Afera Iran-Kontra

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Afera Iran-Kontra je bila politički skandal koji se desio za vreme drugog predsedničkog mandata Ronalda Regana. Viši vladini zvaničnici su potajno organizovali prodaju oružja Iranu, koji je tada bio pod embargom na kupovinu oružja. Umešani američki zvaničnici su se nadali da će novac od prodaje oružja osigurati puštanje nekoliko talaca koje su držali islamistički teroristi i omogućiti američkim obaveštajnim agencijama da finasiraju nikaragvanske kontraše, pošto je po Bolandovanom amandmanu dalje finasiranje kontraša zabranio američki Kongres.

Skandal je počeo kao operacija oslobađanja sedam američkih talaca koje je u Libanu držala grupa sa iranskim vezama povezana sa Armijom čuvara islamske revolucije. Planirano je da će Izrael odneti brodom svoje oružje za Iran, a onda će SAD ponovo snabdeti Izrael i dobiti novac od Izraela. Iranska strana je obećala da će učiniti sve u njenoj moći da izdejstvuje oslobađanje američkih talaca. Plan se pretvorio u prodaju oružja u zamenu za taoce, u kojima je američka strana prodavala oružje u zamenu za oslobađanje američkih talaca. Velike promene je krajem 1985. u plan uneo potpukovnik Oliver Nort iz Nacionalnog bezbednosnog komiteta, po kom je deo novca od prodaje oružja bio preusmeren na finansiranje kontraša, antisandinističkih i antikomunističkih pobunjenika u Nikaragvi.[1]

Iako je Ronald Regan bio pristalica Kontrinih ciljeva, osporeni su dokazi da li je on odobrio preusmeravanje kontrašima novca dobijenog od prodaje oružja Iranu. Rukom pisane beleške koje je napisao sekretar za odbranu Kaspar Vajnberger 7. decembra 1985. nagoveštavaju da je Regan bio svestan potencijalne razmene talaca sa Iranom, kao i sa prodajom hok i tov raketnih sistema umerenim elementima u Iranu. Vajnberger je rekao da je Regan izjavio „da on može odgovarati na optužbe na nezakonitostm ali da ne može da odgovara na optužnicu da je veliki jaki predsednik Regan propustio šansu da oslobodi taoce.“ Nakon što je prodaja otkrivena u novembru 1986, Regan se pojavio na nacionalnoj televiziji i izjavio da se prenos oružja zaista desio, ali da Sjedinjene Države ne trguju oružjem za taoce. Istrga koja je ometena kada su zvaničnici Reganove administracije uništili ili uskratili velike količine dokumenata vezanih za skandal. Regan se ponovo obratio naciji 4. marta 1987, preuzevši punu odgovornost za svaku akciju za koju nije bio svestan i priznao da ono što je počelo kao strateško otvaranje prema Irani pogoršalo, njenim sprovođnjem, u prodaju oružja za taoce.

Usledilo je nekoliko istraga, među kojima su istrage američkog Kongresa i tročlane Tauerove komisije koju je imenovao Regan. Nade demokrata da će afera Iran-Kontra imati isti efekt kao afera Votergejt nisu se ostvarile. Nije pronađen nijedan dokaz da je predsednik Regan znao za obim više programa. Regan je uspeo uveriti američku javnost da nije znao za postupke svojih potčinjenih, i povratio je svoju popularnost. Na kraju prodaja oružja Iranu nije ocenjena kao kriminalni prekršaj, ali su podignute optužnice protiv pet osoba zbog njihove pomoći kontrašima. Ove optužbe su kasnije odbačene jer je američka vlada odbila da skine oznaku tajnosti sa nekih dokumenata. Optuženici su se stoga suočili sa znatno slabijim optužbama. Na kraju je optuženo četranest vladinih zvaničnika, među njima odnašnji sekretar odbrane Kaspar Vajberger. Doneto je 11 presuda da su optuženi krivi, ali su neke ukinute posle žalbi. Ostali opuženi ili osuđeni su pomilovani poslednjih dana mandata predsednika Džordža Buša Starijeg, koji je bio potpredsednik u vreme afere. Oliver Nort, jedan od ključnih aktera, je, pak stekao velike simpatije u antikomunističkom i desno orijentisanom delu američke javnosti.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hatonn 1993, str. 218.

Literatura[uredi | uredi izvor]