Beinit

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Баинит)
Lična karta:
  • Ime: čelik
  • Datum rođenja: početak 1. veka p. n. e.
  • Godišnja proizvodnja: 1,13 milijardi tona (u 2005. godini)
Fizičko-hemijske osobine:
Alotropske modifikacije železa:
Mikrokonstituenti u čeliku i gvožđu:
Faze legura gvožđa

Austenit (γ-gvožđe; čvrsto)
Bainit
Martenzit
Cementit (Fe - karbid; Fe3C)
Ledeburit (ferit - eutektički cementit, 4,3% ugljenika)
Ferit (α-gvožđe; meko)
Perlit (88% ferit, 12% cementit)
Sferoidit

Vrste čelika

Ugljenični čelik (do 2,1% ugljenika)
Nerđajući čelik (legura sa hromom)
HSLA čelik (visoko čvrsti niskolegirani čelik)
Alatni čelik (vrlo tvrd; termički obrađen)

Ostali materijali na bazi gvožđa

Liveno gvožđe (>2,1% ugljenika)
Prerađeno gvožđe (skoro bez ugljenika)
Duktilno gvožđe

Fazni dijagram Fe-C, pokazuje eutektoidnu temperaturu i sastav pri kojima se formira beinit

Beinit (po engl. E. C. Bain) je prelazna mikrostruktura koja se pojavljuje tokom termičke obrade ugljeničnih čelika. Stvara se na temperaturama koje leže između temperatura stvaranja perlita i temparatura stvaranja martenzita.

Struktura i osobine[uredi | uredi izvor]

Stavranje perlita je čisto difuzioni proces (rekonstruktivni proces), dok se stvaranje martenzita odvija bezdifuziono (smicajni proces). Kao je već pomenuto beinit je prelazno stanje stvaranje, odnosno kombinacija difuzionih i bezdifuzionih faznih promena. Konačan izgled mikrostrukture beinita zavisi u najvećoj meri od brzine hlađenja, masenog udela ugljenika, odnosno masenog udela ostalih legirajućih elemenata. Beinit se, kao i perlit, sastoji iz ferita i cementita (Fe3C). Razlikuje se od klasičnog ferita po obliku zrna tzv. „beinitnog ferita“, kao i po obliku, raspodeli i veličini cementita istaloženog u feritnoj osnovi. U osnovi beinit se deli na dve podgrupe: tzv. gronji beinit (grubi beinit) i donji beinit (fini beinit). Kao u slučaju martenzita i beinit zbog svoje prirode nastanka, koja uključuje difuzione i nedifuzione (u ovom slučaju smicajne) procese, nije prisutan na faznom dijagramu Fe3C. U tu svrhu se koriste izotermalni, odnosno tzv. TTT dijagrami (engl. Time-Temperature-Transformation).

Pogledaj[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Literatura:[uredi | uredi izvor]

  • H. Schuman, H. Oettel, "Metallografie", WILEY-VCH Verlag GmbH & Co. KGaA, Weinheim, 2005