Balhaško jezero

Koordinate: 46° 10′ 00″ S; 74° 20′ 00″ I / 46.166667° S; 74.333333° I / 46.166667; 74.333333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Balhaško jezero
Balhaško jezero
Koordinate46° 10′ 00″ S; 74° 20′ 00″ I / 46.166667° S; 74.333333° I / 46.166667; 74.333333
Tipprirodno, slano, vulkansko
Zemlje basena Kazahstan, celo jezero i 85% sliva
 Kina, 15% sliva
Maks. dužina605 km
Maks. širina74 km
Površina3 755 km2
Maks. dubina26 m
Nad. visina341,4 m
Balhaško jezero na karti Kazahstana
Balhaško jezero
Balhaško jezero
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi

Balhaško jezero (kaz. Балқаш көлі, Balqaş köli, rus. озеро Балхаш) je jezero u pustinjskoj stepi istočnog Kazahstana. [1]Površina jezera je do 18.428 km². Balhaško jezero je izduženog oblika sličnog polumesecu. Južna obala je veoma razuđena sa bezbroj malih ostrva i poluostrva. Srednja dubina jezera je 5,8 metara, a maksimalna 26. Jezero je podeljeno na zapadni i istočni deo koji su povezani kanalom Uzun-Aral širine 4,5 kilometara. Istočni deo jezera je dublji i veoma slan (> 7%), dok je zapadni deo malo slan (0,5-1,5% soli) i ne zavisi od promene nivoa jezera. Razlika u salinitetu je posledica razlike u broju pritoka i ograničenoj razmeni vode između njegovih delova.[2]

Najveći grad na obali jezera je Balhaš i ima oko 66.000 stanovnika. Glavne pritoke su reke Ili[1] i Karatal. Jezero nema otoke. Oko 15% površine sliva ovog jezera pripada teritoriji Kine. Najveći deo vode u jezero stiže od otopljenog snega sa planina Sinkjanga.

Kao i Aralsko jezero, i Balhaško jezero je u opasnosti da presuši. U oba slučaja razlog je upotreba voda za navodnjavanje polja pamuka. Ova praksa je započeta 1960-ih u doba SSSR[3] Jezero ima uski, prilično centralni moreuz. Zapadni deo jezera je neslana voda. Istočna polovina jezera je slana.[4][5][6][7] Istok je u proseku 1,7 puta dublji od zapada. Glavne lokalne ekonomske aktivnosti uključuju rudarstvo, preradu rude i ribolov.

Gradovi i privreda[uredi | uredi izvor]

Pogled sa jezera na Balhaški rudarsko-metalurški kombinat.

U slivu jezera Balhaš je 2005. godine živelo 3,3 miliona ljudi, uključujući i stanovnike Almatija – najvećeg grada Kazahstana.[8] Najveći grad na jezeru je Balhaš sa 66.724 stanovnika (2010).[9] On se nalazi se na severnoj obali i ima istaknuto rudarsko-metalurško postrojenje. Veliko ležište bakra otkriveno je na tom području 1928–1930. godine i razvija se u selima severno od jezera. Deo autoputa između Biškeka i Karagande prolazi duž zapadne obale jezera. Na zapadnoj obali se nalaze i vojne instalacije izgrađene tokom sovjetske ere, kao što su radarski sistemi za upozorenje na rakete. Južna obala je skoro nenaseljena i ima samo nekoliko sela. Priroda i divlji život jezera privlače turiste, a na jezeru se nalazi nekoliko odmarališta.[10] Godine 2021, jezero Balhaš je izabrano za jednu od 10 najboljih turističkih destinacija u zemlji Kazahstan.[11]

Ribolov[uredi | uredi izvor]

Ekonomski značaj jezera je najvećim delom u njegovoj ribarskoj industriji. Sistematsko uzgajanje ribe počelo je 1930. godine;[4] godišnji ulov je bio 20 hiljada tona 1952. godine,[12] porastao je na 30 hiljada 1960-ih i obuhvatao do 70% vrednih vrsta. Međutim, do 1990-ih proizvodnja je pala na 6.600 tona godišnje sa samo 49 tona vrednih rasa. Pad se pripisuje nekoliko faktora, uključujući prekid programa reprodukcije, krivolov i pad nivoa i kvaliteta vode.[13]

Energetski projekti[uredi | uredi izvor]

Jezero Balhaš, naselje grada Priozersk.

Godine 1970, izgrađena je hidroelektrana Kapšagaj od 364 megavata na reci Ili, čime se iscrpljuje voda iz novog rezervoara Kapšagaj za navodnjavanje. Ilijeva voda se takođe uveliko koristi uzvodno, u kineskoj provinciji Sinđang, za uzgoj pamuka.[4] Trenutno postoji projekat za dodatnu kontraregulatornu branu 23 km nizvodno od Kapčagaja. Povezana hidroelektrana Kerbulak snage 49,5 MW će delimično rešiti problem snabdevanja električnom energijom južnih oblasti Kazahstana i služiće kao tampon za dnevne i nedeljne fluktuacije vodostaja reke Ili.[14]

Snabdevanje energijom jugoistočnog dela Kazahstana je stari problem, sa brojnim rešenjima predloženim u prošlosti. Predlozi za izgradnju elektrana na Balhašu kasnih 1970-ih i 1980-ih su zastali, a inicijativa za podizanje nuklearne elektrane u blizini sela Ulken[15] naišla je na snažno protivljenje ekologa i stanovnika.[16] Zbog toga je 2008. godine kazahstanska vlada ponovo razmotrila situaciju i najavila izgradnju Balhaške termoelektrane.[17][18]

Navigacija[uredi | uredi izvor]

Pristanište u blizini grada Balhaš

Postoji redovan brodski saobraćaj koji plovi kroz jezero, ušće reke Ili i rezervoar Kapčagaj. Glavna pristaništa su Burilbajtal i Burlitobe.[19] Brodovi[20] su relativno lagani zbog ograničene dubine u pojedinim delovima jezera; koriste se uglavnom za ulov ribe, i transport ribe i građevinskog materijala. Ukupna dužina plovnog puta je 978 km, a period plovidbe je 210 dana/god.

U 2004. godini, lokalna flota se sastojala od 87 plovila, uključujući 7 putničkih brodova, 14 teretnih barži i 15 tegljača. Vlada je predvidela da će 2012. godine u slivu Ili-Balhaš biti 233.000 tona građevinskog materijala, najmanje 550.000 tona stoke, đubriva i prehrambenih proizvoda i najmanje 53 tone ribe. Očekuje se da će razvoj eko-turizma povećati broj putnika na 6.000 ljudi godišnje.[21]

Ekološka i politička pitanja[uredi | uredi izvor]

Centralno poluostrvo jezera gledano iz vazduha.

Akademici i vladini savetnici strahuju od velikog gubitka ekosistema u jezeru.[13] Bespoštedna industrijska eksploatacija bi verovatno oponašala ekološku katastrofu u Aralskom moru.[13] Od 1970. godine, oticanje vode od 39 km3 za punjenje Kapčagaj akumulacije dovelo je do pada dotoka iz Ili za 66%.[4] Istovremeno smanjenje nivoa jezera iznosilo je oko 15,6 cm/godišnje, što je mnogo veće od prirodnog pada u periodu 1908–1946 (9,2 cm/godišnje).[22] Smanjenje dubine je akutno u zapadnoj „polovini“. Od 1972. do 2001. godine, malo slano jezero Alakol, 8  južno od Balhaša, je praktično nestalo, a južni deo jezera je izgubio oko 150 km2 vodene površine.[23] Od 16 postojećih jezerskih sistema oko jezera ostalo je samo pet. Proces dezertifikacije zahvatio je oko ​13 basena.[24] Slana prašina se izduvava sa isušenih područja, doprinoseći stvaranju azijskih oluja prašine, povećavajući zaslanjenost zemljišta i negativno utičući na klimu. Sve veće formiranje mulja u delti reke dodatno smanjuje dotok vode u jezero.[13]

Indeks zagađenja vode
0.5 – čista, 2 – prljava, 4 – veoma prljava[22]
Lokacija 1997 2000 2001
Zaliv Tarangalik 2,38 3,70 3,96
Zaliv MA Sari-Šagan 2,56 4,83 4,52

Još jedan faktor koji utiče na ekologiju basena Ili-Balhaš su emisije usled rudarskih i metalurških procesa, uglavnom u Rudarsko-metalurškom kombinatu Balhaš kojim upravlja Kazahmis. Početkom 1990-ih, nivo emisije je bio 280–320 hiljada tona godišnje, deponujući 76 tona bakra, 68 tona cinka i 66 tona olova na površini jezera. Od tada su se prenosi skoro udvostručili. Zagađivači se takođe donose sa deponija prašnim olujama.[8]

Godine 2000, velika konferencija, Balkaš 2000, okupila je naučnike za životnu sredinu iz različitih zemalja, kao i predstavnike biznisa i vlade. Konferencija je usvojila rezoluciju i apel vladi Kazahstana i međunarodnim organizacijama, koji predlažu nove načine upravljanja ekosistemima basena Alakol i Balhaš.[22] Na Međunarodnom ekološkom forumu 2005. posvećenom jezeru Balhaš, Kazahmis je najavio da će do 2006. godine restrukturirati svoje procese, smanjujući tako emisije za 80–90%.[8]

Kontaminacija Balhaša ne potiče samo lokalno, već je doneta i prilivom zagađene vode iz Kine. Kina takođe troši 14,5 km3 vode godišnje iz reke Ili, sa planiranim povećanjem od 3,6 puta.[8] Trenutna stopa povećanja je 0,5–4 km3/godišnje.[25] Kazahstanska vlada je 2007. godine predložila smanjenje cene za prodaju kazahstanskih proizvoda Kini u zamenu za smanjenje potrošnje vode iz reke Ili, ali je Kina tu ponudu odbila.[26][27]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 102. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ World Lake Database: Lake Balkhash Arhivirano 2012-07-16 na sajtu Archive.today, 2. april 2008.
  3. ^ Lake Balkhash, International Lake Environment Committee
  4. ^ a b v g „Lake Balkhash”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 2009-01-29. 
  5. ^ Igor S. Zektser, Lorne G Everett (2000). Groundwater and the Environment: Applications for the Global Community. CRC Press. str. 76. ISBN 1-56670-383-2. 
  6. ^ Maria Shahgedanova (2002). The Physical Geography of Northern Eurasia. Oxford University Press. str. 140—141. ISBN 0-19-823384-1. 
  7. ^ Yoshiko Kawabata; et al. (1997). „The phytoplankton of some saline lakes in Central Asia”. International Journal of Salt Lake Research. 6 (1): 5—16. doi:10.1007/BF02441865. 
  8. ^ a b v g A. Samakova (2005-10-01). „The main problem of Balkhash Lake is poor water quality” (na jeziku: ruski). zakon.kz. Arhivirano iz originala 07. 03. 2018. g. Pristupljeno 2009-01-29. 
  9. ^ „Қazaқstan / Qazaqstan population statistics” (Entry Balқaš/Balqaş). 
  10. ^ Kazakh News agency (2008). „Foreign guests are delighted with the Lake Balkhash: Tourism News” (na jeziku: ruski). votpusk.ru. Pristupljeno 2009-01-29. 
  11. ^ June 2021, Adelya Dauletkyzy in Tourism on 16 (2021-06-16). „Kazakhstan Selects Top 10 Tourist Destinations”. The Astana Times (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-27. 
  12. ^ A. Sokolov (1952). „Central Asia and Kazakhstan”. Hydrography of the USSR (na jeziku: ruski). Gidrometeoizdat. 
  13. ^ a b v g Ili-Balhaš — Koncepciя ustoйčivogo razvitiя (PDF) (na jeziku: ruski). UNDP Kazakhstan. 4. 11. 2004. Arhivirano iz originala (PDF) 22. 7. 2011. g. Pristupljeno 2009-02-14. 
  14. ^ „Construction Kerbulak hydroelectric power, 49 5 MW” (na jeziku: ruski). klimate.kz. Pristupljeno 2009-01-29. 
  15. ^ Gulsum Kunelekova (2006-10-30). „From age to age” (na jeziku: ruski). newspaper "Megapolis" No. 43 (307). Arhivirano iz originala 2012-06-29. g. Pristupljeno 2009-01-29. 
  16. ^ „Research: NPP Balkhash” (na jeziku: ruski). COMCON-2 Eurasia. Arhivirano iz originala 2009-06-24. g. Pristupljeno 2009-01-29. 
  17. ^ Larissa Stoppel (2008-11-12). I GЭS, i TЭS, i na dude igrec (na jeziku: ruski). "Express K" No. 213 (16599). Arhivirano iz originala 2011-07-22. g. Pristupljeno 2009-01-29. 
  18. ^ „Project "Construction of the Balkhash Thermal Power Plant". builder.kz. 20. 10. 2008. Arhivirano iz originala 14. 1. 2012. g. Pristupljeno 2009-01-29. 
  19. ^ „Balhaš (ozero v Kazahskoй SSR)” (na jeziku: ruski). Great Soviet Encyclopedia. 
  20. ^ „Balkhash – ships, ships, shipping”. forum, photo. 2008. Pristupljeno 2009-01-29. 
  21. ^ Resolution of the Government of the Republic of Kazakhstan dated 26 September 2006, N 917. „On Approval of the Programme of development of navigation and safety on the inland waterways of the Republic of Kazakhstan for 2007–2012” (na jeziku: ruski). government.kz. Arhivirano iz originala 22. 7. 2011. g. Pristupljeno 2009-01-29. 
  22. ^ a b v „Water resources of Kazakhstan in the new millennium” (PDF) (na jeziku: ruski). UNDP Kazakhstan. 19. 4. 2004. Arhivirano iz originala (PDF) 6. 3. 2007. g. Pristupljeno 2009-02-14. 
  23. ^ Guillaume Le Sourd, Diana Rizzolio (2004). „United Nations Environment Programme – Lake Balkhash”. UNEP Global Resource Information Database. Arhivirano iz originala 2011-07-18. g. Pristupljeno 2009-01-29. 
  24. ^ N. Borovaya (4. 10. 2005). „Spasti unikalьnoe ozero. Stremitelьno meleet kazahstanskiй Balhaš” (na jeziku: ruski). Эkspress K, No. 186 (15844). Arhivirano iz originala 2011-07-18. g. Pristupljeno 2009-01-29. 
  25. ^ Institute of Hydrogeology and Hydrophysics Ministry of Education and Science. „Water problems in Kazakhstan”. unesco.kz. Pristupljeno 2009-01-29. 
  26. ^ Ilan Greenberg (8. 3. 2007). „Kazakhstan and China Deadlock Over Depletion of a Major Lake”. The New York Times. Pristupljeno 2009-01-29. 
  27. ^ Jack Carino (1. 4. 2008). „Water woes in Kazakhstan”. China Dialogue. Pristupljeno 2009-01-29. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]