Arheološki muzej u Solunu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Arheološki muzej u Solunu
Αρχαιολογικό Μουσείο Θεσσαλονίκης
Osnivanje1912.
LokacijaSolun
 Grčka
Vrstaarheološki muzej
DirektorPoliksena Adam-Veleni
Veb-sajtwww.amth.gr

Arheološki muzej u Solunu (grčki Αρχαιολογικό Μουσείο Θεσσαλονίκης Arkheoloyikó Mousío Thessaloníkis) se smatra za jedan od najboljih u Evropi. Nalazi se u blizini poznatog Belog Tornja i na suprotnoj strani od gradskog vatrogasnog doma. Muzej poseduje veliku kolekciju uključujući i neverovatne dragocenosti u vidu grobnice oca Aleksandra Velikog, Filipa Makedonskog, koja je otkrivena u Vergini 1977. godine.[1] Druga dragocenost je iz 3. veka p. n. e. papirus Dervenije, jedini netaknuti drevni papirus nađen u Grčkoj, koji je otkriven u grobnici Dervenije. Druge prostorije muzeja sadrže eksponate koji oslikavaju istoriju grada još iz praistorijskih dana sve do Rimskog perioda, uključjući spektakularne mozaike kao i čaše iz Helenističkog doba. Sadrži i interpretira artefakte iz praistorijskog, arhajskog, klasičnog, helenističkog i rimskog perioda, uglavnom iz grada Soluna, ali i iz regiona Makedonije uopšte.[1]

Zgrada i izložbe[uredi | uredi izvor]

Muzej je smešten u zgradi koju je dizajnirao arhitekta Patroklos Karantinos i predstavlja primer modernih arhitektonskih trendova Grčke. Izgrađen 1962. godine, muzej je 1980. godine dobio novo krilo, u kojem su bili izloženi nalazi iz Vergine, sve do 1997. Godine 2001. i 2004. godine, uoči Olimpijskih igara u Atini 2004., muzej je opsežno renoviran, a njegove stalne postavke reorganizovane. Centralne prostorije čuvaju eksponate sa arheoloških iskopavanja sprovedenih u Solunu i širem području Makedonije. U novom krilu su smeštene dve izložbe: Zlato Makedonije, sa artefaktima sa groblja Sindos, Agia Paraskevi, Nea Filadelfia, Makrigialos, Derveni, Lete, Serres i Evropos; i Solunska oblast u praistoriji, sa materijalom iz praistorijskih naselja, od neolita do ranog i poznog bronzanog doba. Trenutno je u centralnom delu muzeja izložena zbirka arhaičnih do kasnorimskih skulptura iz Soluna i Makedonije uopšte. Oni ilustruju istoriju Soluna od praistorije do kasne antike. U ovim prostorijama su prikazani arhitektonski članovi jonskog hrama iz 6. veka pre nove ere, skulpture svih perioda iz Makedonije, eksponati sa iskopavanja u kompleksu palate koji je Galerije izgradio u centru Soluna, rekonstrukcija fasade makedonske grobnice u Agi. Paraskevi, sa pravim arhitektonskim članovima, i nalazima (uglavnom zlatnim artefaktima) arhajskog i klasičnog perioda sa sindoškog groblja. U svim ovim prostorijama izdvojeni su pojedini značajni eksponati i date dodatne informacije o njima kako bi posetioci mogli da uvide značaj svakog eksponata i prostora i perioda iz kojeg potiče. Arheološki muzej, pored stalnih postavki, ugošćuje i značajne privremene i tematske izložbe. U sobi Manolisa Andronika, na primer, nalazi se izložba pod nazivom Novčići Makedonije od 6. veka do 148. godine pre nove ere, sa primerima novca koji je kružio u Makedoniji u tom periodu. Vitrina u predvorju muzeja prikazuje neke nalaze sa iskopavanja neolitskog naselja u Makrigialosu u Pieriji, uz informacije o napretku iskopavanja.U novom krilu, izložba Zlato Makedonije obuhvata nalaze sa brojnih iskopavanja u Centralnoj Makedoniji. Uzimajući istoriju zlata kao centralnu temu, predstavlja kulturu Makedonije od 6. veka pre nove ere do 148. p. n. e, govoreći o upotrebi zlata (nakit, ukrasi za sate, pozlata predmeta i posuda, novčića), tehnologiji izrade. zlatnog nakita i tehnike vađenja zlata. Brojni su nalazi i sa groblja i mnogo je opisa njihove uloge u pogrebnim običajima.

Izložba Solun u praistoriji ima za cilj da ponovo stvori sliku priobalja Termaskog zaliva pre izgradnje grada Soluna. Predstavlja prva iskopavanja, koja su tokom Prvog svetskog rata izvršile britanske i francuske trupe, i nalaze iz najvažnijih praistorijskih naselja na tom području (Termi, Vasilika, Stavroupoli, Oraiokastro, Asiros, Toumba i Kastana) podeljenih na tri hronološke grupe (neolit, rano i kasno bronzano doba)[2]

Otkriće moguće originalne statue Aleksandra[uredi | uredi izvor]

Dana 26. februara 2010, grčke vlasti su uhapsile dvojicu muškaraca pronađenih u ilegalnom posedu raznih antikviteta, uključujući bronzanu statuu Aleksandra, koja je verovatno Lisipovo delo. Ako se potvrdi, to bi ga učinilo prvim originalnim Lisipovim delom ikada otkrivenim. Statua se trenutno ispituje u laboratoriji muzeja, od koje se očekuje da potvrdi ili demantuje njenu autentičnost.[3]

Značajni eksponati[uredi | uredi izvor]

  • Fragmenti mermernog sarkofaga koji prikazuje kaledonski lov na vepra.
  • Derveni krater
  • Statua Harpokrata (2. vek n.e.)
  • Glava Serapisa (2. vek p. n. e.)
  • Bronzani šlem i zlatna maska (groblje Sindos, kraj VI veka p. n. e.)
  • Mermerna vrata (grobnica Agie Paraskevi u Makedoniji)
  • Kopija "Otkrivanja" Afrodite (421/420. p. n. e.)
  • Zlatne medalje (250–225. p. n. e.)
  • Intarzirani podovi (mozaik)
  • Zlatne dijademe, zlatni diskovi i zlatne glave Meduze (350—325. p. n. e.)
  • Dervenski papirus (kraj 5. veka p. n. e.)

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Borza, E. N (1990). In the Shadow of Olympus: The Emergence of Macedon. Princeton University Press. str. 260. 
  2. ^ http://www.museumsofmacedonia.gr/Archaeological_and_Byzantine/Arx_Thessaloniknhs.html
  3. ^ https://www.in.gr/news/article.asp?lngEntityID=1111501&lngDtrID=253

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]