Aplikacijski dio prenosnih mogućnosti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
SS7 skup protokola
SS7 protokol prema OSI sloju
AplikacioniINAP, MAP, IS-41...
TCAP, CAP, ISUP, ...
MrežniMTP nivo 3 + SCCP
VezniMTP nivo 2
FizičkiMTP nivo 1

Aplikacijski dio prenosnih mogućnosti (engl. Transaction Capabilities Application Part–TCAP)[1] iz ITU-T preporuka Q.771-Q.775 ili ANSI T1.114 je protokol za mreže Sistem signalizacije broj 7. Osnovna svrha je da omogući višestruke istovremene dijaloge između istih pod-sistema na istim mašinama, koristeći Transakcijski identitet[1] da razlikovaju te dijaloge, koje na sličan način TCP portovi omogućavaju multipleksirajuće veze između iste IP adrese na Internetu.

TCAP se koristi da prevozi INAP u Inteligentnoj mreži i MAP u mobilnoj telefonskoj mreži.

TCAP poruke se šalju preko žice između mašina. TCAP primitivi se šalju između aplikacija i lokalnoj TCAP steku, sve TCAP poruke su primitivi ali postoje primitivi koji nisu poruke, tj. neki se samo prenose unutra lokalne mašine. Jedna TCAP primitiv se sastoji od jedne ili više TCAP komponenta.

TCAP primitiv može biti jedan od sledećih vrsta:

Jednosmjerna Jedina primitiva bez ikakvih sledećih primitiva. Nekad se odnosi kao Obaveštenje.
Početak Početak dijaloga, dalji primitivi slede.
Nastavak Šalji narednu primitivu na postojeći dijalog, dalji primitivi slede.
Kraj Zadnja primitiva na postojeći dijalog, zatvori postojeći dijalog.
Prekid Greška je prouzrokovala dijalog da se zatvori.
Otkaz Tajmer se probudio bez primanja ikakvog odgovora (ovo je primitiv ali ne poruka)

Primitiv za početak ima, do 4 bajta, Izvorni transakcijski identitet, Nastavak takođe ima Odredišni transakcijski identitet, Kraj i Prekid samo mogu imati Odredišni transakcijski identitet. Svaki primitiv ima oba izborne komponentne i dijalogne delove. Komponentni deo za jednosmjerni primitiv je obavezan.

Dijalogni deo nosi dijalogne ili jednosmerne kontrolne protokolske jedinice podataka (engl. Protocol data unit&mdashPDU). Za MAP i INAP, dijalogni PDU se koristi koji uspostavljanja i prekida dijalog za aplikacijski kontekst koji je dan u primitivi. Sledeće primitive su definisani za dijalogne PDU-e:

AARQ Zahtev za dijalog. Za MAP i INAP, AARQ je poslan u prititivu Početak sa Zahtevnoj komponenti uopšte, sa aplikacijskom kontekstu MAP/INAP operacijskom paketu.
AARE Odgovor dijaloga. Poruka poslana za odgovor prema AARQ ili primitivima Nastavak ili Kraj.
ABRT Prekid dijaloga.

TCAP koristi disktretne delove poruke koji se nazivaju komponentama pa tako postoje:[2]

Komponenta zahteva Nosi specifikacije žahtjeva i identifikuje koje akcije treba preduzeti
Komponenta zadnjeg odgovora Zadnji odgovor zahteva
Komponenta ne-zadnjeg odgovora Vraća zahtevane podatke, dalji odgovori će biti poslani
Komponenta greške Slučaj greške
Komponenta odbijanja Nema načina da se zadovolji zahtev

Zahtevni komponenti imaju označen 7 bitni zahtevni identitet (InvokeID) koji je prisutan u svim ostalim komponentama da utvrditi koji se odnosi na koji zahtev.

TCAP se može smatrati kao lakša implementacija OSI definisan ROSE, (engl. Remote Operations Services Element protocol).

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b (jezik: bošnjački) Osnovi signalizacionih protokola Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. mart 2016)–Aplikacijski dio prenosnih mogućnosti
  2. ^ (jezik: hrvatski) Cvitanić, Marian. „Sistem signalizacije 7” (PDF). str. 31. Arhivirano iz originala (PDF) 28. 06. 2007. g. Pristupljeno 05. 01. 2009.