Bakar (grad)

Koordinate: 45° 18′ 24″ S; 14° 32′ 03″ I / 45.30680460291494° S; 14.53424640943701° I / 45.30680460291494; 14.53424640943701
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bakar
Pogled na Bakar
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Hrvatska
ŽupanijaPrimorsko-goranska
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.1.473
 — gustina117,28 st./km2
Aglomeracija (2011.)8.279
Geografske karakteristike
Koordinate45° 18′ 24″ S; 14° 32′ 03″ I / 45.30680460291494° S; 14.53424640943701° I / 45.30680460291494; 14.53424640943701
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Površina12,56 km2
Bakar na karti Hrvatske
Bakar
Bakar
Bakar na karti Hrvatske
Ostali podaci
GradonačelnikTomislav Klarić
Poštanski broj51222 Bakar
Pozivni broj+385 51
Registarska oznakaRI
Veb-sajt
http://www.bakar.hr/

Bakar je grad i luka u Primorsko-goranskoj županiji, Republika Hrvatska. Do nove teritorijalne organizacije u Hrvatskoj nalazio se u sastavu bivše velike opštine Rijeka.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Smešten je u Bakarskom zalivu. Deo je Primorsko-goranske županije. Leži na severnoj obali Jadranskog mora te obuhvata područje od 12.560 ha i devet naselja. Nalazi se u neposrednoj blizini Rijeke (udaljen 14 km). Bakar se nalazi na brežuljku severozapadnog dela istoimenog zaliva i okružen je brdima koja dosežu do 300 m nadmorske visine. Celo je područje bogato izvorima pitke vode, a prekriveno je belogoricom i niskim rastinjem. Najveći deo ipak zauzima goli krš. Naselje se amfiteatralno razvilo iznad luke, sa starom tvrđavom na vrhu. Istorijska jezgra (proglašena spomenikom kulture 1968), podeljena je na dva dela: stariji, gornji, tzv. „Grad“ u kojem se razvilo naselje opasano gradskim zidinama i donji deo koji se sastoji od predela „Zagrad“ i „Primorje“. Klima je mediteranska pa i arhitektura odgovara mediteranskom tipu gradnje s mnoštvom krivudavih, uskih, strmih i stepeničastih ulica i malih trgova. Gradonačelnik Bakra je Tomislav Klarić (HDZ).

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 2011. godine, grad Bakar je imao 8.279 stanovnika, od čega u samom Bakru 1.473.[1]

Po popisu iz 2001. godine Grad Bakar je imao 7.773 stanovnika, od čega je u samom Bakru živelo 1.566 stanovnika.

Nacionalnost[2] 1991. 1981. 1971.
Hrvati 1.384 (74,68%) 1.210 (67,03%) 1.724 (82,21%)
Srbi 153 (8,25%) 78 (4,32%) 175 (8,34%)
Jugosloveni 79 (4,26%) 357 (19,77%) 60 (2,86%)
ostali i nepoznato 237 (12,79%) 160 (8,86%) 138 (6,58%)
Ukupno 1.853 1.805 2.097
Pogled na Bakar sa Jadranske magistrale

Popis 1991.[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Bakar je imalo 1.853 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Hrvati
  
1.384 74,68%
Srbi
  
153 8,25%
Jugosloveni
  
79 4,26%
Muslimani
  
78 4,20%
Slovenci
  
20 1,07%
Albanci
  
18 0,97%
Crnogorci
  
15 0,80%
Makedonci
  
7 0,37%
Italijani
  
3 0,16%
Ukrajinci
  
3 0,16%
Mađari
  
2 0,10%
Bugari
  
1 0,05%
Slovaci
  
1 0,05%
ostali
  
1 0,05%
neopredeljeni
  
58 3,13%
region. opr.
  
9 0,48%
nepoznato
  
21 1,13%
ukupno: 1.853

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nastanak grada i imena[uredi | uredi izvor]

Postoje pretpostavke kako je naselje iz kojega je nastao današnji grad, nastalo naseljavanjem Jevreja iz Jerusalima koji su u I. vek pobegli od razaranja rimskog cara Tita, ali i one koje govore o postojanju naselja koje su osnovali Iliri još davno pre naše ere asimilirajući prvobitne stanovnike Kelte. Najverojatnije je da se na području današnjeg grada nalazilo znatnije naselje imena Volcera koje su naseljavali Rimljani. Arheološke iskopine (naročito rimsko groblje u blizini luke i saznanja o naselju Volcera između Trsata (Tarsaticae) i Novog (Ad Turres) kod antičkih pisaca (Ptolemeja) dozvoljavaju pretpostavku da je Bakar postojao u to vreme.

Pod današnjim imenom Bakar se prvi put javlja u XIII. veku kao jedan od devet gradova u Vinodolu. Pominju se imena Bukar i Bkri te latinski naziv Buccari. Ime grada se po prvi put susreće u Vinodolskom zakoniku (1288), a postoje pretpostavke kako je nastalo zbog blizine obližnjeg rudnika bakarske rude ili od reči bukara koja označava drveni vrč oblikom sličan Bakarskom zalivu.

Bakarski hroničar Bartol Barčić, u rukopisu iz 1740. „Historia d`alcune antiche memorie di Buccari“, pominje i imena Patrassi, Volcera, kao i naziv Lokaj, koji danas nosi jedna gradska ulica.

Feudalni period[uredi | uredi izvor]

Poput ostalih vinodolskih gradova Bakar je bio feudalno upravno središte dela (kotara) Vinodola. Pored te funkcije važan je njegov pomorski položaj. Uz Rijeku, koja se uglavnom oslanjala na Postojinski put i Senj, Bakar obavlja razmenu preko Modruša i razvija trgovinu preko svoje luke. U srednjem veku Bakar je unutar Vinodopske župe. Andrija II poklanja Vinodol krčkom knezu Gvidu, koji je nazvan Frankopan, pa je tako Bakar pripao porodici Frankopan. Pod vlašću Frankopana, je uz male promene, sve do 155o godine, a od tada do 1670. je u posedu je Zrinskih.

Bakar je bio značajna izvozna luka za drvo, ugalj, žito, so. stoku od Frankopana pa dalje. Imao je znatne povlastice koje je dobio 1479. i 1489. i bio oslobođen plaćanja svih poreza i dača. U njemu je boravio feudalni gubernator i za gradove: Hreljin, Drivenik, Grižane, Bribir i Grobnik.

U XVI veku bio je prvi pljačkaški pohod Turaka u Vinodol i bakarsku okolinu. Frankopani utvrđuju grad zidinma i podižu Kaštel (1530) u koji dovode uskočku posadu. Kada se u drugoj polovini XVI i na početku XVII veka razvilo se senjsko gusarstvo i u tim gusarskim pohodima učestvuje i Bakar. Posle završetka gusarskog rata Zrinski nastoje uz pomoć Venecije razviti trgovinu preko Bakra. Zrinski otvaraju topionicu železa 1638. u Liču i 1651. u Čabru i izvoze železo preko bakarske luke.

Posle 1671. posede Zrinskih preuzima Ugarska, a zatim Austrijska komora, ali se Bakar i dalje pomorskotrgovački razvija, naročiti posle 1726. kada je sagrađena cesta Karolina od Karlovca do Rijeke i Bakra. Karlo VI 1720. pravi novu luku u Kraljevici, na ulazu u Bakarski zaliv, što Bakru oduzima deo trgovine.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Kultura i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. 2011. Pristupljeno 29. 12. 2014. 
  2. ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]