Arhivska građa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Arhivska građa je izvorni, reprodukovani, pisani, crtani, digitalizovani, štampani, fotografisani, filmovani, mikrofilmovani, fonografisani ili na drugi način zabeleženi dokumentarni materijal.[1]

Arhivska građa je kulturno nasleđe od opšteg interesa za Republiku Srbiju i kao takva uživa posebnu zaštitu utvrđenu zakonom kojim se uređuje zaštita kulturnih dobara. [2]

Zakon o arhivskoj građi[uredi | uredi izvor]

Zakonom o arhivskoj građi uređuje se: sistem zaštite arhivske građe kao kulturnog nasleđa i dokumentarnog materijala, njihovo čuvanje sređivanje i obrada, uslovi i način korišćenja, kao i zaštita Arhivskog fonda Republike Srbije kao kulturnog nasleđa. [3]

Republika Srbija, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave su dužne da štite i čuvaju arhivsku građu od opšteg interesa, da obezbede za nju adekvatne objekte, stručno rukovođenje i zadovoljavanja potreba građana.[4]

Arhivski fond[uredi | uredi izvor]

Arhivski fond Republike Srbije je deo nacionalnog i svetskog kulturnog nasleđa i izvora informacija o društvu i pod zaštitom je Republike Srbije. Dokumenta Arhivskog fonda trajno se čuvaju na teritoriji Republike Srbije ili izvan nje, u skladu sa ovim zakonom, međunarodnim sporazumima i obavezama koje je preuzela Republika Srbija.

Imalac arhivske građe dužan je da obezbedi zaštitu i čuvanje Arhivskog fonda Republike Srbije, u skladu sa zakonom i drugim propisima.[5]

Nastanak arhivske građe[uredi | uredi izvor]

Arhivska građa nastaje kod pravnog lica, kao i kod značajnih pojedinaca, javnih ličnosti, kao što su: pisci, naučnici, novinari itd.

Prema vremenu nastanka, celokupna arhivska građa podeljena je na dve osnovne celine – stari i novi period. Stari period obuhvata arhivsku građu nastalu do kraja 1918. godine, a novi period arhivsku građu iz vremena Drugog svetskog rata i perioda nakon rata. Najstariji fond koji se čuva u Arhivu Srbije, a koji je nastao na teritoriji Srbije je Knjažeska kancelarija sa arhivskom građom od 1815. do 1839. godine.[6]

Značaj arhivske građe[uredi | uredi izvor]

Arhivska građa je najvažniji istorijski izvor za istoričare i druge naučnike. Arhivska građa takođe služi i za zaštitu pojedinačnog pravnog interesa, na primer: matiče knjige.

Arhivska građa se čuva i štiti u Arhivu Srbije, iz vremena Drugog svetskog rata i posleratnog perioda, a sadrži i lične i porodične fondove i zbirke.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zakon o kulturnim dobrima (Sl. Glasnik RS 71/94.)
  2. ^ Zakon o arhivskoj građi i arhivskoj službi (Član 2.)
  3. ^ Zakon o arhivskoj građi i arhivskoj službi (Član 1.)
  4. ^ Zakon o arhivskoj građi i arhivskoj službi (Član 3.)
  5. ^ Zakon o arhivskoj građi i arhivskoj službi (Arhivski Fond Republike Srbije, Član 4.)
  6. ^ a b Arhiv Srbije. Arhivirano iz originala: http://www.archives.org.rs/o-nama/istorijat