Realistički manifest. 1923. godine ponovo odlazi u Pariz gde se i dalje posvećuje plastici. Od ove godine otprilike oko svojih četrdeset godine on napušta slikarstvo i posvećuje se vajarstvu. Nikad se nije odrekao pune površine, ostaje veran bronzi kao materijalu i bakru koji su strogi i masivniji od providnih materijala kojim se služio Gabo- njegov brat. Prava linija i kriva upotpunjuju u njegovim delima ulogu elemanata koje podupiru vezuju i oživljavaju. U plastičnim tvorevinama koje nastaju pod njegovom rukom nastaje u poetičkoj formi sadržana atmosfera našeg tehničkog sveta. Godine 1936. radi Konstrukciju za aerodrom, 1946. Stub pobede, 1956. Spomenik nepoznatom političkom zatvoreniku. Sva su ova dela puna pokreta jer on nikada nije odbočio u statičko shvatanje plastike.

1931. godine je sa svojim bratom i sa Teo van Dusbrihom, August Herbinom i Džordžom Vantogerlom bio osnivač pokreta „Abstraction-Création“ u Parizu. Takođe je bio učesnik izložbe „dokumenta 1“ u Kaselu 1955. godine i „dokumanta II“ u Kaselu 1959. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Igor Zhoř, Hledání tvaru,Prag 1967.
  • H,W. Janson, Istorija umetnosti, Beograd 1962.
  • Đina Piskel, Opšta istorija umetnosti, Beograd 1972.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]