Balistička mjerenja

Balistička mjerenja su mjerelja fizičkih veličina oružja, radi nalaženja parametara koji utiču na njegov razvoj, izradu i eksploataciju. Za balistička mjerenja se koriste metode tehničke fizike. Specifičnosti mjerenja su veoma kratki vremenski intervali, ekstremne vrijednosti pritiska i ubrzanja, i nemogućnost direktnog kontakta između mjerenog objekta i mjernog uređaja.

Po vrsti mjerene veličine, mogu biti unutrašnjobalistička, spoljnobalistička, i mjerenja koja se vrše na oruđima, projektilima i eksplozivima.

Unutrašnjobalistička mjerenja

Mjerenje pritiska barutnih gasova se vrši za barutnu komoru, i tačke duž cijevi oruđa. Mjeri se krešerom za indikaciju maksimalnog pritiska. Postoje i piezoelektrični davači pritiska (detektori).

Vrijeme opaljenja oruđa je vrijeme od udara udarne igle o kapislu do trena izlaska projektila iz cijevi. Prvi detektor je elektromehanički ili piezoelektrični i daje impuls kad igla udari o kapislu. Drugi detektor, koji može biti fotoelektrični, daje impuls kad projektil napusti cijev. Hronometar mjeri razliku vremena.

Spoljnobalistička mjerenja

Mjerenje brzine projektila se izvodi na ustima cijevi, i na putanji. Mjerilo se ranije balističkim klatnom ili hronografom. Danas se vrši elektronskim uređajima, fotoelektričnim detektorima, foto-kamerama, radarom i slično. Najčešće se koristi vrijeme koje je potrebno projektilu da prijeđe neku fiksnu udaljenost, da bi se iz ovog izvela brzina.

Vrijeme leta projektila jest vrijeme od izlaska projektila iz cijevi do njegovog prolaska kroz odabranu tačku na putanji. Vrši se slično mjerenju brzine projektila.

Rotacija projektila (broj obrtaja) se mjeri elektromagnetskom indukcijom namagnetisanog projektila na provodnik u blizini putanje, postavljanjem oznake na projektil i foto-snimanjem, i drugim načinima.

Mjerenja na oruđima

Mjerenje naprezanja elemenata konstrukcije se vrši mjernim trakama (engl. strain gauge). Promjena otpora trake, proporcionalna naprezanju, se dalje registruje i obrađuje elektronskim putem.

Mjerenje brzine trzaja oruđa se izvodi vezivanjem mjerne trake jednim dijelom za kućište, a drugim za pomični dio oruđa. Ova vrsta mjerne trake radi na principu elelktromagnetske indukcije, pa je indukovan to veći električni napon, što je brzina trzaja veća.

Funkcionisanje oruđa ili njihovih elemenata se ispituje brzim foto-kamerama, kojima se može vršiti i mjerenje brzine trzanja.

Pritisak vazdušnog udarnog talasa se mjeri zbog utrvđivanja zone opasne za poslugu oko oruđa. Koriste se piezoelektrični davači.

Mjerenja na projektilima

Vrijeme rada upaljača ili elemenata istog se vrši hronometrom uz detektore piezoelektričnog, fotoelektričnog, ili elektromehaničkog tipa.

Mjerenje svjetlosne jačine osvjetljavajućih, trasirajućih i signalnih projektila vrši se fotoelektričnim putem.

Mjerenja kod eksplozivnih materija

Mjerenje brzine detonacionog talasa se vrši kontaktnim detektorima. Oni se sastoje od dva izolovana provodnika koje kratko spoji talas detonacije kad naiđe. Brzina se nalazi iz odstojanja među detektorima, i razlike vremena u kojem su bili kratko spojeni.

Snimanje eksplozija se radi da bi se odredio nastanak i razvoj detonacionog talasa. Snima se ultrabrzim kamerama.

Vidi još

• Balistika
• Balistička gađanja

Literatura

• Vojna enciklopedija, Beograd, 1970., knjiga prva, strane 443-444.