Armadilo

Armadilo Vremenski raspon:
Devetopojasni armadilo (Dasypus novemcinctus)
Naučna klasifikacija
Domen:	Eukaryota
Carstvo:	Animalia
Tip:	Chordata
Klasa:	Mammalia
Red:	Cingulata Gray, 1821
Porodica:	Dasypodidae Gray, 1821
Tipski rod
Dasypus Linnaeus, 1758
Rodovi
Spisak †Acantharodeia †Amblytatus †Anadasypus †Archaeutatus †Astegotherium †Barrancatatus †Chasicotatus †Chorobates †Coelutaetus Dasypus †Eocoleophorus †Epipeltecoelus †Eutatus †Hemiutaetus †Isutaetus †Lumbreratherium †Macrochorobates †Mazzoniphractus †Meteutatus †Nanoastegotherium †Parastegosimpsonia †Pedrolypeutes †Pliodasypus †Prodasypus †Proeutatus †Propraopus †Prostegotherium †Pucatherium †Punatherium †Riostegotherium †Stegotherium †Stenotatus †Utaetus

Armadilo je zajednički naziv za 2 porodice iz reda oklopnika (Cingulata), Dasipodidae i Chlamyphoridae, koje žive u Severnoj i Južnoj Americi. Ove dve porodice jedine su preživele porodice iz reda oklopnika (Cingulata), a porodica pampaske zveri (Pampatheriidae) i potporodica gliptodonti (Gliptodontinae), izumrle su.

Armadiljo pripada nadredu Xenatrhra zajedno sa lenjivcima i mravojedima iz reda krezubice.

Ime

Reč „armadiljo“ na španskom znači „onaj koji ima oklop“. Na jeziku navatl ova životinja se zove āyōtōchtli, što znači „kornjača - zec”.

Opis

Postoji oko deset živih rodova i oko 20 vrsta živih vrsta armadilja, koji se razlikuju po broju kolutova na njihovom oklopu. Njihova prosečna dužina je oko 75 cm, uključujući i rep; džinovski armadiljo naraste do 150 cm i teži do 59 kg, dok ružičasti vilinski armadiljo ima ukupnu dužinu 12–15 cm. Sve vrste su poreklom iz Severne i Južne Amerike, gde nastanjuju različita staništa, naročito u Paragvaju i okolnim područjima. Mnoge vrste su ugrožene.

Rasprostranjenost

Neke vrste poput dugonosih armadilja imaju široko područje rasprostiranja, dok su drugi, poput vilinskih armadilja koncentrisani na manje područje u Južnoj Americi. Devetopojasni Armadiljo nekada je imao malo područje rasprostiranja u SAD, ali s vremenom se zbog nedostatka prirodnih neprijatelja proširio po Severnoj i Južnoj Americi sve do Argentine.

Filogenija

Dasypodidae, poput Chlamyphoridae, je bazalna klada unutar Cinglata, kao što je prikazano ispod. D. kappleri je bazalna unutar Dasypodidae.

Kladogram reda Cingulata

Cingulata  Dasypodidae Dasypus D. (Hyperoambon)   D. kappleri     D. (Dasypus)     D. septemcinctus     D. hybridus           D. yepesi     D. sabanicola         D. novemcinctus     D. pilosus              Chlamyphoridae    Euphractinae       †Glyptodontinae       Chlamyphorinae     Tolypeutinae

Klasifikacija

Ispod je taksonomija armadila u ovoj porodici.

Porodica Dasypodidae

• † Rod Acantharodeia
• † Rod Amblytatus
• † Rod Archaeutatus
• † Rod Astegotherium
• † Rod Barrancatatus
• † Rod Chasicotatus
• † Rod Chorobates
• † Rod Coelutaetus
• † Rod Eocoleophorus
• † Rod Epipeltecoelus
• † Rod Eutatus
• † Rod Hemiutaetus
• † Rod Isutaetus
• † Rod Lumbreratherium
• † Rod Macrochorobates
• † Rod Mazzoniphractus
• † Rod Meteutatus
• † Rod Pedrolypeutes
• † Rod Prodasypus
• † Rod Proeutatus
• † Rod Prostegotherium
• † Rod Pucatherium
• † Rod Punatherium
• † Rod Stegotherium
• † Rod Stenotatus
• † Rod Utaetus
• Podporodica Dasypodinae
  • † Pleme Astegotheriini
    • † Rod Nanoastegotherium
    • † Rod Parastegosimpsonia
    • † Rod Riostegotherium
    • † Rod Astegotherium
    • † Rod Stegosimpsonia
  • Pleme Dasypodini
    • † Rod Anadasypus
    • Rod Dasypus
    • † Rod Pliodasypus
    • † Rod Propraopus

Literatura

• McDougall, Len (2004). The Encyclopedia of Tracks & Scats. Globe Pequot. str. 266. 
• Gardner, A.L. (2005). „Order Cingulata”. Ur.: Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 94—99. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494. .
• Vizcaíno, S. F.; De Iuliis; Bargo, M. S. (1998). „Skull Shape, Masticatory Apparatus, and Diet of Vassallia and Holmesina (Mammalia: Xenarthra: Pampatheriidae): When Anatomy Constrains Destiny”. Journal of Mammalian Evolution. 5 (4): 291—322. S2CID 20186439. doi:10.1023/A:1020500127041. 
• Blanco, R. E.; Jones, W. W.; Rinderknecht, A. (2009-08-26). „The sweet spot of a biological hammer: the centre of percussion of glyptodont (Mammalia: Xenarthra) tail clubs”. Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences. 276 (1675): 3971—3978. ISSN 0962-8452. PMC 2825778 . PMID 19710060. doi:10.1098/rspb.2009.1144. <
• Mead, J. I.; Swift, S. L.; White, R. S.; McDonald, H. G.; Baez, A. (2007). „Late Pleistocene (Rancholabrean) Glyptodont and Pampathere (Xenarthra, Cingulata) from Sonora, Mexico” (PDF). Revista Mexicana de Ciencias Geológicas. 24 (3): 439—449 (see p. 440). Pristupljeno 2013-06-15. 
• Woodburne, M. O. (2010-07-14). „The Great American Biotic Interchange: Dispersals, Tectonics, Climate, Sea Level and Holding Pens”. Journal of Mammalian Evolution. 17 (4): 245—264 (see p. 249). ISSN 1064-7554. PMC 2987556 . PMID 21125025. doi:10.1007/s10914-010-9144-8. 
• Hubbe, A.; Hubbe, M.; Neves, W. A. (mart 2013). „The Brazilian megamastofauna of the Pleistocene/Holocene transition and its relationship with the early human settlement of the continent”. Earth-Science Reviews. 118: 1—10 (see pages 3, 6). Bibcode:2013ESRv..118....1H. ISSN 0012-8252. doi:10.1016/j.earscirev.2013.01.003. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
• Fiedal, Stuart (2009). „Sudden Deaths: The Chronology of Terminal Pleistocene Megafaunal Extinction”. Ur.: Haynes, Gary. American Megafaunal Extinctions at the End of the Pleistocene. Vertebrate Paleobiology and Paleoanthropology. Springer. str. 21—37 (see p. 31). ISBN 978-1-4020-8792-9. OCLC 313368423. doi:10.1007/978-1-4020-8793-6_2. 
• Delsuc, F.; Gibb, G. C.; Kuch, M.; Billet, G.; Hautier, L.; Southon, J.; Rouillard, J.-M.; Fernicola, J. C.; Vizcaíno, S. F.; MacPhee, R. D.E.; Poinar, H. N. (2016-02-22). „The phylogenetic affinities of the extinct glyptodonts”. Current Biology. 26 (4): R155—R156. PMID 26906483. doi:10.1016/j.cub.2016.01.039 . 
• Upham, Nathan S.; Esselstyn, Jacob A.; Jetz, Walter (2019). „Inferring the mammal tree: Species-level sets of phylogenies for questions in ecology, evolution and conservation”. PLOS Biol. 17 (12): e3000494. PMC 6892540 . PMID 31800571. doi:10.1371/journal.pbio.3000494 . 
• Gibb, Gillian C.; Condamine, Fabien L.; Kuch, Melanie; Enk, Jacob; Moraes-Barros, Nadia; Superina, Mariella; Poinar, Hendrik N.; Delsuc, Frédéric (2015). „Shotgun Mitogenomics Provides a Reference PhyloGenetic Framework and Timescale for Living Xenarthrans”. Molecular Biology and Evolution. 33 (3): 621—642. PMC 4760074 . PMID 26556496. doi:10.1093/molbev/msv250. 
• Delsuc, F.; Gibb, G. C.; Kuch, M.; Billet, G.; Hautier, L.; Southon, J.; Rouillard, J.-M.; Fernicola, J. C.; Vizcaíno, S. F.; MacPhee, R. D. E.; Poinar, H. N. (2016). „The phylogenetic affinities of the extinct glyptodonts”. Current Biology. 26 (4): R155—R156. PMID 26906483. doi:10.1016/j.cub.2016.01.039 . 
• Gibb, G. C.; Condamine, F. L.; Kuch, M.; Enk, J.; Moraes-Barros, N.; Superina, M.; Poinar, H. N.; Delsuc, F. (2015). „Shotgun Mitogenomics Provides a Reference PhyloGenetic Framework and Timescale for Living Xenarthrans”. Molecular Biology and Evolution. 33 (3): 621—642. PMC 4760074 . PMID 26556496. doi:10.1093/molbev/msv250. 
• „Fossilworks: Cingulata”. Paleobiology Database. University of Wisconsin–Madison. Pristupljeno 27. 11. 2021. 
• „Greater long-nosed armadillo (Dasypus beniensis)”. Xenarthrans.org. IUCN/SSC Anteater, Sloth, and Armadillo Specialist Group. Pristupljeno 29. 11. 2021. 
• Anacleto, T. C. S.; Arteaga, M.; Superina, M.; Abba, A. M. (2014). „Dasypus kappleri”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2014: e.T6289A47440608. doi:10.2305/IUCN.UK.2014-1.RLTS.T6289A47440608.en . 
• „Greater long-nosed armadillo (Dasypus kappleri)”. Xenarthrans.org. IUCN/SSC Anteater, Sloth, and Armadillo Specialist Group. Pristupljeno 29. 11. 2021. 
• Superina, M.; Abba, A. M. (2014). „Dasypus pilosus”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2014: e.T6291A47441122. doi:10.2305/IUCN.UK.2014-1.RLTS.T6291A47441122.en . 
• „Hairy long-nosed armadillo (Dasypus pilosus)”. Xenarthrans.org. IUCN/SSC Anteater, Sloth, and Armadillo Specialist Group. Pristupljeno 29. 11. 2021. 
• Loughry, J.; McDonough, C.; Abba, A. M. (2014). „Dasypus novemcinctus”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2014: e.T6290A47440785. doi:10.2305/IUCN.UK.2014-1.RLTS.T6290A47440785.en . 
• Superina, M.; Trujillo, F.; Arteaga, M.; Abba, A. M. (2014). „Dasypus sabanicola”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2014: e.T6292A47441316. doi:10.2305/IUCN.UK.2014-1.RLTS.T6292A47441316.en . 
• „Northern long-nosed armadillo (Dasypus sabanicola)”. Xenarthrans.org. IUCN/SSC Anteater, Sloth, and Armadillo Specialist Group. Pristupljeno 29. 11. 2021. 
• Anacleto, T. C. S.; Smith, P.; Abba, A. M.; Superina, M. (2014). „Dasypus septemcinctus”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2014: e.T6293A47441509. doi:10.2305/IUCN.UK.2014-1.RLTS.T6293A47441509.en . 
• „Seven-banded armadillo (Dasypus septemcinctus)”. Xenarthrans.org. IUCN/SSC Anteater, Sloth, and Armadillo Specialist Group. Pristupljeno 29. 11. 2021. 
• Abba, A. M.; Gonzalez, E. (2014). „Dasypus hybridus”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2014: e.T6288A47440329. doi:10.2305/IUCN.UK.2014-1.RLTS.T6288A47440329.en . 

Spoljašnje veze

• Photographs of armadillo rolling into a ball