Episkop zahumsko-hercegovački i primorski Atanasije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Atanasije Jevtić
Episkop Atanasije, 2011. godine
Osnovni podaci
Pomesna crkvaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija zahumsko-hercegovačka i primorska
Činepiskop
Titulaumirovljeni episkop zahumsko-hercegovački i primorski
SedišteTrebinje
(Republika Srpska)
Posljednja eparhijaEparhija zahumsko-hercegovačka i primorska
Godine službe19921999.
PrethodnikVladislav (Mitrović)
NaslednikGrigorije (Durić)
Prethodna eparhijaEparhija banatska
Godine službe19911992.
PrethodnikAmfilohije (Radović)
NaslednikHrizostom (Stolić)
Lični podaci
Svetovno imeZoran M. Jevtić
Datum rođenja(1938-01-08)8. januar 1938.
Mesto rođenjaBrdarica, kod Koveljeve, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti4. mart 2021.(2021-03-04) (83 god.)
Mesto smrtiTrebinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina

Atanasije (svetovno Zoran Jevtić; Brdarica, kod Koceljeve, 8. januar 1938Trebinje, 4. mart 2021) bio je umirovljeni episkop zahumsko-hercegovački i primorski i bivši episkop banatski (19911992). Bio je jedan od četiri učenika Svetog Justina Ćelijskog, koji ga je zamonašio u manastiru Pustinja, poznat pravoslavni teolog današnjice i profesor emeritus na Univerzitetu u Beogradu.[traži se izvor]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 8. januara 1938. godine u selu Brdarica kod Koceljeve. Osnovnu školu završio je u Draginju. Završio je bogosloviju u Beogradu (u generaciji sa mitropolitom Amfilohijem i episkopom Lavrentijem). Upisao je Bogoslovski fakultet 1958, a zamonašen je 3. decembra 1960. godine. Diplomirao je na Bogoslovskom fakultetu juna meseca 1963, a sledeće 1964. godine odlazi na Teološku akademiju na Halki (Turska), a potom na Teološki fakultet u Atinu. Tu je odbranio doktorsku tezu iz dogmatike na temu „Eklisiologija apostola Pavla po Svetom Jovanu Zlatoustom“. U jesen 1968. godine odlazi u Pariz, gde najpre nastavlja bogoslovske studije na Institutu Svetog Sergija i dalje usavršava znanje francuskog jezika. Posle provedene jedne godine izabran je za profesora na Institutu. Naredne tri godine je predavao Uvod u bogoslovlje i Patrologiju sa Asketikom, a poslednju godinu predavao je i Istoriju crkve vizantijskog perioda. Vratio se iz Pariza 1972. godine i od tada je na Bogoslovskom fakultetu SPC u Beogradu niz godina predavao Istoriju hrišćanske crkve, neko vreme Istoriju srpske crkve, a 1987. izabran je za redovnog profesora Patrologije. Biran je za dekana Bogoslovskog fakulteta u periodu 19801981. i 19901991. godine.

Tokom rada na fakultetu, objavio je oko stotinu naučnih radova. Otvoreno istupa, zahvaljujući odličnom poznavanju filozofske i teološke misli i svojom svestranošću, ostvarujući dijalog sa tadašnjim zastupnicima marksizma i materijalizma. Od 1991. bio je episkop banatski, a već sledeće godine je određen za episkopa zahumsko-hercegovačkog. Izabran je za prvog rektora novootvorene Duhovne akademije Svetog Vasilija Ostroškog u Srbinju, 1994. godine. Usled teške povrede, povukao se sa arhipastirskih dužnosti uz saglasnost Svetog arhijerejskog sabora (1999). Privremeno je vršio dužnost administratora Eparhije raško-prizrenske, nakon razrešenja episkopa raško-prizrenskog Artemija.

Učestvovao je na mnogobrojnim domaćim i međunarodnim skupovima iz oblasti crkvene istorije, filozofije, teologije i hrišćanske kulture.

Bio je član Udruženja književnika Srbije.[1]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Episkop Atanasije Jevtić primljen je u Javnoj zdravstvenoj ustanovi Bolnica Trebinje, 17. februara 2021. godine zbog obostrane upale pluća izazvane virusom SARS-CoV-2. Zbog upale pluća bio je priključen na neinvazivnu respiratornu podršku. Episkopovo zdravstveno stanje se pogoršalo 2. marta iste godine. Istoga dana posetili su ga episkop Joanikije i episkop Dimitrije. Njegovo preosveštenstvo preminuo je u večernjim časovima, u četvrtak, 4. marta 2021. godine, u Javnoj zdravstvenoj ustanovi Bolnica Trebinje.

Zbog smrti episkopa Atanasija, "u Hercegovini je proglašena dvodnevna žalost povodom smrti Atanasija."[2]

Patrijarh srpski Porfirije sam je služio pomen preminulome episkopu u kapeli Patrijaršijske rezidencije u Beogradu jer se tada nalazio u samoizolaciji zbog bliskog kontakta s osobom zaraženom virusom korona.[2] Princ Filip Karađorđević je u subotu 6. marta otputovao u Trebinje da bi odao poslednji pozdrav episkopu Atanasiju istakavši: "Zahvalan sam Bogu što sam imao taj blagoslov da poslednjih godinu dana provedem mnogo lepih trenutaka sa njim. Mnogo toga sam čuo i naučio od Vladike Atanasija. On je bio najbolji primer kako se voli i bori za svoju zemlju i svoj narod. Istorija će ga pamtiti kao jednu od najvećih i najznačajnijih ličnosti naše Crkve i našeg naroda. Večan mu pomen i Carstvo nebesko."

Patrijarh srpski gospodin Porfirije smatra da je episkop Atanasije, uz Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog i Svetog oca Justina Ćelijskog, najznačajni srpski teolog u svetu.[3]

Grob vladike Atanasija u manastiru Tvrdoš

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Dela[uredi | uredi izvor]

Posebno važna dela iz obimne bibliografije episkopa Atanasija su: Patrologija, zbornici studija i članaka: Bog se javi u telu, Duhovnost Pravoslavlja, Živo predanje u Crkvi, Zagrljaj svetova, Na putevima otaca I i II, Traganje za Hristom, Filosofija i teologija.

Objavio je mnoge prevode sa starogrčkog, staroslovenskog, hebrejskog, francuskog, ruskog i drugih jezika.

Izabrani radovi[uredi | uredi izvor]

Prevodi[uredi | uredi izvor]

  • Knjige makavejske
  • Psaltir
  • Knjiga postanja, sa komentarima
  • Dela Svetih Otaca
  • Dela apostolskih učenika
  • Praznične besede Sv. Grigorija Bogoslova
  • Besede Sv. Jovan Damaskina

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „20 godina od stvaranja Republike Srpske: Atanasije Jevtić, intervju (od početka do 41, 35 min)”. Radio-televizija Republike Srpske. 8. 4. 2012. Arhivirano iz originala 27. 01. 2013. g. Pristupljeno 9. 4. 2012. 
  2. ^ a b Vojvodine, Javna medijska ustanova JMU Radio-televizija. „U Tvrdošu sutra sahrana vladike Atanasija, u Hercegovini dvodnevna žalost”. JMU Radio-televizija Vojvodine. Pristupljeno 2021-03-06. 
  3. ^ Beta, Agencija (2021-03-06). „Patrijarh Porfirije o episkopu Atanasiju: "I kada smo sa njim igrali fudbal i kada nas je vodio na Svetu Goru bio je tamo gde i sveti oci". Nedeljnik (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-05-20. 
  4. ^ „Srpska obilježila 20 godina postojanja, Dan i krsnu slavu Svetog Stefana”. Radio-televizija Republike Srpske. 10. 1. 2012. Pristupljeno 10. 1. 2012. 
  5. ^ Pečat hercega Šćepana“ vladici Atanasiju (SPC, 23. avgust 2018)”. Arhivirano iz originala 31. 01. 2020. g. Pristupljeno 24. 08. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


episkop banatski
19911992.
episkop zahumsko-hercegovački
19921999.