Asocijacija nacija jugoistočne Azije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ASEAN
  • 东南亚国家联盟 / 東南亞國家聯盟 Perhimpunan Bangsa-bangsa Asia Tenggara ສະມາຄົມປະຊາຊາດແຫ່ງອາຊີຕະເວັນອອກສຽງໃຕ້ Persatuan Negara-negara Asia Tenggara Kapisanan ng mga Bansa ng Timog-Silangang Asya தென்கிழக்காசிய நாடுகளின் கூட்டமைப்பு สมาคมประชาชาติแห่งเอเชียตะวันออกเฉียงใต้ Hiệp hội các quốc gia Đông Nam Á

Zastava
Zastava
Grb Asocijacije nacija jugoistočne Azije
Grb
Krilatica: "One Vision, One Identity, One Community""10 countries, 1 identity"[1]
Himna: The ASEAN Way
Položaj Asocijacije nacija jugoistočne Azije
Glavni grad Indonezija Džakarta[2]
Službeni jezik
Države članice
Vladavina
Oblik državeRegionalna organizacija
 — Generalni sekretarKao Kim Hourn
 — Predsedavajuća država Indonezija
Istorija
Stvaranje
 — Ugovor iz Bangkoka8. avgust 1967.
 — Povelja16. decembar 2008.
Geografija
Površina
 — ukupno4,464,322[4] km2
 — voda (%)3,08
Stanovništvo
 — 2017.643 miliona
 — gustina143 st./km2
Ekonomija
BDP / PKM≈ 2014.
 — ukupno$ 7,6 biliona[5]
 — po stanovniku5.962$
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC (UTC +9 do +6:30) 1

Asocijacija nacija jugoistočne Azije[6] (engl. Association of Southeast Asian Nations, ASEAN[7][8][9] ) je politička, ekonomska i kulturna organizacija zemalja koje se nalaze u jugoistočnoj Aziji.[10] Države se sreću na godišnjim samitima svakog novembra. Od svog formiranja 8. avgusta 1967. na inicijativu Indonezije, Malezije, Filipina, Singapura, i Tajlanda,[10][11] članstvo organizacije je prošireno uključivanjem Bruneja, Kambodže, Laosa, Mjanmara, i Vijetnama.[10] Cilj organizacije je promovisanje saradnje i međusobne pomoći među članicama, čime su obuhvaćeni ekonomski rast, društveni progres, i sociokulturna evolucija među njenim članicama, zajedno sa zaštitom regionalne stabilnosti i pružanja mehanizma zemljama članicama da rešavaju probleme mirnim putem.[12][13] ASEAN je zvanični posmatrač Ujedinjenih nacija.[14][15] Komunikacija članova se obavlja na engleskom.

Članice:

ASEAN pokriva kopnenu površinu od 4,4 miliona kvadratnih kilometara, 3% ukupne kopnene površine Zemlje. ASEAN teritorijalne vode porkrivaju oblast koja je oko tri puta veća od njihove kopnene površine, što ih čini posebno važnim u pogledu morskih veza i ribarstva. Zemlje članice zajedno imaju populaciju od oko 640 miliona ljudi, 8,8% svetske populacije, što je više od „EU28”, mada su u pogledu kopnene površine nešto manje. Godine 2015, kombinovani nominalni BDP ogranizacije je porastao za više od 2,8 biliona američkih dolara. Kad bi ASEAN bila jedna zemlja, ona bi bila rangirana kao šesta po veličini ekonomija na svetu, iza Sjedinjenih Država, Kine, Japana, Francuske i Nemačke.[5] ASEAN se graniči sa Indijom, Kinom, Bangladešom, Istočnim Timorom i Papua Novom Gvinejom, i ima pomorske granice sa Indijom, Kinom, Palauom i Australijom. Istočni Timor i Papua Nova Gvineja imaju podršku pojedinih ASEAN članova za njihovo članstvo u organizaciji.

ASEAN je uspostavio sebe kao platformu za Azijsku integraciju i kooperaciju, radeći sa drugim Azijskim nacijama na promovisanju je jedinstva, prosperiteta, razvoja i održivosti regiona, kao aktivnostima na nalaženju reženja za sporove i probleme u regionu. Mada uglavnom ima fokus na azijsko-pacifičkim nacijama, ASEAN je isto tako uspostavio komunikaciju sa drugim delovima sveta, radi uspešnijeg promovisanja mira i stabilnosti. Ova organizacija ima globalnu reputaciju promovisanja dobre volje i diplomatije među nacijama, isključivanja bilo kojeg mišljenja ili odluke koja se smatra pristrasnom, i rukovođenja principom nemešanja i uzajamnog poštovanja.[16][17][18][19][20][21]

Usled njenog globalnog uticaja i regionalnog uspeha, ASEAN je priznat kao jedna od najuspešnijih i najuticajnih organizacija na svetu, i jedna „svetska sila u nastanku”. Organizacija je dobila visoke pohvale svetskih vođa i međunarodne zajednice, i smatra se da ima centralnu ulogu u političkoj, ekonomskoj, bezbednosnoj i socio-kulturnoj arhitekturi Azijsko-pacifičkog okruženja. Ona je pohvaljivana kao „najbolje uspostavljena međuvladina institucija u Aziji”, dok je isto tako postigla visoku ocenu odobrenja u svom regionu. Kroz istoriju, ASEAN je formirala globalnu mrežu alijansi, saradnje i dijaloga među zemljama i podregionalnim, regionalnim i međunarodnim organizacijama i institucijama, čime se uspostavila kao jedan od najvećih igrača na međunarodnoj sceni.[22][23][24][25][26][27][28][29][30][31][32][33][34][35]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Fondacija i svrha[uredi | uredi izvor]

ASEAN-u je prethodila jedna organizacija koja je bila formirana 31. jula 1961, zvana Acocijacija jugoistočne Azije (ASA), grupa koja se sastojala od Filipina, Federacije Malezije, i Tajlanda. Sama organizacija ASEAN je nastala 8. avgusta 1967, kad su ministri spoljnih poslova pet zemalja: Indonezije, Malezije, Filipina, Singapora, i Tajlanda, potpisali ASEAN deklaraciju, poznatiju kao Bangkoška deklaracija. Stvaranje organizacije ASEAN je bilo motivisano zajedničkim zabrinotušću od širenja komunizma,[36] i željom za ekonomskim razvojem. Grupa je kasnije povećana kad je Brunej postao šesti član 7. januara 1984, jedva nedelju dana nakon sticanja nezavisnosti.[37]

Kao što je navedeno u deklaraciji, ciljevi i svrhe organizacije ASEAN su:[38]

  • Ubrzanje ekonomskog rasta, društvenog napretka i kulturnog razvoja u regionu.
  • Promovisanje regionalnog mira.
  • Promovisanje kolaboracije i uzajamne pomoći po pitanjima od zajedničkog interesa.
  • Prižanje međusobne pomoći u vidu obuke i istraživačkih objekata.
  • Sarađivanje u cilju boljeg korišćenja poljoprivrede i industrije kako bi se podigao životni standard ljudi.
  • Promovisanje južnoistočnoazijskih studija.
  • Održavanje bliske, korisne saradnje sa postojećim međunarodnim organizacijama s sličnim ciljevima i svrhama.[6]

Ekspanzija i dalja integracija[uredi | uredi izvor]

ASEAN je ostvario najveći stepen kohezije tokom sredine 1970-ih nakon promene balansa moći u jugoistočnoj Aziji nakon kraja Vijetnamskog rata. Dinamičan ekonomski rast regiona tokom 1970-ih je ojačao organizaciju, što je omogućilo da ASEAN usvoji jedinstveni respons na Vijetnamsku invaziju Kambodže 1979. ASEAN-ov prvi prvi sastanak na samitu, održan na Baliju, Indonezija 1976. godine, rezultirao je sporazumima o nekoliko industrijskih projekata i potpisivanjem Ugovora o prijateljstvu i saradnji i Deklaracijom o saglasnosti. Kraj Hladnog rata između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza krajem 1980-ih omogućio je ASEAN zemljama da ostvare veću političku nezavisnost u regionu, a tokom 1990-ih godina ASEAN je postao vodeći glas za pitanja regionalne trgovine i bezbednosti.[39]

Godine 1987, Brunej je postao ASEAN-ov šesti član,[40] a 28. jula 1995, Vijetnam je postao ASEAN-ov sedmi član.[41] Laos i Mjanmar (Burma) su se pridružili dve godine kasnije, 23. jula 1997.[42] Kambodža je trebalo da se pridruži u isto vreme kao i Laos i Burma, ali je njen pristup odložen zbog unutrašnjih političkih borbi u zemlji. Ova zemlja je pristupila 30. aprila 1999, nakon stabilizacije njene vlade.[42][43]

Godine 1990, Malezija je predložila kreiranje Istočnoazijske ekonomske grupe[44] koju bi sačinjavali članovi ASEAN-a, kao i Narodna republika Kina, Japan, i Južna Koreja, sa namerom da se suprotstavi rastućem uticaju Sjedinjenih Država u Azijsko-pacifičkoj ekonomskoj saradnji (APEC) i u celokupnom Azijskom regionu.[45][46] Međutim, predlog je bio neuspešan zboj jake opozicije SAD i Japana.[45][47] Zemlje članice su nastavile da rade na daljoj integraciji, i ASEAN plus tri je bio kreiran 1997. godine.

Godine 1992, shema Zajedničke efikasne preferencijalne tarife (CEPT) je prihvaćena kao raspored za ukidanje tarifa sa ciljem povećanja „konkurentne prednosti regiona kao proizvodne baze namenjene svetskom tržištu”. Ovaj zakon bi delovao kao okvir za ASEAN područje slobodne trgovine (AFTA). AFTA je sporazum zemalja članica o lokalnoj proizvodnji u ASEAN zemljama.[10] AFTA sporazum je potpisan 28. januara 1992. u Singapuru.[48]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „ASEAN Motto”. ASEAN.org. ASEAN. Pristupljeno 09. 05. 2015. 
  2. ^ „ASEAN Centres & Facilities”. ASEAN. Association of Southeast Asian Nations. Pristupljeno 16. 09. 2015. 
  3. ^ ASEAN Charter (PDF). Association of Southeast Asian Nations. str. 29. Arhivirano iz originala (PDF) 09. 11. 2015. g. Pristupljeno 12. 09. 2017. „Article 34. The working language of ASEAN shall be English. 
  4. ^ „Selected Basic ASEAN Indicators” (PDF). ASEAN.org. ASEANstats. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 09. 2015. g. Pristupljeno 09. 05. 2015. 
  5. ^ a b ASEAN Community in Figures (ACIF) 2013 (PDF) (6th izd.). Jakarta: ASEAN. 2014. str. 1. ISBN 978-602-7643-73-4. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 09. 2015. g. Pristupljeno 09. 05. 2015. 
  6. ^ a b „Overview”. asean.org. ASEAN. Pristupljeno 07. 02. 2015. 
  7. ^ „How do you say ASEAN?”. Voice of America Pronunciation Guide. VOA. Pristupljeno 10. 02. 2015. 
  8. ^ „NLS/BPH: Other Writings, The ABC Book, A Pronunciation Guide”. 08. 05. 2006. Arhivirano iz originala 12. 01. 2009. g. Pristupljeno 12. 01. 2009. 
  9. ^ Asean.org Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. mart 2012), ASEAN-10: Meeting the Challenges, by Termsak Chalermpalanupap, Asean.org, ASEAN Secretariat official website. Pristupljeno 27 June 2008.„Archived copy”. Arhivirano iz originala 02. 03. 2012. g. Pristupljeno 06. 02. 2016. 
  10. ^ a b v g Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 74. ISBN 86-331-2075-5. 
  11. ^ Bangkok Declaration. Wikisource. Pristupljeno 14 March 2007.
  12. ^ „ASEAN Notional Calendar 2015” (PDF). asean.org. ASEAN. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 09. 2015. g. Pristupljeno 07. 02. 2015. 
  13. ^ Long, Simon (20. 11. 2014). „Asia: Safety in Numbers”. The Economist (The World in 2015). Pristupljeno 08. 02. 2015. 
  14. ^ An Overview of ASEAN-United Nations Cooperation - ASEAN | ONE VISION ONE IDENTITY ONE COMMUNITY
  15. ^ Intergovernmental Organizations | United Nations
  16. ^ „History - ASEAN | ONE VISION ONE IDENTITY ONE COMMUNITY”. ASEAN | ONE VISION ONE IDENTITY ONE COMMUNITY. 
  17. ^ „Asean: Next 50 years”. The Straits Times (na jeziku: engleski). 23. 04. 2017. 
  18. ^ „ASEAN's Bright Future: Growth Opportunities for Corporates in the ASEAN Region | J.P. Morgan”. www.jpmorgan.com (na jeziku: engleski). 
  19. ^ „‘Asean needs to develop solutions to resolve disputes’ - Regional | The Star Online”. 
  20. ^ „Dispute Settlement in ASEAN | Centre for International Law”. cil.nus.edu.sg. Arhivirano iz originala 28. 08. 2017. g. Pristupljeno 05. 02. 2018. 
  21. ^ „ASEAN and the Principle of Non-Interference”. E-International Relations. 
  22. ^ „ASEAN-UN Strive for Closer Cooperation - ASEAN | ONE VISION ONE IDENTITY ONE COMMUNITY”. ASEAN | ONE VISION ONE IDENTITY ONE COMMUNITY. 09. 10. 2012. 
  23. ^ „World leaders praised the Philippines on how it hosted the ASEAN Summit | UNTV News”. www.untvweb.com. 
  24. ^ „Russia supports increasing ASEAN's global influence” (na jeziku: engleski). [mrtva veza]
  25. ^ „Singapore Institute of International Affairs | A think tank for thinking people”. www.siiaonline.org. 
  26. ^ Center, East-West (15. 11. 2017). „The 2017 APEC Summit: A Game Changer for the Asia-Pacific?”. Huffington Post. 
  27. ^ „Striking a balance: Asian institutions and global influence”. East Asia Forum. 11. 07. 2013. 
  28. ^ „ASEAN Summit: Narendra Modi says India supports rules-based security architecture”. Firstpost. 14. 11. 2017. 
  29. ^ „The Asean Miracle – Kishore Mahbubani”. mahbubani.net. 
  30. ^ „At 50, Asean is a neighbourhood, not yet community”. The Straits Times (na jeziku: engleski). 29. 07. 2017. 
  31. ^ Than & Gates 2001
  32. ^ „Asean is emerging as a consumption powerhouse - The Nation”. The Nation (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 01. 12. 2017. g. Pristupljeno 05. 02. 2018. 
  33. ^ Hong, Chiu Wu. „Exploring new frontiers”. The Business Times (na jeziku: engleski). 
  34. ^ „Southeast Asians positive about ASEAN”. TodayOnline (na jeziku: engleski). 
  35. ^ „External Relations - ASEAN | ONE VISION ONE IDENTITY ONE COMMUNITY”. ASEAN | ONE VISION ONE IDENTITY ONE COMMUNITY. 
  36. ^ Eccleston, Dawson & McNamara 1998
  37. ^ „Background Note:Brunei Darussalam/Profile:/Foreign Relations”. US State Department. Arhivirano iz originala 02. 03. 2007. g. Pristupljeno 06. 03. 2007. 
  38. ^ „The Asean Declaration (Bangkok Declaration) Bangkok, 8 August 1967”. ASEAN. Arhivirano iz originala 11. 02. 2015. g. Pristupljeno 17. 06. 2015. 
  39. ^ Moon, C. (2014). ASEAN. Encyclopædia Britannica
  40. ^ Woon 2016, str. 10.
  41. ^ „Vietnam in ASEAN : Toward Cooperation for Mutual Benefits”. ASEAN Secretariat. 2007. Arhivirano iz originala 11. 05. 2011. g. Pristupljeno 28. 08. 2009. 
  42. ^ a b Gates & Than 2001
  43. ^ „Statement by the Secretary-General of ASEAN Welcoming the Kingdom of Cambodia as the Tenth Member State of ASEAN: 30 April 1999, ASEAN Secretariat”. ASEAN Secretariat. 2008. Arhivirano iz originala 11. 05. 2011. g. Pristupljeno 28. 08. 2009. 
  44. ^ East Asia Economic Caucus. ASEAN Secretariat. Pristupljeno 14 March 2007. Arhivirano 2012-03-02 na sajtu Wayback Machine
  45. ^ a b Asiaviews.org, Whither East Asia? Retrieved 14 March 2007. Arhivirano 2014-11-05 na sajtu Wayback Machine
  46. ^ UNT.edu, Asia's Reaction to NAFTA, Nancy J. Hamilton. CRS – Congressional Research Service. Pristupljeno 14 March 2007.
  47. ^ IHT.com, Japan Straddles Fence on Issue of East Asia Caucus. International Herald Tribune. Pristupljeno 14 March 2007. Arhivirano 2009-02-12 na sajtu Wayback Machine
  48. ^ „Agreement on the Common Effective Preferential Tariff Scheme for the ASEAN Free Trade Area, Singapore, 28 Jan 1992”. Asean.org. Arhivirano iz originala 14. 04. 2009. g. Pristupljeno 21. 12. 2008. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]