Apostoli

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Apostoli ili dvanaest apostola (grč. απόστολοςposlanik, blagovesnik) su bili učenici i sledbenici Isusa Hrista.[1]

Broj[uredi | uredi izvor]

Broj apostola upućuje na broj plemena Izrailjevih. Njihova imena su: Simon Petar, Andrej, Jakov Zevedejev, Jovan, Filip, Vartolomej, Toma, Matej, Jakov Alfejev, Levej prozvani Tadej, Apostol Simon Kananit i Juda Iskariotski.[1] Juda je izgubio apostolstvo zbog izdaje, a na njegovo mesto je izabran kockom (žrebom) Matija. Broju od 12 apostola pribrojan je i Sveti Pavle koji je izabran na poseban način.[2][1]

Posle Vaskrsenja, broj apostola se povećao, jer je Isus Hristos još za vreme ovozemaljskog života izabrao 70 (odnosno 72) „malih“ apostola — Sedamdesetoricu.

Značenje reči[uredi | uredi izvor]

Džejms Tiso, Isus i apostoli.

Apostol u običnom govoru je glasonoša, sredstvo ili posrednik preko koga se izražava volja onoga ko šalje poruku. On je poslanik ili glasonoša Otkrovenja. Prema jevanđeljima (jevanđelje znači objavu dobre vesti), Isus Hristos je ovlastio dvanaest učenika (apostola) da deluju u njegovo ime. [3]

Apostolstvo je jedno od osnovnih svojstava hrišćanske crkve na čijim temeljima je i izgrađena. Izvorno, Apostolstvo predstavlja dvanaest Hristovih apostola čija je misija bila da propovedaju Carstvo Božje i isceljuju bolesne.[4] Hrišćanska crkva jeste apostolska, jer se temelji na apostolskom poreklu hronološki i istorijski i jer poseduje apostolske institucije bez kojih se ne može identifikovati.

Apostol - bogoslužbena knjiga[uredi | uredi izvor]

Postoji i bogoslužbena biblijska knjiga Apostol koja se čita utvrđenim redosledom pre čitanja jevanđelja. Knjiga počinje Delima apostolskim, čiji je autor Apostol Luka. Posle Dela apostolskih, dolaze saborne poslanice Sv. Jakova, Petra (dve), Jovana (tri) i Jude, a posle njih, četrnaest poslanica Sv. Pavla: Rimljanima, Korinćanima (dve), Galatima, Efescima, Filipljanima, Kološanima, Solunjanima (dve), Timoteju (dve), Titu i Filimonu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 61. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ Pravoslavlje
  3. ^ Deo ovog članka je preuzet iz knjige Ivana Vidanovića „Rečnik socijalnog rada“ uz odobrenje autora.
  4. ^ Apostoli

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]