Babičko
Babičko | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Jablanički |
Grad | Leskovac |
Stanovništvo | |
— 2011. | 357 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 43° 08′ 10″ S; 22° 00′ 02″ I / 43.136° S; 22.0005° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 656 m |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 016 |
Registarska oznaka | LE |
Babičko je naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 357 stanovnika.
Ovde se nalaze Spomen-dom u Babičkom i Manastir Babičko.
Položaj i tip sela[uredi | uredi izvor]
Babičko je planinsko selo podignuto na strmim prisojnim padinama Babičke gore, neposredno ispod najviše jezerske terase. Na prostoru centralnog, embrionalnog dela sela nalazi se više izvora pitke planinske vode. Iz njih izbijaju jaki mlazevi vode, padaju u dugačka betonska korita za pojenje stoke, a iz tih korita voda se preliva i otiče dolinom formiranom zajedničkim erozivnim delovanjem vodene mase iz svih izvorišta na teritoriji sela. Ova dolina, počevši od samog sela, sve se više produbljuje i na njenim padinama se nalaze livade, njive, pašnjaci, voćnjaci i branici sela.
Selo je izrazito gomilastog oblika, slično gomilastim i zgusnutim selima makedonskih cincarskih naselja na strmim padinama makedonskih planina, na primer na planini Baba. Kućni placevi u centralnom delu sela su mali, nepravilnog oblika. Na njima su kuće i retko sporedne zgrade, uz malo prostora za voće i povrće. Zbog strmog terena stiče se utisak da su pojedine kuće nazidavane jedna iznad druge. Sem centralnog dela postoje i mahale pojedinih rodova, nastale usled množenja stanovnika. I ove mahale su gomilastog oblika.[1]
Etimologija[uredi | uredi izvor]
Prema legendi koja živi u narodu, selo je dobilo naziv po babi - ženi koja je na prostoru današnjeg sela došla u vreme turske vladavine, u doba uzimanja „danka u krvi” kako bi svoje sinove spasila od odvođenja u janičare. Ona se najpre, sa dvojicom svojih sinova, naselila na jednom šumovitom ridu koji se naziva i čukom. Kada su njeni sinovi dovoljno ojačali, iskrčili su deo šume na ridu, načinili njivu i posejali je pšenicom. Narednog leta, kada je pšenica zarudela, iz doline Morave se jasno videlo prisustvo ljudi u "moru" zelene šume. Time je njihovo prvobitno stanište bilo otkriveno pa su zajedno napustili čuku i podigli svoje stanište na nešto nižem zemljištu, kraj bistrog kladenca. Na tom prostoru, od potomaka babe i njenih sinova, stvoreno je selo koje se najpre zvalo Babino a rid na kome su se prvo naselili nazvan je „Babina čuka”. Rid je do današnjih dana zadržao prvobitni naziv a prvobitni naziv sela je preinačen na Babičko, verovatno stapanjem reči „babina” i „čuka”.
„Babina čuka ” nalazi se jugoistočno od centralnog dela sela, pruža se u pravcu severoistok-jugozapad. Na njoj je sagrađen Partizanski dom a na prostranoj zaravni svake godine, na dan narodnog ustanka u Srbiji, 7. jula, sakupi se mnogo naroda iz Babičkog, okolnih sela ali i iz samog Leskovca, slaveći i tradicionalni praznik sv. Jovan Krstitelj (Ivan-dan).
Po imenu sela prozvana je cela planina bogata šumom-gorom: Babička gora.[1]
Prošlost[uredi | uredi izvor]
Uz seosku pravoslavnu crkvu Sv. Trojice, postojala je crkvena kuća (1878).
Po školskom izveštaju iz 1878. godine tu je (u "Bobičku") postojala muška škola. Improvizovana je u jednoj sobici crkvene kuće i bez inventara. Izdržava se od prihoda crkve i dobrovoljnih prihoda. Rad je "crkvenski", po starom, bez razreda. Pohađaju je 24 đaka iz nekoliko mesta, a učitelj je iz Gradanice sa godišnjom platom od 1000 groša.[2]
Vode[uredi | uredi izvor]
Na prostoru koji zahvata atar sela, u Babičkoj gori i njenom delu Kruševici, nalaze se mnogi izvori ili, kako ih u narodu nazivaju, kladenci: „Kude stol” (ime dolazi po zaravnjenom vrhu nalik na astal (sto)), „Zelenika” (slatka voda), „Smlačište” (lepa voda), „Smrdljivka”, „Pizdica”, „Studeni kladenac” itd. Voda iz „Studenog kladenca” otiče ka Babičkom potoku dok voda iz ostalih kladenaca otiče u suprotnom pravcu.
Babička reka ili potok teče ka Razgojni i u delu ispod ovog sela naziva se Razgojnska reka. Uliva se u Južnu Moravu preko puta Razgojnskog čifluka. Nju obogaćuje voda iz više seoskih česama kao što su: Kostina česma; Kostadinovska česma; česma za donjomalci; Stubal česma itd.
Mnogi kladenci na prostoru koji zahvata atar sela pretvoreni su u bunare. Neki od njih su: Đorinski bunar (najstariji bunar u selu), Deda-Rankinski bunar, Kačarski bunar, Baba-Girinski bunar itd.
Babičko, iako locirano na strmoj planinskoj padini, bogato je izvorima zdrave pitke vode.[1]
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Babičko živi 484 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 57,2 godina (54,7 kod muškaraca i 59,9 kod žena). U naselju ima 214 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,41.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
m | ž |
|||
? | 3 | 7 | ||
80+ | 12 | 13 | ||
75—79 | 23 | 29 | ||
70—74 | 40 | 54 | ||
65—69 | 30 | 38 | ||
60—64 | 28 | 18 | ||
55—59 | 16 | 19 | ||
50—54 | 24 | 15 | ||
45—49 | 15 | 14 | ||
40—44 | 9 | 8 | ||
35—39 | 10 | 6 | ||
30—34 | 9 | 7 | ||
25—29 | 8 | 4 | ||
20—24 | 8 | 10 | ||
15—19 | 11 | 6 | ||
10—14 | 6 | 2 | ||
5—9 | 5 | 2 | ||
0—4 | 4 | 2 | ||
Prosek : | 54,7 | 59,9 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 246 | 41 | 171 | 29 | 5 | 0 |
Ženski | 248 | 19 | 164 | 61 | 4 | 0 |
UKUPNO | 494 | 60 | 335 | 90 | 9 | 0 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 125 | 109 | 0 | 0 | 6 |
Ženski | 65 | 61 | 0 | 0 | 0 |
UKUPNO | 190 | 170 | 0 | 0 | 6 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 2 | 2 | 2 | 0 | 2 |
Ženski | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 |
UKUPNO | 2 | 2 | 3 | 0 | 2 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 0 | 2 | 0 | 0 |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 1 | 1 |
UKUPNO | 0 | 0 | 2 | 1 | 1 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 0 | 0 | 0 | 0 | |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 1 | |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 1 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Jovanović V. J., (1979): Leskovačko polje i Babička gora, Izdanja Narodnog muzeja u Leskovcu, Leskovac
- ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1880. godine
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.