Anton Pelinka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Anton Pelinka
Anton Pelinka
Datum rođenja(1941-10-14)14. oktobar 1941.(82 god.)
Mesto rođenjaBečTreći rajh

Anton Pelinka (nem. Anton Pelinka; Beč, 14. oktobar 1941) profesor je političkih nauka i studija nacionalizma na centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti. Pre toga, radio je kao profesor političkih nauka na Univerzitetu u Inzbruku, jednom od najvećih austrijskih univerziteta. Tokom svoje karijere bio je i dekan Fakulteta za političke nauke i sociologiju između 2004. i 2006. godine.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 14. oktobra 1941. u Beču. Po završetku studija na Univerzitetu u Beču (doktorat 1964) i politologije na institutu za napredne studije, radio je u nedeljniku Die Furche. Prvo je radio kao asistent. Vratio se na institut, čiji je tada glavni direktor bio austrijsko-američki istoričar Ernst Florijan Vinter. Godine 1971. otišao je u Salcburg gde se godinu dana kasnije kvalifikovao za univerzitetskog predavača. Posle toga otišao je u Nemačku da dve godine predaje u Esenu i Berlinu. Godine 1975. zaposlen je kao stalni profesor na Univerzitetu u Inzbruku. Kao profesor gostovao je na mnogim univerzitetima u inostranstvu. Godine 1977. radio je na Univerzitetu Džavaharlal Nehru u Nju Delhiju. U Sjedinjenim Američkim Državama radio je na Univerzitetu u Nju Orleansu 1981. godine, na Univerzitetu Stanford 1997. i na Univerzitetu Mičigen u En Arboru od 2001. do 2002.[2] U to vreme posetio je i Slobodni univerzitet u Briselu. Takođe je radio na Univerzitetu Harvard (1990. do 1991) i Budimpešti (1994) kao istraživač.

U oktobru 2004. Anton Pelinka imenovan je za redovnog profesora na Univerzitetu u Inzbruku. Izabran je 1. januara 2005. za dekana novog Fakulteta političkih nauka i sociologije.[3] Tu funkciju je obavljao sve dok nije počeo da radi u centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti. Radio je i kao šef društva za političko obrazovanje i redovni komentator glavnih novina i medija u Austriji i nekoliko drugih zemalja.[4] Pored naučnih aktivnosti, bio je austrijski predstavnik u komisiji protiv rasizma i ksenofobije u Evropskoj uniji tokom 1990-ih.[5] Nakon što je 1999. godine iskritikovao Jerga Hajdera zato što je zanemario nacionalsocijalizam na italijanskoj televiziji, on ga je tužio zbog klevete. Godine 2001. proglasili su Pelinka krivim.[6]

Naučno istraživanje[uredi | uredi izvor]

Anton Pelinka na konferenciji u Jevrejskom muzeju u Beču.

WorldCat navodi devet njegovih dela koja su globalno predstavljena u više od 300 globalnih biblioteka.[7] Pelinka je pisao o savremenoj političkoj nauci. OCLC navodi da se njegova najtiražnija dela bave predrasudama (Handbook of prejudice), Austrijom (Global Austria: Austria's place in Europe and the world), mirovnim istraživanjima (Friedensforschung, Konfliktforschung, Demokratieforschung ein Handbuch), socijaldemokratijom (Social democratic parties in Europe), Hajderovim fenomenom u Austriji, izazovom etničkog sukoba, demokratijom i samoopredeljenjem u Srednjoj Evropi, nacionalnim identitetom i demokratijom u Indiji (Democracy Indian style: Subhas Chandra Bose and the creation of India's political culture).[8] U svojim radovima naglasak stavlja na demokratskim teorijama, političkim sistemima i političkoj kulturi u Austriji i uporednim istraživanjima o strankama i udruženjima. Vodeći je međunarodni stručnjak za teme poput desničarskog ekstremizma i ksenofobije u društvu. Između 1965. i 2019. objavio je 92 naučna članka u glavnim časopisima političkih nauka, dokumentovanim u biblioteci Univerziteta Kolumbija u Njujorku.[9]

Napisao je nekoliko publikacija koje se bave temama od interesa, posebno austrijskim političkim sistemom.[10] U Fünf Fragen an drei Generationen. Der Antisemitismus und wir heute raspravljao je o istorijskim promenama u austrijskom društvu. Sa Rutom Vodakom je suurednik austrijskog časopisa The Haider Phenomenon.[11]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Demokratske teorije

  • Dynamische Demokratie. Zur konkreten Utopie gesellschaftlicher Gleichheit. (Dynamic Democracy. The Concrete Utopia of Social Equality) Stuttgart 1974.
  • Politics of the Lesser Evil: Leadership, Democracy, and Jaruelski's Poland, Frankfurt am Main 1996.
  • Demokratie in Indien. Subhas Chandra Bose und das Werden der politischen Kultur. (Democracy in India: Subhas Chandra Bose and the creation of India's political culture). Innsbruck 2005.

Politički sistem i politička kultura u Austriji

  • The Haider Phenomenon. New Brunswick (NJ) 2001
  • Austria in the European Union (Contemporary Austrian Studies)
  • Global Austria: Austria's Place in Europe and the World (Contemporary Austrian Studies)

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada dokumentarnog centra austrijskog otpora 1998.
  • Nagrada za doprinos humanističkim naukama grada Beča 2005.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Günter Bischof; Anton Pelinka; Michael Gehler (2006). Austrian Foreign Policy in Historical Context. Transaction Publishers. ISBN 1-4128-0521-X. 
  2. ^ Central European University. „Anton Pelinka - Professor”. Robert Sata Department of Political Science. Arhivirano iz originala 13. 08. 2012. g. Pristupljeno 11. 5. 2012. 
  3. ^ Salzburg Global Seminary. „Anton Pelinka - Faculty”. Arhivirano iz originala 15. 4. 2013. g. Pristupljeno 12. 5. 2012. 
  4. ^ https://news.google.com/search?q=anton%20pelinka&hl=de&gl=AT&ceid=AT%3Ade
  5. ^ Salzburg Global Seminary. „Anton Pelinka - Faculty”. Arhivirano iz originala 15. 4. 2013. g. Pristupljeno 12. 5. 2012. 
  6. ^ Deák, István; et al. (5. 10. 2000). „Injustice in Austria”. The New York Review of Books. Pristupljeno 12. 5. 2012. 
  7. ^ https://www.worldcat.org/identities/lccn-n80110040/
  8. ^ http://classify.oclc.org/classify2/ClassifyDemo?search-author-txt=%22Pelinka%2C+Anton%2C+1941-%22
  9. ^ https://clio.columbia.edu/articles?form=advanced&s.cache=false&s.cmd=addFacetValueFilters%28IsScholarly%2C+true%29&s.dailyCatalog=t&s.ff%5B%5D=ContentType%2Cand%2C1%2C10&s.ff%5B%5D=SubjectTerms%2Cand%2C1%2C10&s.ff%5B%5D=Language%2Cand%2C1%2C10&s.fq=AuthorCombined%3A%28pelinka%2C+anton%29&s.fvf%5B%5D=ContentType%2CNewspaper+Article%2Ct&s.fvf%5B%5D=ContentType%2CJournal+Article%2Cf&s.pn=1&s.ps=10&s.rf=PublicationDate%2C1965%3A2019&s.secure=f&s.sort=PublicationDate%3Adesc&search_field=&spellcheck=true
  10. ^ Salzburg Global Seminary. „Anton Pelinka - Faculty”. Arhivirano iz originala 15. 4. 2013. g. Pristupljeno 12. 5. 2012. 
  11. ^ Sully, Melanie (1997). „The Haider Phenomenon - Book Review”. East European Monographs. New York: Columbia University Press. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Anton Pelinka na Vikimedijinoj ostavi