Pređi na sadržaj

Banatsko Karađorđevo

Banatsko Karađorđevo
Centar naselja Banatsko Karađorđevo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSrednjobanatski
OpštinaŽitište
Stanovništvo
 — 2022.1.687
 — gustina28,5/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 35′ 21″ S; 20° 33′ 32″ I / 45.58911° S; 20.55894° I / 45.58911; 20.55894
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina74 m
Površina59,1 km2
Banatsko Karađorđevo na karti Srbije
Banatsko Karađorđevo
Banatsko Karađorđevo
Banatsko Karađorđevo na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj23216
Pozivni broj023
Registarska oznakaZR

Banatsko Karađorđevo je naselje u opštini Žitište, u Srednjobanatskom upravnom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2022. bilo je 1.687 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 2.091 stanovnika). Nastalo od 1920. godine naseljavanjem dobrovoljaca iz Prvog svetskog rata, poreklom iz Like, Bosne, Crne Gore i Banije.

Geografske odlike

[uredi | uredi izvor]

Banatsko Karađorđevo se nalazi 11 kilometara severoistočno od Žitišta, 32 kilometara od Zrenjanina, na međunarodnom putu Zrenjanin–Srpska CrnjaTemišvar. Izgrađen je na nadmorskoj visini od 74-80 metara.

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Banatsko Karađorđevo dolazi u red najmlađih naselja u Vojvodini. Gradnja naselja počela je 1920. godine na imanju grofa Čekonića. Nastalo je naseljavanjem ratnih veterana Prvog svetskog rata, prvenstveno dobrovoljaca solunaca, njih je bilo 67% od svih ukupno naseljenih. Najviše ih je poreklom iz Like, Bosne, Crne Gore i Banije. Među njima je pet nosioca Karađorđeve zvezde, dvadeset i pet nosioca Albanske spomenice. Većinu je rat zatekao u SAD, na radu, u pečalbi. Đorđe Đojanović (Đorđina) i Petar Pustinja (Tremušnjak 1892 — Banatsko Karađorđevo 1962), su prvi doselili u susedno nemačko selo Čestereg, u jesen 1920. godine. Nastavljeno je masovnije doseljavanje, 1921. godine. Pre i u toku gradnje naselja, doseljenici su živeli u kolonijama, smeštenim na bivšim imanjima Andrije Čekonića. Prvo doseljeničko rođeno dete u Banatskom Karađorđevu je Sima Pustinja, 13. novembra 1920. godine (Banatsko Karađorđevo, 1920 — 1984).[1]

U Karađorđevu se naselio 691 dobrovoljac, sa porodicama.[2] Odluka da se gradi naselje je doneta krajem 1923. godine. Iste godine je otpočeta gradnja na Čekonićevom imanju Paul majuru, na površini od 550 katastarskih jutara. Na molbu kralja Aleksandra, dvojica francuskih oficira-arhitekata, solunaca su projektovali plan sela 1920. godine. Karađorđevo je dobilo ime po Karađorđu. Zvanično je proglašeno naseljem 15. januara 1925. godine. Pred sam Drugi svetski rat Karađorđevo je imalo 5.000 stanovnika, u proseku između 5 i 6 po domaćinstvu.[1] U Aprilskom ratu je zarobljeno i sprovedeno u Nemačku 152 vojnika, rodom iz Karađorđeva. U toku Drugog svetskog rata, od 1941. do 1945. godine, poginulo je 279 stanovnika Banatskog Karađorđeva. Šef gradske policije u Velikom Bečkereku (sada Zrenjaninu), Juraj Špiler, je bio izuzetno represivan prema Karađorđevčanima.[3]

Doseljenici, dobrovoljci su dugo zadržali svoju međusobnu povezanost i organizovanost, stečenu u pečalbi i u zajedničkom ratnom životu. Organizovali su lovačko društvo 24. marta 1923. godine, a sokolsko 1936. godine. Prvi Predsednik lovačkog društva je bio Vlaisavljević Ilija Papo, prvi sekretar Uzelac Miloš, a upravitelj lova Dautović Ilija. Zadržala se tradicija lovačkog društva i danas, sačinjavaju ga preko 100 registrovanih lovaca. Lovačko društvo se zove "Papo 1923", po svome osnivaču i prvom Predsedniku.

Naselje je sedište fudbalskog kluba Jedinstvo.

Demografija

[uredi | uredi izvor]

U naselju Banatsko Karađorđevo živi 2.020 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,1 godina (41,1 kod muškaraca i 43,2 kod žena). U naselju ima 885 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,83 (popis 2002).

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 4.382
1953. 4.370
1961. 3.852
1971. 3.353
1981. 2.855
1991. 2.575 2.523
2002. 2.508 2.549
2011. 2.091
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Srbi
  
2.398 95,61%
Crnogorci
  
18 0,71%
Mađari
  
18 0,71%
Jugosloveni
  
16 0,63%
Hrvati
  
5 0,19%
Rumuni
  
4 0,15%
Albanci
  
3 0,11%
Ukrajinci
  
1 0,03%
Rusi
  
1 0,03%
Goranci
  
1 0,03%
Bunjevci
  
1 0,03%
Bošnjaci
  
1 0,03%
nepoznato
  
10 0,39%
Stanovništvo prema polu i starosti[6]
Broj domaćinstava prema popisima iz perioda 1948—2002.
Godina popisa 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2002.
Broj domaćinstava 853 932 931 905 887 849 885


Broj domaćinstava po broju članova prema popisu iz 2002.
Broj članova 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 i više Prosek
Broj domaćinstava 215 229 134 173 80 39 13 2 0 0 2,83
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Pol Ukupno Neoženjen/Neudata Oženjen/Udata Udovac/Udovica Razveden/Razvedena Nepoznato
Muški 1.042 342 623 58 18 1
Ženski 1.076 206 609 237 23 1
UKUPNO 2.118 548 1.232 295 41 2
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja, popis 2002.
Pol Ukupno Poljoprivreda, lov i šumarstvo Ribarstvo Vađenje rude i kamena Prerađivačka industrija
Muški 629 330 0 24 122
Ženski 423 226 0 0 85
Ukupno 1.052 556 0 24 207
Pol Proizvodnja i snabdevanje Građevinarstvo Trgovina Hoteli i restorani Saobraćaj, skladištenje i veze
Muški 4 53 24 5 22
Ženski 3 4 34 11 3
Ukupno 7 57 58 16 25
Pol Finansijsko posredovanje Nekretnine Državna uprava i odbrana Obrazovanje Zdravstveni i socijalni rad
Muški 3 4 16 5 6
Ženski 4 1 3 21 14
Ukupno 7 5 19 26 20
Pol Ostale uslužne aktivnosti Privatna domaćinstva Eksteritorijalne organizacije i tela Nepoznato
Muški 8 1 0 2
Ženski 10 1 0 3
Ukupno 18 2 0 5

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Iskušenje-živeti u koloniji, Banatsko Karađorđevo, 2008. godine, Milan Micić
  2. ^ Hronika dobrovoljaca iz Amerike, 1914-1918. godine, Todor Erceg, Bor, oktobar 2009. godine.
  3. ^ Pod jednom zastavom, Novi Sad, 1968. godine, Đorđe Momčilović
  4. ^ „Knjiga 9”. Становништво, упоредни преглед броја становника 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, подаци по насељима (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Београд: Републички завод за статистику. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Становништво, национална или етничка припадност, подаци по насељима. webrzs.stat.gov.rs. Београд: Републички завод за статистику. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Становништво, пол и старост, подаци по насељима. webrzs.stat.gov.rs. Београд: Републички завод за статистику. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Iskušenje-živeti u koloniji, Banatsko Karađorđevo, 2008. godine, Milan Micić
  • Banat u Narodnooslobodilačkom ratu, Beograd, 1977. godine, Đorđe Momčilović
  • Pod jednom zastavom, Novi Sad, 1968. godine, Đorđe Momčilović
  • Gut baj Brodvej, elo Vrans (Zbogom Brodvej, alo Francuska), Zrenjanin, 1996. godine, Ljubomir Kokotović

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]