Atlantski okean

Atlantik preusmerava ovde. Za druga značenja pogledajte stranicu Atlantik (višeznačna odrednica).

Atlantski okean je drugi po veličini okean, zauzimajući otprilike jednu petinu Zemljine površine. Naziv okeana, potiče iz grčke mitologije, i znači „Atlasovo more”.

Atlantski okean je okean koji razdvaja Severnu i Južnu Ameriku od Evrope i Afrike.

Atlantski okean je od severa prema jugu izduženi bazen u obliku slova S, koga se u području ekvatorskih protivstruja na približno 8° severne širine može podeliti na severni i južni deo. Na zapadu ga okružuju Severna i Južna Amerika, na istoku Evropa i Afrika, a preko Arktičkog okeana na severu i Drejkovog prolaza na jugu povezan je sa Tihim okeanom. Od 1914. godine postoji i veza sa Pacifikom kroz Panamski kanal. Na istoku granica Atlantskog i Indijskog okeana teče po 20° istočne dužine. Granica sa Arktičkim okeanom ide po izlomljenoj liniji od Grenlanda do najjužnijih delova Svalbarda i nazad na jug do Norveške.

Atlantski okean pokriva oko 20% površine Zemlje i drugi je po veličini nakon Tihog okeana. Zajedno sa susednim morima obuhvata površinu od oko 106.450.000 km²; a bez njih 82.362.000 km². Površina kopna sa kog se reke slivaju u Atlantski okean je dvostruko veća od površine kopna koje napaja Tihi i Indijski okean zajedno. Zapremina Atlantskog okeana sa susednim morima je 354.700.000 km³, a bez njih 323.600.000 km³.

Prosečna dubina Atlantika i susednih mora je 3.332 m; a bez njih čak 3.926 m. Najdublja tačka, 8.376 m, nalazi se u Portorikanskoj brazdi. Širina okeana kreće se od 2.848 km između Brazila i Liberije do oko 4.830 km između SAD i severne Afrike.

Obala Atlantskog okeana je razvedena, sa brojnim zalivima i morima, uključujući Karipsko more, Meksički zaliv, Zaliv Sen Loren, Sredozemno more, Crno more, Severno more, Baltičko more, Norveško more i Vedelovo more. Među ostrvima Atlantskog okeana ističu se Svalbard, Grenland, Island, Velika Britanija, Irska, Veliki i Mali Antili, Fernando de Noronha, Azori, Madeira, Kanarska Ostrva, Zelenortska Ostrva, Bermudi, Karibi, Asension, Sveta Jelena, Tristan da Kunja, Folklandska Ostrva i Južna Džordžija.

Istorija

Naziv Atlantis je prvi upotrebio Herodot podrazumevajući pritom okean oko tada poznatog sveta. Naziv potiče od imena titana Atlanta koji je, prema legendi, morao da leđima da nosi nebeski svod. Međutim, moguće je da je Atlantik naziv dobio i po mitskom kontinentu koji je navodno u njemu postojao - Atlantida.

Jedni od prvih ljudi koji su plovili Atlantikom su bili Feničani koji su plovili istočnim obalama već oko 1200. p. n. e. Oni su otkrili Kanarska ostrva. Kartaginski moreplovac Hanon Moreplovac je, navodno, oko 465. p. n. e. plovio obalom Afrike sve do Gvinejskog zaliva, a njegov savremenik i zemljak Himilko do Bretanje. Pitija Masiliski je 325. p. n. e. plovio do Bretanje i Šetlandskih ostrva. Međutim veći deo plovidbe u starom veku je bio skoncentrisan na Sredozemno more, dok je po Atlantskom okeanu postojala plovidba uglavnom u rejonu Galije, Britanskih ostrva i Iberije. Sve plovne rute tog vremena su vodile u Sredozemno more.

Ni u srednjem veku se situacija nije mnogo promenila, jer je poimanje sveta još uvek bilo bazirano na Ptolemejevom učenju. Jedini izuzetak u tom periodu su bili Normanski Vikinzi koji su plovili zapadno i severozapadno. Naselili su 861. Farska Ostrva, 865. Island, 982. jugozapadne obale Grenlanda. Odatle je moreplovac Lejf Erikson preduzeo dalja, vrlo opasna, putovanja na zapad, da bi 1001. godine stupio na tlo Labradora. 1003. i 1006. Vikinzi su plovili dalje na jug stvorivši prve evropske naseobine na tlu Amerike (ili Vinlanda, kako su oni nazivali novootkrivenu zemlju). Kolonizacija je bila kratkog veka, pa je ovo otkriće vremenom potpuno zaboravljeno.

Dalji podstrek za istraživanje Atlantika su nesvesno dali Osmanski Turci svojim zauzimanjem Srednjeg istoka i presecanjem trgovinskog puta sa Indijom. Evropljani su morali da se okrenu traženju pomorskog puta do Indije, što je rezultovalo mnogim ekspedicijama po Atlantskom okeanu i otkrivanju „novih zemalja”. Đenovljanin u španskoj službi, Kristifor Kolumbo, je u periodu 1492. do 1503. otkrio Bahamska i Antilska ostrva, iskrcao je se na južnoameričko kopno negde u blizini današnjeg Trinidada. Put do Indije je, tokom svojih ekspedicija, otkrio Portugalac u španskoj službi, Fernando Magelan 1520. godine. Đenovljanin u britanskoj službi, Đovani Kaboto (poznatiji kao Džon Kebot) je 1492. doplovio do obala Nove Škotske.

Otkrivanje „Novog sveta” i njegova kolonizacija, te trgovinske razmirice između zemalja kolonizatora (Španije, Portugalije, Velike Britanije, Francuske i Holandije) dovele su do stalnih sukoba njihovih mornarica i do gusarenja u vodama Atlantika. Od stvaranja nezavisnosti SAD, Američka mornarica konstantno jača, da bi iz Svetskih ratova SAD definitivno izašle kao najveća pomorska sila na Atlantiku. To je još više pojačano stvaranjem NATO-a i združenih pomorskih sila Alijanse.

Čarls Lindberg je prvi preleteo Atlantik 1927. godine.

Obale

Na Atlantiku se sreću tipični oblici fluvijalnih, glacijalnih i eolskih oblika obala, u erozivnom ili akumulativnom vidu. Najčešće su obale normalnog fluvijalnog reljefa koje razgrađuju mnogobrojne pritoke. Rijasi su tipski razvijeni u zapadnoj Irskoj, jugozapadu Velike Britanije, u Bretanji i na severozapadu Španije. Na američkoj strani česti su u podgorju Apalačkih planina. Obale sa estuarima zastupljene su u Francuskoj, na ušću Žironde, Loare, Sene i Some, u Engleskoj na ušću Severna i Temze. Delte su najrazvijenije na ušću Misisipija, Amazona i Nigera. Glacijalnih, erozivnih i akumulativnih oblika ima u polarnim oblastima, a fosilnih u nižim širinama. Fjordovi su zastupljeni na obalama Norveške, severozapadne Škotske, Islanda, Grenlanda, Bafingovog Ostrva i Labradora. Na južnoj hemisferi fjordova ima na Ognjenoj Zemlji i na ostrvima Antarktika. Obale zapadne Afrike, Biskajskog Zaliva, Jilanda i atlantske obale Floride su eolskog porekla.

Neki primorski krajevi su nabrani u arhajsko i paleozojsko doba. Radom spoljašnjih sila ove oblasti su kasnije toliko snižene da je u njih prodrlo more i nataložilo marinske sedimente, ili su, pak, prosečene rasedima duž kojih su stvoreni horstovi i kotline. Takve oblike nalazimo u južnoj Engleskoj, Irskoj, južnoj Norveškoj, Bretanji i Portugalu, a sličnog su karaktera obale Afrike, Južne Amerike i jugoistočnog dela Severne Amerike. Brazilska obala je naročito ispresecana rasedima.

Dno

Atlantik se odlikuje izrazitom razvijenošću reljefa. Širina i nagib kontinentalne padine je različita. Pred severnoameričkom obalom je strma, dubine se naglo povećavaju do 3000 m. Ponegde dosežu i 4000 m. Slično je sa obalama Pirinejskog poluostrva, Afrike, severoistočnog dela Brazila, a u pribrežju severozapadne Evrope kontinentalna padina se spušta postepeno.

Sredinom Atlantskog okeana se izdiže Središnji Atlantski Greben koji deli Atlantsku brazdu na Istočnu i Zapadnu. Dug je oko 18000 km, ima oblik venca i pruža se u obliku slova S pravcem pružanja obala. Dubine na Središnjem Atlantskom Grebenu nigde ne prelaze 4000 m, a dosta je delova gde je dubina znatno ispod 3000 m, ponegde se dešava čak da pokoji vrh izbija iz mora. Udubljenje Romanš (7370 m), skoro na samom ekvatoru, deli greben na dva dela: Severni Atlantski Greben i Južni Atlantski, ili, Čalendžerov Greben. Severni Atlantski Greben se sastoji od dva, a Južni od tri uporedna venca, svi su rastavljeni kanjonskim dolinama.

Od Središnjeg Atlantskog Grebena izdvajaju se pojedini manji grebeni deleći Atlantsku uvalu (brazdu) u manje uvale. Greben Para, koji je u ekvatorijalnom delu paralelan sa Atlantskim Grebenom i obalom Brazila, deli zapadnu polovinu Atlantske uvale u severni i južni deo. Severozapadno od grebena Para, nalazi se Gvijanska uvala (6035m), a između Antilskih Ostrva i obala Severne Amerike se nalazi Severnoamerička Uvala sa tačkom Nares na dubini od 6995 m. Južni obod ove uvale čini uski Portorikanski Rov sa najvećom dubinom 8605 m, što je ujedno i najveća dubina Okeana. Prema severu dubine postepeno opadaju do Telegrafskog Platoa (tako nazvanog jer je po njemu položena većina transatlantskih kablova) i retko gde prelaze dubinu od 4000 m.

Uz obale dno je prekriveno terigenim muljem spranim sa obala rečnim tokovima ili donesenim morskim strujama i plovnim ledom. Pokriva oko 25% celokupne površine dna. Crvena glina preovlađuje u dubinama i na dnu većih uvala. Određene količine koralnih naslaga postoje u tropskim predelima. Strme padine i neravan teren dna ukazuju na jaku seizmičku i vulkansku aktivnost. Pod morem ima dosta ugašenih vulkanskih kupa, a postoje i magmatski tokovi. Neka ostrva su vulkanskog porekla kao npr. Azorska, Tristan de Kunja i ostrva Gvinejskog Zaliva. Seizmička zona sa obe strane ekvatora zahvata prostor između 15° i 35° zapadne dužine, tj. oko 700.000 km². U okolini uvale Romanš registrovano je preko 90 podvodnih zemljotresa.

Literatura

• Steele, Ian Kenneth (1986). The English Atlantic, 1675-1740: An Exploration of Communication and Community (na jeziku: engleski). Oxford University Press. str. 14. ISBN 9780195039689. 
• Hamilton-Paterson, James (1992). The Great Deep. 
• Mangas, Julio; Plácido, Domingo; Elícegui, Elvira Gangutia; Rodríguez Somolinos, Helena (1998). La Península Ibérica en los autores griegos: de Homero a Platón - SLG / (Sch. A. R. 1. 211). Editorial Complutense. 
• Acemoglu, D.; Johnson, S.; Robinson, J. (2005). „The rise of Europe: Atlantic trade, institutional change and economic growth” (PDF). The American Economic Review. 95 (3): 546—579. doi:10.1257/0002828054201305. hdl:1721.1/64034. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
• Als, T. D.; Hansen, M. M.; Maes, G. E.; Castonguay, M.; Riemann, L.; Aarestrup, K. I. M.; Munk, P.; Sparholt, H.; Hanel, R.; Bernatchez, L. (2011). „All roads lead to home: panmixia of European eel in the Sargasso Sea” (PDF). Molecular Ecology. 20 (7): 1333—1346. PMID 21299662. doi:10.1111/j.1365-294X.2011.05011.x. Arhivirano iz originala (PDF) 9. 8. 2017. g. Pristupljeno 8. 10. 2016. 
• Armitage, D. (2001). „The Red Atlantic (Review of)” (PDF). Reviews in American History. 29 (4): 479—486. JSTOR 30031239. doi:10.1353/rah.2001.0060. Pristupljeno 1. 10. 2016. 
• Armitage, D.; Braddick, M. J. (2009). „Three Concepts of Atlantic History”. The British Atlantic World, 1500–1800 (PDF). Palgrave Macmillan. ISBN 9781137013415. Pristupljeno 1. 10. 2016. 
• Avery, G.; Halkett, D.; Orton, J.; Steele, T.; Tusenius, M.; Klein, R. (2008). „The Ysterfontein 1 Middle Stone Age rock shelter and the evolution of coastal foraging”. Goodwin Series. 10: 66—89. Pristupljeno 26. 11. 2016. 
• Bailey, G. N.; Flemming, N. C. (2008). „Archaeology of the continental shelf: marine resources, submerged landscapes and underwater archaeology” (PDF). Quaternary Science Reviews. 27 (23): 2153—2165. Bibcode:2008QSRv...27.2153B. doi:10.1016/j.quascirev.2008.08.012. Pristupljeno 26. 11. 2016. 
• Bigg, G. R.; Jickells, T. D.; Liss, P. S.; Osborn, T. J. (2003). „The role of the oceans in climate”. International Journal of Climatology. 23 (10): 1127—1159. Bibcode:2003IJCli..23.1127B. doi:10.1002/joc.926. Pristupljeno 20. 11. 2016. 
• Bjerck, H. B. (2009). „Colonizing seascapes: comparative perspectives on the development of maritime relations in Scandinavia and Patagonia”. Arctic Anthropology. 46 (1–2). doi:10.1353/arc.0.0019.  | pages = 118-131}}
• Blackburn, T. J.; Olsen, P. E.; Bowring, S. A.; McLean, N. M.; Kent, D. V.; Puffer, J.; McHone, G.; Rasbury, T.; Et-Touhami, M. (2013). „Zircon U-Pb geochronology links the end-Triassic extinction with the Central Atlantic Magmatic Province” (PDF). Science. 340 (6135): 941—945. Bibcode:2013Sci...340..941B. CiteSeerX 10.1.1.1019.4042 . PMID 23519213. doi:10.1126/science.1234204. Pristupljeno 23. 10. 2016. 
• Böning, C. W.; Scheinert, M.; Dengg, J.; Biastoch, A.; Funk, A. (2006). „Decadal variability of subpolar gyre transport and its reverberation in the North Atlantic overturning”. Geophysical Research Letters. 33 (21): L21S01. Bibcode:2006GeoRL..3321S01B. doi:10.1029/2006GL026906. Pristupljeno 15. 10. 2016. 
• Bravo, K. E. (2007). „Exploring the analogy between modern trafficking in humans and the trans-Atlantic slave trade” (PDF). Boston University International Law Journal. 25 (207). Pristupljeno 13. 11. 2016. 
• Bryden, H. L.; Longworth, H. R.; Cunningham, S. A. (2005). „Slowing of the Atlantic meridional overturning circulation at 25 N” (PDF). Nature. 438 (7068): 655—657. Bibcode:2005Natur.438..655B. PMID 16319889. doi:10.1038/nature04385. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
• Bullard, E.; Everett, J. E.; Smith, A. G. (1965). „The fit of the continents around the Atlantic” (PDF). Philosophical Transactions of the Royal Society of London A: Mathematical, Physical and Engineering Sciences. 258 (1088): 41—51. Bibcode:1965RSPTA.258...41B. doi:10.1098/rsta.1965.0020. Pristupljeno 23. 10. 2016. 
• Chambliss, W. J. (1989). „State-organized crime” (PDF). Criminology. 27 (2): 183—208. doi:10.1111/j.1745-9125.1989.tb01028.x. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 11. 2016. g. Pristupljeno 12. 11. 2016. 
• „Atlantic Ocean”. CIA World Factbook. 27. 6. 2016. Pristupljeno 2. 10. 2016. 
• „Pacific Ocean”. CIA World Factbook. 1. 6. 2016. Pristupljeno 2. 10. 2016. 
• DeMets, C.; Gordon, R. G.; Argus, D. F. (2010). „Geologically current plate motions” (PDF). Geophysical Journal International. 181 (1): 1—80. Bibcode:2010GeoJI.181....1D. doi:10.1111/j.1365-246X.2009.04491.x . Pristupljeno 19. 10. 2016. 
• Duarte, J. C.; Rosas, F. M.; Terrinha, P.; Schellart, W. P.; Boutelier, D.; Gutscher, M. A.; Ribeiro, A. (2013). „Are subduction zones invading the Atlantic? Evidence from the southwest Iberia margin”. Geology. 41 (8): 839—842. 
• Dugmore, A. J.; Keller, C.; McGovern, T. H. (2007). „Norse Greenland settlement: reflections on climate change, trade, and the contrasting fates of human settlements in the North Atlantic islands” (PDF). Arctic Anthropology. 44 (1): 12—36. PMID 21847839. doi:10.1353/arc.2011.0038. Pristupljeno 7. 11. 2016. 
• Eagles, G. (2007). „New angles on South Atlantic opening” (PDF). Geophysical Journal International. 168 (1): 353—361. Bibcode:2007GeoJI.168..353E. doi:10.1111/j.1365-246X.2006.03206.x . Pristupljeno 23. 10. 2016. 
• Eakins, B. W.; Sharman, G. F. (2010). „Volumes of the World's Oceans from ETOPO1”. Boulder, CO: NOAA National Geophysical Data Center. Pristupljeno 1. 10. 2016. 
• Emery, W. J.; Meincke, J. (1986). „Global water masses-summary and review” (PDF). Oceanologica Acta. 9 (4): 383—391(PDF pages scrambled). Pristupljeno 16. 10. 2016. 
• The State of World Fisheries and Aquaculture (PDF) (Izveštaj). Rome: Food and Agriculture Organization of the United Nations (FOA). 2016. ISBN 978-92-5-109185-2. Pristupljeno 3. 12. 2016. 
• „Mid-Atlantic Ridge”. The Geological Society. Pristupljeno 2. 10. 2016. 
• Greenberg, J. H.; Turner, C. G.; Zegura, S. L. (1986). „The settlement of the Americas: A comparison of the linguistic, dental and genetic evidence”. Current Anthropology. 27 (5): 477—497. JSTOR 2742857. doi:10.1086/203472. 
• Gordon, A. L.; Bosley, K. T. (1991). „Cyclonic gyre in the tropical South Atlantic” (PDF). Deep Sea Research Part A. Oceanographic Research Papers. 38: S323—S343. Bibcode:1991DSRA...38S.323G. doi:10.1016/S0198-0149(12)80015-X. Pristupljeno 15. 10. 2016. 
• Henshilwood, C. S.; d'Errico, F.; Yates, R.; Jacobs, Z.; Tribolo, C.; Duller, G. A.; Mercier, N.; Sealy, J. C.; Valladas, H.; Watts, I.; Wintle, A. G. (2002). „Emergence of modern human behavior: Middle Stone Age engravings from South Africa” (PDF). Science. 295 (5558): 1278—1280. Bibcode:2002Sci...295.1278H. PMID 11786608. doi:10.1126/science.1067575. Pristupljeno 6. 11. 2016. 
• „Limits of Oceans and Seas” (PDF). Special Publication. 23. 1953. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 10. 2016. g. Pristupljeno 2. 10. 2016.  map
• Janni, P. (2015). „The Sea of the Greeks and Romans”. Ur.: Bianchetti, S.; Cataudella, M.; Gehrke, H.-J. Brill's Companion to Ancient Geography: The Inhabited World in Greek and Roman Tradition. Brill. str. 21—42. ISBN 9789004284715. doi:10.1163/9789004284715_003. Pristupljeno 1. 10. 2016. 
• Jerzmańska, A.; Kotlarczyk, J. (1976). „The beginnings of the Sargasso assemblage in the Tethys?” (PDF). Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology. 20 (4): 297—306. Bibcode:1976PPP....20..297J. doi:10.1016/0031-0182(76)90009-2. Pristupljeno 9. 10. 2016. 
• Kulka, D. (2011). „B1. Northwest Atlantic”. Review of the state of world marine fishery resources (PDF). FAO Fisheries and Aquaculture Technical Paper (Izveštaj). 569. Rome: Food and Agriculture Organization of the United Nations (FAO). str. 334pp. ISBN 978-92-5-107023-9. Pristupljeno 27. 11. 2016. 
• Lessios, H. A. (2008). „The great American schism: divergence of marine organisms after the rise of the Central American Isthmus” (PDF). Annual Review of Ecology, Evolution, and Systematics. 39: 63—91. doi:10.1146/annurev.ecolsys.38.091206.095815. Arhivirano iz originala (PDF) 10. 5. 2017. g. Pristupljeno 20. 11. 2016. 
• Levin, L. A.; Gooday, A. J. (2003). „The Deep Atlantic Ocean” (PDF). Ur.: Tyler, P.A. Ecosystems of the World. Ecosystems of the deep oceans. 28. Amsterdam, The Netherlands: Elsevier. str. 111—178. ISBN 978-0444826190. Pristupljeno 8. 10. 2016. 
• Livermore, R.; Nankivell, A.; Eagles, G.; Morris, P. (2005). „Paleogene opening of Drake passage” (PDF). Earth and Planetary Science Letters. 236 (1): 459—470. Bibcode:2005E&PSL.236..459L. doi:10.1016/j.epsl.2005.03.027. Pristupljeno 20. 11. 2016. 
• Lovejoy, P. E. (1982). „The volume of the Atlantic slave trade: A synthesis”. The Journal of African History. 23 (4): 473—501. doi:10.1017/S0021853700021319. 
• Lüning, K. (1990). „Sargasso Sea”. Ur.: Yarish, C.; Kirkman, H. Seaweeds: Their Environment, Biogeography, and Ecophysiology. John Wiley & Sons. str. 222—225. ISBN 9780471624349. Pristupljeno 9. 10. 2016. 
• Mann, M. E.; Emanuel, K. A. (2006). „Atlantic hurricane trends linked to climate change”. Eos, Transactions American Geophysical Union. 87 (24): 233—241. Bibcode:2006EOSTr..87..233M. CiteSeerX 10.1.1.174.4349 . doi:10.1029/2006eo240001. 
• Marchal, O.; Waelbroeck, C.; Colin de Verdière, A. (2016). „On the Movements of the North Atlantic Subpolar Front in the Preinstrumental Past” (PDF). Journal of Climate. 29 (4): 1545—1571. Bibcode:2016JCli...29.1545M. doi:10.1175/JCLI-D-15-0509.1. hdl:1912/7903. Pristupljeno 15. 10. 2016. 
• Marean, C. W. (2011). „Coastal South Africa and the Coevolution of the Modern Human Lineage and the Coastal Adaptation” (PDF). Ur.: Bicho, N. F.; Haws, J. A.; Davis, L. G. Trekking the Shore: Changing Coastlines and the Antiquity of Coastal Settlement. Interdisciplinary Contributions to Archaeology. Springer. str. 421—440. ISBN 978-1-4419-8219-3. Pristupljeno 5. 11. 2016. 
• Marean, C. W.; Cawthra, H. C.; Cowling, R. M.; Esler, K. J.; Fisher, E.; Milewski, A.; Potts, A. J.; Singels, E.; De Vynck, J. (2014). „Stone age people in a changing South African greater Cape Floristic Region”. Ur.: Allsopp, N.; Colville, J. F.; Verboom, G. A. Fynbos: Ecology, Evolution, and Conservation of a Megadiverse Region, 164. Oxford University Press. ISBN 9780199679584. Pristupljeno 5. 11. 2016. 
• Marsh, R.; Hazeleger, W.; Yool, A.; Rohling, E. J. (2007). „Stability of the thermohaline circulation under millennial CO2 forcing and two alternative controls on Atlantic salinity” (PDF). Geophysical Research Letters. 34 (3): L03605. Bibcode:2007GeoRL..34.3605M. doi:10.1029/2006GL027815. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 10. 2016. g. Pristupljeno 16. 10. 2016. 
• Martin, P. S. (1973). „The Discovery of America: The first Americans may have swept the Western Hemisphere and decimated its fauna within 1000 years” (PDF). Science. 179 (4077): 969—974. Bibcode:1973Sci...179..969M. PMID 17842155. doi:10.1126/science.179.4077.969. Pristupljeno 6. 11. 2016. 
• Marzoli, A.; Renne, P. R.; Piccirillo, E. M.; Ernesto, M.; Bellieni, G.; De Min, A. (1999). „Extensive 200-million-year-old continental flood basalts of the Central Atlantic Magmatic Province”. Science. 284 (5414): 616—618. Bibcode:1999Sci...284..616M. PMID 10213679. doi:10.1126/science.284.5414.616. Pristupljeno 23. 10. 2016. 
• Mellars, P. (2006). „Why did modern human populations disperse from Africa ca. 60,000 years ago? A new model” (PDF). Proceedings of the National Academy of Sciences. 103 (25): 9381—9386. Bibcode:2006PNAS..103.9381M. PMC 1480416 . PMID 16772383. doi:10.1073/pnas.0510792103. Pristupljeno 6. 11. 2016. 
• „History of NOAA Ocean Exploration: Timeline”. NOAA. 2013. Pristupljeno 21. 10. 2016. 
• „How big is the Atlantic Ocean?”. NOAA. 15. 5. 2014. Pristupljeno 1. 10. 2016. 
• O'Rourke, D. H.; Raff, J. A. (2010). „The human genetic history of the Americas: the final frontier”. Current Biology. 20 (4): R202—R207. PMID 20178768. doi:10.1016/j.cub.2009.11.051. Pristupljeno 30. 10. 2016. 
• Patterson, W. P.; Dietrich, K. A.; Holmden, C.; Andrews, J. T. (2010). „Two millennia of North Atlantic seasonality and implications for Norse colonies” (PDF). Proceedings of the National Academy of Sciences. 107 (12): 5306—5310. Bibcode:2010PNAS..107.5306P. PMC 2851789 . PMID 20212157. doi:10.1073/pnas.0902522107. Pristupljeno 12. 11. 2016. 
• Riede, F. (2014). „The resettlement of northern Europe”. Ur.: Cummings, V.; Jordan, P.; Zvelebil, M. Oxford Handbook of the Archaeology and Anthropology of Hunter-Gatherers. Oxford: Oxford University Press. doi:10.1093/oxfordhb/9780199551224.013.059. Pristupljeno 30. 10. 2016. 
• Ripley, G.; Anderson Dana, C. (1873). The American cyclopaedia: a popular dictionary of general knowledge. Appleton. str. 69—. Pristupljeno 15. 4. 2011. 
• Seton, M.; Müller, R. D.; Zahirovic, S.; Gaina, C.; Torsvik, T.; Shephard, G.; Talsma, A.; Gurnis, M.; Maus, S.; Chandler, M. (2012). „Global continental and ocean basin reconstructions since 200Ma”. Earth-Science Reviews. 113 (3): 212—270. Bibcode:2012ESRv..113..212S. doi:10.1016/j.earscirev.2012.03.002. Pristupljeno 23. 10. 2016. 
• Smethie, W. M.; Fine, R. A.; Putzka, A.; Jones, E. P. (2000). „Tracing the flow of North Atlantic Deep Water using chlorofluorocarbons” (PDF). Journal of Geophysical Research: Oceans. 105 (C6): 14297—14323. Bibcode:2000JGR...10514297S. doi:10.1029/1999JC900274. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 10. 2016. g. Pristupljeno 16. 10. 2016. 
• Stramma, L.; England, M. (1999). „On the water masses and mean circulation of the South Atlantic Ocean” (PDF). Journal of Geophysical Research. 104 (C9): 20863—20883. Bibcode:1999JGR...10420863S. doi:10.1029/1999JC900139. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 10. 2016. g. Pristupljeno 15. 10. 2016. 
• Thomas, S. (8. 6. 2015). „How the oceans got their names”. Oxford Dictionaries. Pristupljeno 1. 10. 2016. 
• Thomson, W. (1877). The Voyage of the 'Challenger.' The Atlantic: A Preliminary Account of the General Results of the Exploring Voyage of H. M. S. 'Challenger' During the Year 1873 and the Early Part of the Year 1876 (PDF, 384 MB). London: Macmillan. Pristupljeno 21. 10. 2016. 
• Torsvik, T. H.; Rousse, S.; Labails, C.; Smethurst, M. A. (2009). „A new scheme for the opening of the South Atlantic Ocean and the dissection of an Aptian salt basin” (PDF). Geophysical Journal International. 177 (3): 1315—1333. Bibcode:2009GeoJI.177.1315T. doi:10.1111/j.1365-246X.2009.04137.x . Pristupljeno 23. 10. 2016. 
• Tréguier, A. M.; Theetten, S.; Chassignet, E. P.; Penduff, T.; Smith, R.; Talley, L.; Beismann, J. O.; Böning, C. (2005). „The North Atlantic subpolar gyre in four high-resolution models”. Journal of Physical Oceanography. 35 (5): 757—774. Bibcode:2005JPO....35..757T. doi:10.1175/JPO2720.1 . 
• „Mapping of the Puerto Rico Trench, the Deepest Part of the Atlantic, is Nearing Completion”. USGS. oktobar 2003. Pristupljeno 1. 10. 2016. 
• „Atlantic Ocean Facts”. U.S. Navy. Arhivirano iz originala 2. 3. 2001. g. Pristupljeno 12. 11. 2001. 
• Weaver, D. (2001). „The Red Atlantic: American Indigenes and the Making of the Modern World, 1000–1927”. Reviews in American History. 29 (4): 479—486. Pristupljeno 1. 10. 2016. 
• Webster, P. J.; Holland, G. J.; Curry, J. A.; Chang, H. R. (2005). „Changes in tropical cyclone number, duration, and intensity in a warming environment” (PDF). Science. 309 (5742): 1844—1846. Bibcode:2005Sci...309.1844W. PMID 16166514. doi:10.1126/science.1116448. Arhivirano iz originala (PDF) 14. 11. 2016. g. Pristupljeno 13. 11. 2016. 
• „The Mid-Atlantic Ridge”. UNESCO World Heritage Centre. 2007—2008. Pristupljeno 2. 10. 2016. 
• Winchester, Simon (2010). Atlantic: A Vast Ocean of a Million Stories. HarperCollins UK. ISBN 978-0-00-734137-5. 

Spoljašnje veze

• LA Times special Altered Oceans
• Oceanography Image of the Day, from the Woods Hole Oceanographic Institution
• NOAA In-situ Ocean Data Viewer Plot and download ocean observations
• CIA – The World Factbook – Atlantic Ocean Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. decembar 2020)