Apolo 10

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Znak Apola 10
Mesečev modul Apola 10 iznad mesečeve površine
Zemlja snimljena sa Apola 10

Apolo 10 (engl. Apollo 10) je bila druga misija druga misija kojoj je zadatak bio uputiti se u orbitu oko Meseca sa celokupnom letelicom koja se ovaj put sastojala od svih sastavnih delova: komandnog modula, servisnog modula (kojeg su zvali Čarli Braun) i mesečevog modula (kojeg su zvali Snupi). Letelica Apolo 10 lansirana je uspešno iz Svemirskog centra Kenedi 18. maja 1969.

Primarni zadaci ove misije bili su osposobljavanje i testiranje posade, uređaja i letelice za pružanje podrške letelici i posadi koja će u sledećoj misiji izvršiti zadatak sletanja na Mesec, kao i testiranje samog mesečevog modula u uslovima mesečeve orbite i prirode. Može se reći da je ova misija bila generalna proba za stvarno sletanje na Mesec u misiji Apolo 11.

Dana 22. maja 1969. Tomas Staford i Džin Sernan ušli su u mesečev modul, i aktivirali potisnike kako bi ga odvojili od komadnog modula što je uspešno učinjeno pa se mesečev modul našao u mesečevoj orbiti što je omogućilo da se približe Mesecu na do tada najbližu tačku od 8,9 km iznad površine. Svi sistemi mesečevog modula tokom samostalnog leta bili testirani uključujući komunikacione uređaje, pogon, kontrolne uređaje i radar.

Mesečev i komandni modul spojili su se 23. maja nakon 8 sati razdvojenosti i 31 orbite oko Meseca. Svi sistemi na letelici funkcionisali su dobro izuzev sistema za automatsko navođenje mesečevog modula. Pri povratku na Zemlju, posada Apola 10 je postavila Ginisov rekord u brzini kretanja – 39,897 kilometara na čas.

Posada je tokom leta načinila detaljne fotografije i uputila bistre televizijske snimke mesečeve površine koje su viđene širom sveta. Komandni modul iz ove misije nalazi se u Muzeju nauka u Londonu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]