Ataman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ataman (ukr. отаман, rus. атаман) je zvanje zapovednika, izbornog starešine kod stepskih naroda. Najviše se koristio kod kozaka i hajdamaka. Položaj višeg ranga je hetman. Titula je imala veliko značenje za vreme vojnog pohoda, za vreme mira se titula manje koristila.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Za poreklo reči ataman postoji nekoliko verzija.

  • reč ataman dolazi od turske reči ata-man („otac od konjanika“)[1][2]
  • reč dolazi od nemačkog „kapetan“ (nem. Hauptmann), koja se u malorusku stepu preselila preko Poljaka. Atamane su bili vođe (starešine) krimskih hrišćana, koji su se preselili u Malorusiju[3]
  • od nemačkih reči harter Mann („tvrd čovjek“)

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ataman Fedor Ivanovič Krasnoščekov.

Atamani su bili izabrani od Sabora (Rada) ili je, za vreme vojnog pohoda, bio naznačen (tada su ga zvali Naznačen ataman). U kozačkom hetmanatu vođe koji nisu bili kozaci (artiljerija) su takođe bili nazvani atamanima. Za administrativne svrhe imali su gradskog atamana. Kasnije se taj tip administracije preselio, od Zaporoških kozaka i Donskih kozaka, još kod Kubanskih kozaka.

Bilo je nekoliko vrsta atamana:

  • ukr. Військовий отаман, glavni oficir Zaporoške Seče
  • ukr. Похідний отаман, ataman vojnog pohoda
  • ukr. Кошовий отаман, Koševi ataman
  • ukr. Сотенний отаман soteni ataman ili ukr. Городовий Отаман, gradski ataman (upotreba od 17. veka)
  • ukr. Сільський отаман, administrativni rang atamana (17–18. vek)
  • ukr. Станичний отаман, stanični ataman, vođa manjeg teritorialnog rejona
  • ukr. Хутірський отаман, hutirski ataman, vođa manjeg teritorialnog rejona

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Cossacks: a super-ethnos in Russia's ribs", The Economist, December 21, 1996
  2. ^ Cossack Ataman
  3. ^ Ancupov Ivan Antonovič. Kazačestvo rossiйskoe meždu Bugom i Dunaem: istoričeskiй očerk. — Kišinev, — 290 (285) s. —. 2000. ISBN 978-9975-9561-2-3.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ataman // Bolьšaя sovetskaя эnciklopediя: V 66 tomah (65 t. i 1 dop.) / Gl. red. O. Ю. Šmidt. — 1-e izd. — M.: Sovetskaя эnciklopediя, 1926—1947 (jezik: ruski)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]