Apostolsko prejemstvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Apostolsko prejemstvo se neprekidno održava rukopolaganjem sveštenika.

Apostolsko prejemstvo (lat. successionasljeđe) princip je crkvenog prava kojeg priznaju i poštuju Pravoslavna crkva, Katolička crkva i drevnoistočne crkve, a po kome crkvena jerarhija neposredno proizilazi iz niza rukopolaganja koje je uspostavio sam Isus Hristos preko apostola.

Jedna od najvažnijih garancija očuvanja apostolskog prejemstva je zakonitost episkopskih rukopolaganja, odnosno njihova kanonska hirotonija, kojima se izražava jedinstvo Crkve. Preko apostolskog prejemstva čuva se zajednica koju je uspostavio Gospod Isus Hristos i time se osigurava njen istorijski kontinuitet i njeno svojstvo tijela Hristovog.

Pravoslavna crkva[uredi | uredi izvor]

Pravoslavna crkva smatra da je apostolsko prejemstvo očuvano u svim njenim pomjesnim crkvama, Katoličkoj crkvi i drevnoistočnim crkvama. Klirici tih crkava mogu biti primljeni u Pravoslavnu crkvu u postojećem dostojanstvu kroz čin pokajanja.[1]

Još početkom 20. vijeka, niz pomjesnih pravoslavnih crkava (Carigradska, Jerusalimska, Aleksandrijska, Rumunska, Kiparska) smatrale su da se apostolsko prejemstvo očuvalo i u Crkvi Engleske. U današnje vrijeme, zbog različitog poimanja tajne sveštenstva pravoslavci ne priznaju valjanost njihovih hirotonija.

Katolička crkva[uredi | uredi izvor]

Katolička crkva smatra da je apostolsko prejemstvo očuvano u njoj samoj, Pravoslavnoj crkvi i drevnoistočnim crkvama.

Kao i Pravoslavna, i Katolička crkva u današnje vrijeme ne priznaje apostolsko prejemstvo unutar Crkve Engleske zbog različitog poimanja tajne sveštenstva i anglikanske biskupe i sveštenike prima pod svoje okrilje samo kao obične vjernike. Pri tome, bivši anglikanski biskupi i sveštenici mogu postati katolički sveštenici primajući tajnu sveštenstva, ali ne mogu postati katolički biskupi.[2]

Protestantizam[uredi | uredi izvor]

Većina protestantskih teologa odbacuje značaj apostolskog prejemstva kao simbola očuvanja i produženja apostolske službe. Mišljenja su da biskupi i prezviteri nisu to zbog sile prejemstva nego zahvaljujući tome što su ih izabrale crkvene opštine. Takvo mišljenje neposredno proističe iz protestantskog učenja o sveštenstvu.[1]

U savremenim protestantskim strujama (baptisti, pentekostalci, adventisti itd.) ne pridaju veliki značaj apostolskom prejemstvu zbog toga što smatraju da se Božji blagoslov ne zasniva preko obreda hirotonije već na vjernosti služenja biblijskim principima i u manifestaciji hrišćanskih vrlina u životu čovjeka.

Tradicionalne crkve ne priznaju crkvena svojstva protestantskim opštinama zbog toga što kod njih ne postoji apostolsko prejemstvo u tradicionalnom smislu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]