Aristobul I

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aristobul I
Lični podaci
Datum rođenja2. vek p. n. e.
Datum smrti103. p. n. e.
Porodica
SupružnikSaloma Aleksandra
PotomstvoHerodias
RoditeljiJovan Hirkan
DinastijaHasmonean dynasty
PrethodnikJohn Hyrcanus, Maccabean leader
NaslednikAlexander Jannaeus

Aristobul I (grč. Ἀριστόβουλος, do 103. p. n. e.) je bio jevrejski prvosveštenik i prvi vladar Hasmonejske dinastije, koji je sebe nazivao kraljem, a vladao je samo godinu dana 104–103. p. n. e. Najstariji je sin Jovana Hirkana i nije se složio sa njegovim testamentom, po kome je on trebalo da obavlja funkciju prvosveštenika, a njegova majka da zadrži svetovnu vlast. Majku je zatočio i dao da u zatvoru umre od gladi. Zbog smrtonosne bolesti vladao je veoma kratko, manje od godine dana, ali ipak je uspeo da proširi granice Judeje na Galileju i nametne judaizam pokorenom stanovništvu.

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Najstariji je sin je Jovana Hirkana, koji je bio jevrejski prvosveštenik od 135. do 104. p. n. e. i koji je uspeo da se izbori za nezavisnost Judeje od Seleukidskoga carstva. Aristobul I je imao četvoro braće, Antigona, Aleksandra Janeja i dvojicu, kojima ne znamo imena. Aristobul I je bio oženjen Salomom Aleksandrom, koja se nakon njegove smrti udala za njegovoga brata Aleksandra Janeja.

Opsada Samarije[uredi | uredi izvor]

Kada je Jovan Hirkan uočio da je građanski rat iscrpio Seleukidsko carstvo i dva Antioha krenuo je 110. p. n. e. u osvajanje Samarije (Sebaste). Nakon što je dobro opkolio Samariju Hirkan je ostavio svojim sinovima Aristobulu i Antigonu da nastave sa opsadom. Nakon duže opsade Samarija se našla u teškoj oskudici, zavladala je glad. Samarija je onda tražila pomoć od Antioha IX Kizičkoga. Antioh IX Kizički je došao da pomogne, ali Aristobul ga je pobedio i nakon toga ganjao ga je do Skitopolja. Nakon toga Antigon i Aristobul nastavili su sa opsadom Samarije. Pošto je Samarija opet tražila pomoć Antioh IX je poslao 6.000 vojnika, koje je dobio od Ptolemeja IX Latira. Antioh IX je sa egipatskom vojskom pustošio Judeju, ali nije mogao da digne opsadu Samarije. Sinovi Jovana Hirkana Aristobul i Antigon nakon jednogodišnje opsade zauzeli su Samariju 109. p. n. e.

Aristobul postaje kralj[uredi | uredi izvor]

Kada je umro Jovan Hirkan 104. p. n. e. iza sebe je ostavio pet sinova i ženu. Aristobul je kao najstariji preuzeo ne samo funkciju prvosveštenika, nego i svetovnu vlast, koju je Jovan Hirkan bio odredio za svoju ženu. Aristobul je promenio i oblik vladavine u carstvo, pa je prvi počeo da nosi krunu. Zatočio je tri brata i majku, a kraj sebe je jedino zadržao brata Antigona, koga je odredio za savladara. Majku je pustio da u zatvoru umre od gladi.

Huškaju ga protiv brata[uredi | uredi izvor]

Za vreme svoje jednogodišnje vladavine Aristobul je uspeo da pokori Iturejce u Galileji i prisili ih da prihvate judaizam. Kao i njegov otac Jovan Hirkan, tako je i Aristobul bio naklonjen sekti saduseja i poduzimao je akcije, koje su lagano krnjile jevrejski identitet.

Pokazivao je i naklonost prema Grcima. Bio je oženjen Salomom Aleksandrom. Kada je počeo da pokazuje znakove bolesti, tada ga je žena počela da huška protiv brata Antigona. U početku Aristobul nije obraćao pažnje na zavidne dvorjane, koji su spletkarili protiv Antigona. Međutim nakon povratka Antigona sa uspešnoga vojnoga pohoda u svetloj ratnoj opremi Saloma i dvorjani uspeli su da pomalo zatruju Aristobula sa sumnjama da njegov brat namerava da se silom domogne trona.

Zamka za Antigona[uredi | uredi izvor]

Aristobul je bio bolestan i prevaren je sumnjama, pa je postavio stražu u tunelu, koji je vodio do njegove kule, a straži je naredio da ubije Antigona ako dođe naoružan. S druge strane bratu je poručio da ga nenaoružan poseti. Međutim kraljica Saloma Aleksandra i dvorjani su to iskoristili, da bi Antigona saterali u zamku, pa su Antigonu umesto kraljeve poruke poslali drugu poruku. Rekli su mu da ga je brat Aristobul zamolio da ga poseti i da ponese trofejno oružje. Antigon je postupio prema poruci, pa ga je straža ubila u hodniku kraljeve kule.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Aristobul je bio tužan zbog smrti brata i zbog toga se kajao, a bolest mu se pogoršavala. Umro je 103. p. n. e. nakon manje od godinu dana vlasti. Njegova žena Saloma Aleksandra pustila mu je braću na slobodu i udala se za Aleksandra Janeja, koji je postao novi kralj.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Josif Flavije, Judejski rat, prevod Dušan Glumac, Prosveta Beograd, 1967
  • Josif Flavije, Jevrejske starine