Antonio Petrović
Antonio Petrović | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||
Nadimak | Toni | ||||||
Datum rođenja | 24. septembar 1982. | ||||||
Mesto rođenja | Kotor, Jugoslavija | ||||||
Državljanstvo | Crna Gora | ||||||
Visina | 193 cm | ||||||
Igračke informacije | |||||||
Pozicija | bek | ||||||
Juniorska karijera | |||||||
| |||||||
Seniorska karijera | |||||||
| |||||||
Reprezentativna karijera | |||||||
2009— | Crna Gora | ||||||
Nagrade i medalje
|
Antonio Toni Petrović (Kotor, 24. septembar 1982) crnogorski je vaterpolista koji nastupa za riječko Primorje i reprezentaciju Crne Gore.
Igračka karijera[uredi | uredi izvor]
Klub[uredi | uredi izvor]
Čin prvi, početakː Primorac (1990—2005)[uredi | uredi izvor]
Antonio Petrović je počeo da trenira vaterpolo u osmoj godini života. Već kao šesnaestogodišnjak je postao prvotimac (1998), ali Primorac, iako kvalitetan tim, krajem 90-ih i početkom 2000-ih, nije mogao da parira najjačim klubovima u zemlji – prvo Bečeju, potom i komšijskom Jadranu – pa je osvojen samo jedan Kup Srbije i Crne Gore (2002/03), a na kontinentalnom nivou najveći uspjeh predstavlja plasman u četvrtfinale Lige šampiona (2003/04). Kotorane je tada, protiv ruskog Šturma, samo jedan gol dijelio od plasmana na fajnal-for. Nakon sezone 2004/05. Primorac zapada u finansijsku krizu, igrački kadar počinje da se osipa, pa Petrović odlazi u Italiju.[1]
Čin drugi, internacionalac: Salerno (2005—2007)[uredi | uredi izvor]
Dvije sezone u prosječnom italijanskom klubu, osuđenom da se bori za opstanak u najkvalitetnijoj ligi na svijetu, nijesu toliko skrenule pažnju javnosti na Petrovićeve igre, koliko su mu pomogle da stekne iskustvo, prijeko potrebno za uspješne nastupe u predstojećim godinama.
Salerno je 2005/06. završio na sedmom mjestu, a 2006/07. je, prema promijenjenom sistemu takmičenja, bio šesti u Grupi 2, što je značilo da ide u borbu za opstanak u elitnom rangu.
U međuvremenu, finansijska situacija u Kotoru se popravila, pa se Toni 2007. vratio u matični klub.
Čin treći, najbolje godine: Primorac (2007—2011)[uredi | uredi izvor]
Primorac je 2006/07. neočekivano osvojio titulu prvaka Crne Gore, pa su u sezonu 2007/08. ušli prilično ambiciozno. Vratili su neke veoma važne igrače, među njima i Petrovića. Titula je odbranjena,[2] a tim je u ljeto 2008. dodatno pojačan.[3] Osnažili su se i konkurenti – prije svih, Jadran i Budva – pa su trofeji u nacionalnim okvirima izostali,[4] ali je zato osvojen onaj najznačajniji – trofej pobjednika Evrolige. Kotorani su u četvrtfinalu eliminisali najljućeg konkurenta, Jadran, da bi, potom, na fajnal-foru, bili bolji od Juga (9—6) i favorizovanog Pro Reka (8—7). Opšti je utisak da je najvažniji igrač Kotorana u ovoj kampanji bio upravo Toni Petrović. Potpuno je zaustavio napadače protivnika, a mnogi su bili mišljenja da je zaslužio priznanje za najkorisnijeg igrača turnira.[5]
U sezoni 2009/10. Primorac je uspio da osvoji Superkup Evrope[6] i Kup Crne Gore, ali u nacionalnom prvenstvu i Jadranskoj ligi nije imao šansi protiv Jadrana. Ipak, u Evroligi je napravio senzaciju time što je, baš kao i prethodne godine, u četvrtfinalu počistio komšije iz Novog, u polufinalu Jug, ali se, u finalu, Pro Reko, ovoga puta, pokazao kao prejak protivnik (3—9).[7]
Posljednja Tonijeva sezona u Primorcu nije bila naročito uspješna. Klub je stigao do finala Kupa Crne Gore,[8] ali nije osvojio nijedan trofej, uslijedio je finansijski kolaps, pa su se igrači razišli.
Toni je opet otišao u Italiju, ovoga puta u Savonu, znatno bolji i ambicioznoji klub nego što je to 2005. bio Salerno.
Čin četvrti, povratak na čizmu: Savona (2011—2013)[uredi | uredi izvor]
Savona je 2011/12. predstavljala skup iskusnih italijanskih igrača – aktuelnih i bivših reprezentativaca – ojačan prisustvom Mlađana Janovića i Tonija Petrovića. Odbranjen je trofej pobjednika Evrokupa (pobjeda nad Sabadeljom – 14:9 i 6:8), dok je u Seriji A1 osvojeno treće mjesto u regularnom dijelu sezone, a u polufinalu doigravanja bolja je bila Breša (2-1 u seriji, 8-6 u posljednjoj utakmici). Petrović je opravdao epitet odličnog defanzivca.
U sezoni 2012/13. opet je osvojeno treće mjesto u Seriji A1, ali je, iznenađujuće, u četvrtfinalu doigravanja pretrpljen poraz od Akvakjare. Savona je dogurala do finala Kupa Italije, ali nije mogla da nadjača Pro Reko (9—13), dok je, na kontinentalnom nivou, u okviru Evrokupa krajnji domet bio – plasman u polufinale. U italijanskom okršaju, bolja je bila Florencija (6-8, 11-11).
Na kraju te sezone, stigla je odlična ponuda riječkog Primorja, pa je Petrović promijenio sredinu.[9]
Čin peti, nova mladost: Primorje (2013 — )[uredi | uredi izvor]
Riječki tim je doživio renesansu onoga trenutka kada je prešao u vlasništvo Gabrijelea Volpija koji se već dokazao rezultatima sa Pro Rekom. U sezonama 2013/14. i 2014/15. osvojene su triple krupne – prvenstvo Hrvatske, kup Hrvatske i Jadranska liga – a u Ligi šampiona se stizalo do polufinala (2013/14) i finala (2014/15). Toni je, kao vrstan defanzivac, dao izuzetan doprinos osvajanju pomenutih trofeja.
Klupski trofeji:[uredi | uredi izvor]
- Pobjednik Evrolige sa Primorcem (1): 2008/09.
- Pobjednik Superkupa Evrope sa Primorcem (1): 2009/10.
- Pobjednik Evrokupa sa Savonom (1): 2011/12.
- Pobjednik Jadranske lige sa Primorjem (2): 2013/14, 2014/15.
- Prvak Crne Gore sa Primorcem (1): 2007/08.
- Prvak Hrvatske sa Primorjem (2): 2013/14, 2014/15.
- Pobjednik Kupa Srbije i Crne Gore sa Primorcem (1): 2002/03.
- Pobjednik Kupa Crne Gore sa Primorcem (1): 2009/10.
- Pobjednik Kupa Hrvatske sa Primorjem (2): 2013/14, 2014/15.
Reprezentacija[uredi | uredi izvor]
Za vrijeme trajanja Državne zajednice Srbije i Crne Gore, bilo je teže upasti u sastav reprezentacije, nego osvojiti medalju na velikom takmičenju, pa se Petroviću nije pružila prilika da zaigra za plave delfine. Bio je ispod radara selektora i nakon osamostaljenja Crne Gore, sve dok se nije afirmisao osvajanjem Evrolige sa Primorcem 2009. Od tada je standardan u prvom timu i nastupao je na svakom takmičenju u narednih pet godina.
Privremeno se povukao iz reprezentacije nakon Evropskog prvenstva 2014. pa ga nije bilo u sastavu za Svjetsku ligu i Svjetsko prvenstvo 2015.[10] ali se, dolaskom Vladimira Gojkovića na mjesto selektora, vratio u nacionalni tim.[11]
Sa crvenim ajkulama je osvojio sledeće medalje:
- srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu 2013.
- srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu 2012.
- zlatnu (2009), srebrnu (2010) i dvije bronzane medalje (2013, 2014) u Svjetskoj ligi
Dva puta mu je za dlaku izmakla medalja. Na Olimpijskim igrama 2012. i Evropskom prvenstvu 2014. Crna Gora je zauzela četvrto mjesto.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Intervju sa Antonijom Petrovićem”. reprezentacija.me. Pristupljeno 2. 1. 2016.
- ^ „Primorac ponovo prvak Crne Gore”. mondo.rs. Pristupljeno 2. 1. 2016.[mrtva veza]
- ^ „Primorac pravi drim-tim”. mondo.rs. Pristupljeno 2. 1. 2016.[mrtva veza]
- ^ „Jadran prvak Crne Gore”. pcnen.com. Pristupljeno 2. 1. 2016.
- ^ „Primorac prvak Evrope”. rts.rs. Pristupljeno 2. 1. 2016.
- ^ „Primorac osvojio Superkup Evrope”. b92.net. Pristupljeno 2. 1. 2016.
- ^ „Primorac poražen u finalu Evrolige 2010.”. blic.rs. Pristupljeno 2. 1. 2016.
- ^ „Budva osvojila Kup Crne Gore, trofej dodijeljen Primorcu, pa vraćen Budvi”. skalaradio.com. Arhivirano iz originala 11. 5. 2012. g. Pristupljeno 2. 1. 2016.
- ^ „Antonio Petrović novi igrač Primorja”. sportcom.hr. Pristupljeno 2. 1. 2016.
- ^ „Nikola Janović i Toni Petrović neće igrati na Svjetskom prvenstvu u Kazanju”. reprezentacija.me. Arhivirano iz originala 24. 06. 2015. g. Pristupljeno 2. 1. 2016.
- ^ „Povratak Tonija Petrovića u reprezentaciju”. sansasport.com. Arhivirano iz originala 5. 3. 2016. g. Pristupljeno 2. 1. 2016.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Antonio Petrović na sajtu Sports-Reference.com (arhivirano)