Antonio Petrović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Antonio Petrović
Lični podaci
Nadimak Toni
Datum rođenja (1982-09-24)24. septembar 1982.(41 god.)
Mesto rođenja Kotor, Jugoslavija
Državljanstvo  Crna Gora
Visina 193 cm
Igračke informacije
Pozicija bek
Juniorska karijera
GodineKlubovi
1990—1998 Primorac
Seniorska karijera
GodineKlubovi
1998—2005
2005—2007
2007—2011
2011—2013
2013—
Primorac
Salerno
Primorac
Savona
Primorje
Reprezentativna karijera
2009— Crna Gora Crna Gora

Antonio Toni Petrović (Kotor, 24. septembar 1982) crnogorski je vaterpolista koji nastupa za riječko Primorje i reprezentaciju Crne Gore.

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

Klub[uredi | uredi izvor]

Čin prvi, početakː Primorac (1990—2005)[uredi | uredi izvor]

Antonio Petrović je počeo da trenira vaterpolo u osmoj godini života. Već kao šesnaestogodišnjak je postao prvotimac (1998), ali Primorac, iako kvalitetan tim, krajem 90-ih i početkom 2000-ih, nije mogao da parira najjačim klubovima u zemlji – prvo Bečeju, potom i komšijskom Jadranu – pa je osvojen samo jedan Kup Srbije i Crne Gore (2002/03), a na kontinentalnom nivou najveći uspjeh predstavlja plasman u četvrtfinale Lige šampiona (2003/04). Kotorane je tada, protiv ruskog Šturma, samo jedan gol dijelio od plasmana na fajnal-for. Nakon sezone 2004/05. Primorac zapada u finansijsku krizu, igrački kadar počinje da se osipa, pa Petrović odlazi u Italiju.[1]

Čin drugi, internacionalac: Salerno (2005—2007)[uredi | uredi izvor]

Dvije sezone u prosječnom italijanskom klubu, osuđenom da se bori za opstanak u najkvalitetnijoj ligi na svijetu, nijesu toliko skrenule pažnju javnosti na Petrovićeve igre, koliko su mu pomogle da stekne iskustvo, prijeko potrebno za uspješne nastupe u predstojećim godinama.

Salerno je 2005/06. završio na sedmom mjestu, a 2006/07. je, prema promijenjenom sistemu takmičenja, bio šesti u Grupi 2, što je značilo da ide u borbu za opstanak u elitnom rangu.

U međuvremenu, finansijska situacija u Kotoru se popravila, pa se Toni 2007. vratio u matični klub.

Čin treći, najbolje godine: Primorac (2007—2011)[uredi | uredi izvor]

Primorac je 2006/07. neočekivano osvojio titulu prvaka Crne Gore, pa su u sezonu 2007/08. ušli prilično ambiciozno. Vratili su neke veoma važne igrače, među njima i Petrovića. Titula je odbranjena,[2] a tim je u ljeto 2008. dodatno pojačan.[3] Osnažili su se i konkurenti – prije svih, Jadran i Budva – pa su trofeji u nacionalnim okvirima izostali,[4] ali je zato osvojen onaj najznačajniji – trofej pobjednika Evrolige. Kotorani su u četvrtfinalu eliminisali najljućeg konkurenta, Jadran, da bi, potom, na fajnal-foru, bili bolji od Juga (9—6) i favorizovanog Pro Reka (8—7). Opšti je utisak da je najvažniji igrač Kotorana u ovoj kampanji bio upravo Toni Petrović. Potpuno je zaustavio napadače protivnika, a mnogi su bili mišljenja da je zaslužio priznanje za najkorisnijeg igrača turnira.[5]

U sezoni 2009/10. Primorac je uspio da osvoji Superkup Evrope[6] i Kup Crne Gore, ali u nacionalnom prvenstvu i Jadranskoj ligi nije imao šansi protiv Jadrana. Ipak, u Evroligi je napravio senzaciju time što je, baš kao i prethodne godine, u četvrtfinalu počistio komšije iz Novog, u polufinalu Jug, ali se, u finalu, Pro Reko, ovoga puta, pokazao kao prejak protivnik (3—9).[7]

Posljednja Tonijeva sezona u Primorcu nije bila naročito uspješna. Klub je stigao do finala Kupa Crne Gore,[8] ali nije osvojio nijedan trofej, uslijedio je finansijski kolaps, pa su se igrači razišli.

Toni je opet otišao u Italiju, ovoga puta u Savonu, znatno bolji i ambicioznoji klub nego što je to 2005. bio Salerno.

Čin četvrti, povratak na čizmu: Savona (2011—2013)[uredi | uredi izvor]

Savona je 2011/12. predstavljala skup iskusnih italijanskih igrača – aktuelnih i bivših reprezentativaca – ojačan prisustvom Mlađana Janovića i Tonija Petrovića. Odbranjen je trofej pobjednika Evrokupa (pobjeda nad Sabadeljom – 14:9 i 6:8), dok je u Seriji A1 osvojeno treće mjesto u regularnom dijelu sezone, a u polufinalu doigravanja bolja je bila Breša (2-1 u seriji, 8-6 u posljednjoj utakmici). Petrović je opravdao epitet odličnog defanzivca.

U sezoni 2012/13. opet je osvojeno treće mjesto u Seriji A1, ali je, iznenađujuće, u četvrtfinalu doigravanja pretrpljen poraz od Akvakjare. Savona je dogurala do finala Kupa Italije, ali nije mogla da nadjača Pro Reko (9—13), dok je, na kontinentalnom nivou, u okviru Evrokupa krajnji domet bio – plasman u polufinale. U italijanskom okršaju, bolja je bila Florencija (6-8, 11-11).

Na kraju te sezone, stigla je odlična ponuda riječkog Primorja, pa je Petrović promijenio sredinu.[9]

Čin peti, nova mladost: Primorje (2013 — )[uredi | uredi izvor]

Riječki tim je doživio renesansu onoga trenutka kada je prešao u vlasništvo Gabrijelea Volpija koji se već dokazao rezultatima sa Pro Rekom. U sezonama 2013/14. i 2014/15. osvojene su triple krupne – prvenstvo Hrvatske, kup Hrvatske i Jadranska liga – a u Ligi šampiona se stizalo do polufinala (2013/14) i finala (2014/15). Toni je, kao vrstan defanzivac, dao izuzetan doprinos osvajanju pomenutih trofeja.

Klupski trofeji:[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Za vrijeme trajanja Državne zajednice Srbije i Crne Gore, bilo je teže upasti u sastav reprezentacije, nego osvojiti medalju na velikom takmičenju, pa se Petroviću nije pružila prilika da zaigra za plave delfine. Bio je ispod radara selektora i nakon osamostaljenja Crne Gore, sve dok se nije afirmisao osvajanjem Evrolige sa Primorcem 2009. Od tada je standardan u prvom timu i nastupao je na svakom takmičenju u narednih pet godina.

Privremeno se povukao iz reprezentacije nakon Evropskog prvenstva 2014. pa ga nije bilo u sastavu za Svjetsku ligu i Svjetsko prvenstvo 2015.[10] ali se, dolaskom Vladimira Gojkovića na mjesto selektora, vratio u nacionalni tim.[11]

Sa crvenim ajkulama je osvojio sledeće medalje:

Dva puta mu je za dlaku izmakla medalja. Na Olimpijskim igrama 2012. i Evropskom prvenstvu 2014. Crna Gora je zauzela četvrto mjesto.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Intervju sa Antonijom Petrovićem”. reprezentacija.me. Pristupljeno 2. 1. 2016. 
  2. ^ „Primorac ponovo prvak Crne Gore”. mondo.rs. Pristupljeno 2. 1. 2016. [mrtva veza]
  3. ^ „Primorac pravi drim-tim”. mondo.rs. Pristupljeno 2. 1. 2016. [mrtva veza]
  4. ^ „Jadran prvak Crne Gore”. pcnen.com. Pristupljeno 2. 1. 2016. 
  5. ^ „Primorac prvak Evrope”. rts.rs. Pristupljeno 2. 1. 2016. 
  6. ^ „Primorac osvojio Superkup Evrope”. b92.net. Pristupljeno 2. 1. 2016. 
  7. ^ „Primorac poražen u finalu Evrolige 2010.”. blic.rs. Pristupljeno 2. 1. 2016. 
  8. ^ „Budva osvojila Kup Crne Gore, trofej dodijeljen Primorcu, pa vraćen Budvi”. skalaradio.com. Arhivirano iz originala 11. 5. 2012. g. Pristupljeno 2. 1. 2016. 
  9. ^ „Antonio Petrović novi igrač Primorja”. sportcom.hr. Pristupljeno 2. 1. 2016. 
  10. ^ „Nikola Janović i Toni Petrović neće igrati na Svjetskom prvenstvu u Kazanju”. reprezentacija.me. Arhivirano iz originala 24. 06. 2015. g. Pristupljeno 2. 1. 2016. 
  11. ^ „Povratak Tonija Petrovića u reprezentaciju”. sansasport.com. Arhivirano iz originala 5. 3. 2016. g. Pristupljeno 2. 1. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]