Antonije Popović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Antonije Popović
Ime po rođenjuAntonije Popović
Druga imenaTonka
Datum rođenja1843.
Mesto rođenjaLeskovac
Datum smrti1896.
Mesto smrtiLeskovac
Uzrok smrtisamoubistvo
PrebivališteLeskovac
Zanimanjeindustrijalac, trgovac
Delovanjetekstilna industrija

Antonije Tonka Popović (18431896) bio je jedan od najstarijih pionira leskovačke tekstilne industrije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Antonije Popović se rodio u Leskovcu 1843. godine, u imućnoj porodici. Čim je odrastao, počeo je da se bavi trgovinom. U Bugarsku je nosio leskovačku kudelju i užariju, a otuda donosio gajtan i šajak i ove artikle prodavao po Južnom Pomoravlju i drugim krajevima zajedno sa užarijom, paprikom i bojama. Kod Tonke i Karče, jednog starijeg leskovačkog trgovca, služili su gotovo svi potonji leskovački industrijalci: Mita Teokarević, Gligorije Jovanović, Gligorije Petrović, Proka Mitić, Mika Stanković – Kuca i drugi. Kupovinom i prodajom gajtana od bugarskih proizvođača Tonka se najviše bavio pred oslobođenje Leskovca i prvih godina posle oslobođenja. Godine 1882. godine postao je jedan od rodonačelnika ideje da se zbog visokih carina na uvoz gajtana iz Bugarske u Leskovcu stvori fabrika gajtana. U ovoj nameri on se udružio sa Milanom Teokarevićem, Gligorijem Jovanovićem, Prokom Mitićem i uz pomoć Bugarina Stevana Bojidžinova 1884. godine otvorio je prvu fabriku gajtana u vodenici u selu Strojkovcu.[1] U tom periodu Popović je bio vrlo istaknuta ličnost među osnivačima prve leskovačke gajtanare, a docnije imao i istaknutu ulogu u osnivanju prve srpske fabrike vunenih tkanina u Leskovcu (1895/96), u čijoj firmi je njegovo ime na prvom mestu.

Svoj život Tonka Popović završio je tragično. Godine 1896, firma Antonija Popovića i komp. bila je dovedena u kritičnu situaciju i njeno bankrotstvo se očekivalo svakog časa, i to usled odluke vlade da sa Bugarskom sklopi carinski savez, kojim bi, na štetu nove leskovačke fabrike, bio olakšan uvoz bugarskog gajtana, sukna i šajka. Iako je do zaključenja trgovinskog ugovora sa Bugarskom došlo tek naredne godine, prvi član firme, Tonka, nije mogao da izdrži tešku situaciju koju su stvorili pregovori s Bugarskom i prihvatanje ideje carinskog saveza, već je sebi oduzeo život pre nego što je fabrika bila puštena u rad.

Tonka je imao tri sina, Mihaila, Milana i Petra, od kojih ga je u fabrici zamenio Milan. Godine 1904. masa Antonija Popovića i Gligorije Jovanović istupaju iz prve leskovačke fabrike vunenih tkanina pa od Mike Jovanovića otkupljuju njegovu gajtanaru sa mlinom u Grdelici i tu osnivaju modernu fabriku vunenih tkanina, gajtana i pletiva. Godine 1906. ortak Gligorije umro je naprasno, te je na njegovo mesto došao njegov brat i naslednik Lazar, a za ortake su tada primljeni i Mika Stojanović zvani Kuca i Gligorije Kostić zvani Zagužanče.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Dimitrijević N., 2015, Leskovac 101, Leskovac”. Arhivirano iz originala 03. 10. 2016. g. Pristupljeno 28. 07. 2016. 
  2. ^ D. Trajković, O počecima leskovačke tekstilne industrije, Leskovački zbornik 7, 166 strana , Leskovac, 1967

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]